– Školovanje je jedini način da se maknem iz blata. Ako želiš zarađivati za život, trebaš završiti školu. Upisao sam se za keramičara, ali kad završim školu idem na tečaj za varioca jer sam čuo da su jako traženi, posebno vani – kaže Kristijan Horvat (16), učenik trećeg razreda Graditeljske škole Čakovec. Živi u Orehovici, no tijekom školske godine boravi u Učeničkom domu u Čakovcu, koji je smješten pokraj škole, pa ne mora putovati. Svjestan je, kaže, da će mu kao Romu biti teže pronaći posao nego ostalima.
– Kad poslodavci vide romsko prezime i boju kože, teško da će ti dati posao. Na žalost, tako je to. Nadam se da ja zbog boje kože neću morati duže čekati na posao. Roditelji su mi nezaposleni, žive od socijalne pomoći, a ja želim raditi. Što ću drugo? Sjediti doma i čekati? – kaže Kristijan. U učeničkom su domu 144 učenika, a trećina ih je romske nacionalnosti. Kako bi im pomogli u socijalizaciji, u čakovečkoj udruzi Zora osmislili su zanimljiv projekt "Uključi me", vrijedan 60.658 eura, koji s 90 posto sufinancira i EIDHR, Europski instrument za demokratizaciju i ljudska prava. Preostalih deset posto daje Međimurska županija.
– Cilj je socijalna uključenost romske manjine u Međimurskoj županiji. Organizirat ćemo radionice na kojima će Romi i Hrvati učiti o ljudskim pravima, međusobnoj suradnji, timskom radu i nenasilnoj komunikaciji. Sudjelovat će i u kampanji "Reci da za...", kojoj je cilj skupljanje 1000 fotografija osoba koje drže naljepnice s pozitivnim porukama – nabraja Margareta Leskovar, voditeljica projekta. Izradit će se i dvojezična brošura te organizirati dvije izložbe. Očekuje da će projekt pomoći da se što više Roma upisuje u srednje škole.
Od 1400 djece upisane u prvi razred osnovne škole, do petog razreda stigne ih 30 posto, a u srednje škole upiše ih se svega četiri posto, odnosno sedamdesetak učenika! Raduje podatak da se sve više učenika romske nacionalnosti odlučuje za četverogodišnja zanimanja, nakon kojih mogu nastaviti školovanje na fakultetima. Raste i broj Roma u učeničkom domu. Među stanarima je i Siniša Salimović (17) iz Gornjeg Kuršanca.
– U domu mi je super. Imamo sve što treba, a najvažnije je da imamo mir i uvjete za učenje – kaže. I on se školuje za keramičara. – Nisam primijetio da me vršnjaci u školi drukčije gledaju zbog boje kože. No, ne znam kako će biti kad počnem tražiti posao – dodaje.