Nakon kolinja rukama ugušio prijatelja koji je bježao od batina

Brutalno je ubijen 61-godišnji Josip Perči iz Čepina, čije je tijelo pronađeno u krevetu osamljene kuće u predjelu Požarevci u Lipovcu Hrastinskom nedaleko od Osijeka.

Verbalni sukob
Policija je dojavu primila u ponedjeljak oko 17.50 sati, a nesretni je muškarac u lokvi krvi mrtav pronađen u kući na pustari gdje je čuvao stado ovaca. Dva sata kasnije uhićen je 55-godišnji Vinko Krajnović iz Vuke, vlasnik imanja na kojem je Perči pronađen, zbog sumnje da je ubio šest godina starijeg muškarca, inače svoga prijatelja.

Pa iako se u početku sumnjalo da je Perči preminuo od premlaćivanja zbog vidljivih ozljeda po cijelome tijelu, obdukcijom je ustanovljeno da ga je 55-godišnjak ugušio golim rukama. S osječke patologije doznajemo da je imao i teške unutarnje te vanjske ozljede vitalnih organa, ali da je presudno bilo gušenje.

– Na tijelu muškarca pronađene su i višestruke ozlijede ruku, što možemo okarakterizirati kao obrambene ozljede, a imao je i frakturu lubanje – kazala nam je glasnogovornica Policijske uprave osječko-baranjske Edita Roterbauer. Ubijeni 61-godišnjak i mlađi muškarac toga su dana bili zajedno na kolinju, a što je bio uzrok njihova sukoba, još se ne zna.

Perči i Krajnović navodno su se prvo verbalno sukobili u osamljenoj kući, a potom je 55-godišnjak u ruke uzeo dršku sjekire i počeo tući svoga prijatelja. Nakon što je brutalno pretučen, Perči je uspio dopuzati do kreveta i leći. No, 55-godišnjak se nije na tome zaustavio, već ga je rukama ugušio i pobjegao. Policija ga je dva sata kasnije pronašla i privela na kriminalističku obradu.

Radio za ubojicu
Inače, 61-godišnjak je na pustari u Lipovcu radio upravo za svoga ubojicu kao čuvar ovaca, a bili su i u krvnom srodstvu, odnosno bratići.

U osječkoj policiji kažu da uhićeni 55-godišnjak do sada nije evidentiran 
kao počinitelj kaznenih djela, a zbog ovog bi kaznenog djela u zatvoru mogao završiti na najmanje pet godina.

Mještani Lipovca Hrastinskog govore da su se njih dvojica bili u dobrim odnosima te da se, koliko su oni znali, nikada prije nisu sukobljavali.

– Josip je uvijek radio štogod je trebalo i svima je pomagao jer mu je trebalo novca s obzirom na to da je vrlo teško živio. Ovdje je godinama čuvao ovce i nikada nismo niti pomislili da bi se ovakvo što moglo dogoditi – kazao nam je jedan mještanin.