Život u Slavoniji mijenjao se s godinama, ali hrvatski ovčar bio je i ostao dio slavonskog domaćinstva i obitelji. Tako ga pamti i Blago Petric, predsjednik Matičnog kluba Hrvatski ovčar Đakovo, koji živi uz ove pse i s njima od malih nogu. I baš te promjene koje su donosile godine, sve novosti koje su mijenjale i život i ulogu hrvatskog ovčara, potaknule su njega te ljubitelje i zaljubljenike u ovoga crnoga kovrčavog psa da pokušaju zaštititi sve što on znači. Da pokažu cijelom svijetu da je bujtar, pulin, đukac, ker, kako su ga uobičajeno zvali stari ljudi, simbol rada i odanosti, vjerni pratitelj svoga gazde. Da pokažu koliko je hrvatski ovčar utkan u tradiciju sela i da tu nije samo riječ o suživotu, već o simbiozi između čovjeka i psa.
– Otkad je Boga i svita, on je uvijek s nama, neumoran i odan radnik – istaknuo je Petric na predstavljanju Tradicije uzgoja i suživota s hrvatskim ovčarom, koja je upisana kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.
U razgovoru nam otkriva da to nije došlo iznenada, kaže da godinama već vidi i shvaća da ova najstarija hrvatska pasmina nije dobro predstavljena. Povijesni podaci govore da su Hrvati u svoju sadašnju domovinu došli upravo s hrvatskim ovčarom, jedinom našom pasminom koja i u nazivu ima "hrvatski". Vidio je, kaže, da se pas uz kojeg je i sam odrastao i posvetio se njegovu uzgoju ne cijeni dovoljno, da ljudi ne vide dragulj kojeg imamo. Vidio je da ga više priznaju i poštuju izvan granica Hrvatske, doslovno po cijelom svijetu.
– Slavonac sam i imam te manire – poštuj tuđe, ali svoje još i više. Prijatelji su mi dali podršku, članovi Kluba, ljudi koji su pametniji od mene i znali su provesti moju ideju. Nije to išlo preko noći, projekt je prijavljen 2022. godine – govori nam i dodaje da su u sve krenuli s ciljem da pokušaju svima približiti pasminu, ali i simbiozu čovjeka i ovog posebnog psa.
– Htio sam pokazati da velik dio ljudi u četiri slavonske županije koje smo obišli i dalje ovog psa gleda posebnim pogledom, pogledom u kojem se i danas vidi ta dugogodišnja povezanost – ističe.
Obilazili su domaćinstva u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Požeško-slavonskoj i Brodsko-posavskoj županiji, razgovarali s ljudima, snimali dronovima, montirali, skraćivali, dodavali. I ništa od toga, ističe Petric, ne bi mogao sam. Da nije bilo profesionalaca koji su ostavljali svoj posao da bi volonterski surađivali na projektu, ne bi ga ni bilo. Nezaobilazne i značajne uloge u nastanku projekta imali su etnolozi, a korišteni su i povijesni podaci iz arhiva Đakovačke nadbiskupije. Prijavni obrazac predali su prošle godine, a prema riječima struke, sve je bilo tako dobro napravljeno da nije bilo puno promjena. Uz Matični klub Hrvatski ovčar Đakovo, koji je pokrenuo inicijativu, sunositelji projekta su Društvo ljubitelja hrvatskih ovčara Karlovac i Klub Hrvatski ovčar Zagreb. I upravo svi oni posebno su odgovorni za čuvanje ove baštine, načina života i tradicije, ističu iz Ministarstva kulture, koje je i provelo upis u registar. Među 248 nematerijalnih kulturnih dobara RH ovo se razlikuje od većine. A upis je priznanje generacijama koje su čuvale suživot sa psom junačkog srca koji je uvijek naporno radio uz svoga gazdu i uvijek bio uz njega.
– Meni je neopisivo stalo do ove pasmine, ovo radim da nahranim svoju dušu. Ali nisu to samo moji psi, to su naši psi. Sigurno neću stati, a vjerujem i nadam se da će ovo nešto značiti. Najteže je mijenjati mentalitet ljudi, ali mislim da ljudi pomalo shvaćaju. Ja jesam uzgajivač i pazim kako to radim, provodimo zdravstvene testove, brinemo se o psima i o tome kako izgledaju. Tražim taj pogled, uho koje stoji, noge koje ravno koračaju. No kad gledam ove pse, ne gledam ima li pas rodovnik, tko su mu mama i tata, jednako su svi vrijedni. I nadam se da će i sve ovo imati i nekog utjecaja na to da se hrvatski ovčari prestanu nalaziti po kanalima i poljima – ističe B. Petric i zahvaljuje svima koji su pomogli, brojnim pojedincima, a posebno ističe Grad Đakovo, Ministarstvo poljoprivrede te Ministarstvo kulture. I najavljuje nove projekte, već ove godine hrvatski ovčar naći će se na kovanici koju izdaje Hrvatska narodna banka. I sigurno se tu neće zaustaviti. Do novog projekta, nastavit će sudjelovati na Đakovačkim vezovima, Brodskom kolu, Vinkovačkim jesenima, Šokačkom sijelu i prenositi svoja znanja i saznanja o psu i njegovoj posebnoj vezi s čovjekom. Vezi koja je postala i zaštićeno kulturno dobro.