Postoji oni trenuci koje svi pamtimo, od zadnjeg dana škole do zaruka, prvog automobila i slično, a jedan od tih trenutaka je prvo useljavanje u novi stan bez roditelja. Ključevi od stana u rukama, otvaranje vrata i ta prva sekunda koja će u glavi ostati zauvijek. Sve izgleda savršeno, prazan prostor, svježe okrečeni zidovi, a planovi u glavi za uređenje se samo roje. No, medeni mjesec brzo prođe, a onda kreće realnost, dostava namještaja nikako da dođe, sastavljanje traje vječnost, stol ne stane ono kako smo zamislili u početku, parket pokraj kreveta zaškripio svako jutro, a kap koja preljeva čašu je internet, točnije nedostatak ikakvog interneta.
Još donedavno, to je bio onaj dio procesa useljavanja koji se jednostavno mora “odraditi”. Nazoveš operatora, uzmeš prvi dostupni termin jer želiš internet što prije, majstori odrade svoje, malo se buši, provlače se kablovi, a router završi tamo gdje ga je najlakše postaviti, čak i ako to nije baš mjesto koje si imao na umu. Nakon usisavanja i pranja podova veza je napokon tu, ali stan više nije baš onakav kakav je bio nakon što smo prvi put okrenuli ključ u bravi.
Danas sve više ljudi na to jednostavno ne pristaje
Nije stvar samo u estetici ili ponovnom ličenju i gletanju zidova, iako je i to dio priče. Generacija koja trenutačno prvi put useljava u stanove, bilo kao podstanar ili u novi stan, odrasla je uz tehnologiju koja radi čim ju izvadimo iz kutije. Navikli smo da se uređaji spajaju jednim klikom, da aplikacije rade bez kompliciranog instaliranja i da se uređaji međusobno povezuju bez puno filozofije. U tom kontekstu, sama ideja da za “običan” internet treba bušiti zidove i razvlačiti kablove kroz stan djeluje zastarjelo.
Posebno ako se radi o podstanarima jer malo tko želi ulagati u prostor koji nije njegov, a još manje vlasniku dolaziti s idejama o bušenju zidova. S druge strane, ni vlasnici stanova nisu oduševljeni idejom da svaki novi stanar uvodi internet kako njima odgovara. Rezultat je do sada uglavnom bio kompromis koji na kraju rijetko kome odgovara.
Tu dolazimo do još jednog problema koji se često zanemaruje, način na koji koristimo internet dramatično se promijenio. Nekada je to bio router u hodniku ili negdje blizu dnevne sobe, svi smo se spojili, surfali i to je bilo to. Danas u istom trenutku netko radi od kuće, netko gleda streaming u 4K, netko igra online igre, a signal iz routera u hodniku više nije dovoljan.
I tu dolazimo do zanimljivog paradoksa, imamo brži internet nego ikad, ali ta brzina ovisi o tome kako je stan “ožičen”, tj. teoretska brzina ne znači puno jer se unutar stana signal gubi. Internet više nije samo pitanje brzine, nije dovoljno da signal dođe do ulaza u naš dom već se mora kvalitetno i stabilno rasporediti u svakom njegovom kutu, bez narušavanja prostora.
Zato je, srećom, danas tu A1 Hrvatska i SmartOptika, rješenje koje ide u potpuno suprotnom smjeru od klasične logike instalacije. Umjesto bušenja zidova, provođenja kanalica i bužira kroz razne zidove i kablove koji vire u svakoj sobi, cijeli proces svodi se na minimalni zahvat, dovođenje optike na ulazu u prostor doma, bez dodatnog razvlačenja instalacije po sobama.
Na papiru, to zvuči kao mala promjena, ali u praksi je razlika ogromna
Životni prostor ostaje uredan, nema brzinskih improviziranih rješenja i “privremenih” kablova koji ostanu godinama. Instalacija SmartOptike je brža, diskretnija i, što je najvažnije, ne traži kompromis između funkcionalnosti i izgleda prostora.
Osim estetike tu su i mesh uređaji koji umjesto jednog izvora signala stvaraju mrežu koja pokriva cijeli stan ili kuću. Sa SmartOptikom nema više zona u kojima je internet slab niti potrebe za dodatnim pojačivačima koji često rade više štete nego koristi.
U konačnici, sve se svodi na jednu vrlo jednostavnu stvar. Koliko god tehnologija u pozadini bila kompleksna, mi kao korisnici želimo jednostavno iskustvo. Baš kao što ne razmišljamo koliko je komplicirano napraviti mobitel koji radi praktički svakodnevno, očekujemo i da internetska veza bude nešto o čemu ne razmišljamo, kao svjetlo koje se upali kad pritisnemo prekidač.
Nekad smo bili spremni tolerirati komplikacije jer “su tako svi uvodili internet”. Danas to može biti jednostavnije, urednije i brže. Isto tako, useljenje više nije projekt koji traje tjednima, to je proces koji želimo što prije obaviti, bez dodatnog stresa. A u svemu tome, internet više nije zadnja stavka na listi, nego jedna od prvih stvari koja mora funkcionirati. Bez majstora koji buše zidove, bez kablova koji narušavaju prostor i bez privremenih improvizacija koje će tu biti i za 10 godina..
Samo uključi i spoji se.
Sadržaj nastao u suradnji s A1 Hrvatska.