CRKVENI SUSTAV

Najveća tajna zagrebačkog Kaptola

29.11.2008.
u 18:24
Pogledaj originalni članak

Sve je bilo tako lijepo. Cijelo je vrijeme bio s Mijom na prekrasnim pješčanim plažama. Lumbarda je ipak bila na drugome kraju otoka, pedeset kilometara dalje od Blata, gdje je don Damir odnedavno bio župnik. Bilo je ljeto, sezona, posvuda turisti, a mogućnost da bi netko od njegovih mogao biti ovdje doista mala. Mogli su biti opušteni i neopterećeni, nisu morali provjeravati svakog novopridošlog na plažu i nisu se morali truditi proučavati lica u barkama koje bi svako malo stizale u valu u kojoj su se kupali. Kupali su se, ronili, ležali. Uživali. Sve do trenutka kada mu je Mia obznanila novost.

– Trudna sam.

– Trudna?

– Da.

Trenutak je vladala nelagodna tišina.

– Nisi pazila, neplodni dani, kad je ciklus i ostalo...

– Ne, ni ti nisi, zar ne. Uostalom, to je sada svejedno. Trudna sam, Damire. Nije ti drago što sam trudna?

– Nisam to rekao, ali sam zatečen. Ne znam što bih rekao.

– Volim te...

Mia ga je obgrlila i don Damir zagrlio je Miju i privio je uza se, a preko njezina je ramena nekoliko trenutaka odsutno gledao u daljinu.


Volio je Miju, no taj trenutak mu je kroz glavu prolazila misao što dalje. Kroz glavu mu na tren prođoše slike svih njemu poznatih i dragih ljudi, pokušao je zamisliti njihove reakcije. Mama, tata, braća, prijatelji svećenici, župljani... Čitav je život znao što želi biti, svećenik, a sada, sada ima priliku sve to promijeniti. Ako hoće. Treba samo izaći, skinuti se, što bi rekli ljudi. Skinuti se. Što je to što treba skinuti, ostao je na trenutak u razmišljanju. Skinuti što?

Don Damir i Mia su stvarni, mjesto radnje je stvarno kao i cijela ljubavna i životna priča bivšega svećenika koji se zaljubio i našao na životnoj prekretnici – obitelj ili svećenički poziv? Ta priča, kao i još mnoštvo drugih priča čiji su likovi i događaji stvarni, a njihove riječi plod autorske slobode, satkani su u romanu “Najveća tajna zagrebačkog Kaptola” bivšega svećenika Petra Mamića. Roman još nije objavljen, autor pregovara s nekoliko izdavača, a Večernjakovi novinari dobili su na uvid rukopis tog romana koji će zasigurno kada iziđe iz tiska, izazvati veliku medijsku pozornost jer se u njemu spominju mnoge osobe iz Crkve i javnoga života.

– Znam da su u modi romani s ključem, ali ja nisam htio pisati takav. Želio sam biti transparentan. Pokušao sam da u romanu “Najveća tajna zagrebačkog Kaptola” nikoga ne uvrijedim i povrijedim svojim pisanjem. Sve su to manje-više stvarne priče. Ja kao autor ne mislim da sam bolji, pametniji ili svetiji od svojih likova. Oni su mi poslužili da kroz njihove funkcije prenesem svoju poruku. Mnoge o kojima sam pisao u svom romanu i poznajem, kao što su Nediljko Pintarić i pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, bili smo ista generacija na bogosloviji, a druge sam s vremenom susretao – kaže Petar Mamić.


Roman prepun likova
U romanu Petar spominje i kardinala Bozanića, patra Tomislava Kufrina, Stjepana Kožula, Miju Gabrića, Ivana Miklenića i brojne druge osobe iz javnog života, pa i svog rođaka Zdravka Mamića, izvršnog dopredsjednika Dinama, biznismena Željka Keruma te brojne druge osobe iz javnog i političkog života Hrvatske. Ponavlja da su likovi u njegovu romanu stvarne osobe te da je najvećim dijelom opisivao događaje koji su se uistinu dogodili. Kod pisanja se koristio i opsežnom građom, a pronalazio ju je u novinama, pismima Majke Terezije svome duhovniku, u kojima ona piše o krizi svoje vjere. Dijelove toga stavljao je u usta svojim likovima.

Nisu ga htjeli zarediti
– Glavna intencija romana jest da kroz likove, a zapravo su to osobe od kojih sam mnoge poznavao, i funkcioniranje crkvenoga sustava čiji sam i sam bio dio ispričam priču i dadem svoje viđenje o tome što stoji iza vjere kada kažem da sam katolik i kršćanin. Cilj koji sam želio postići ovim romanom jest prenijeti poruku, što sam promišljao kada sam želio postati svećenik, što sam propovijedao i sve što sam prošao kao svećenik – kaže Petar Mamić...

* Cijelu priču o Petru Mamiću, te još zanimljivih izvadaka iz njegovog romana pročitajte u nedjeljnom broju večernjeg lista






Pogledajte na vecernji.hr