Hrvatska i Sveta Stolica imaju poseban odnos koji seže još od vremena hrvatskih kraljeva i knezova, a na današnji dan prije 34 godine, 13. siječnja 1992., taj je odnos službeno "okrunjen" kad je Sveta Stolica priznala Republiku Hrvatsku kao neovisnu i suverenu državu. Bio je to jedan od ključnih trenutaka u novijoj hrvatskoj povijesti, u vremenu kada se Hrvatska još uvijek branila od agresije i tražila svoje mjesto u međunarodnoj zajednici.
Iako Vatikan nije prvi koji je priznao Hrvatsku (bio je to Island), ovo priznanje poslalo je snažnu poruku međunarodnoj zajednici - Hrvati imaju pravo na mir, samostalnost i priznanje. Posebno važnu ulogu u tom procesu imao je tadašnji papa, Ivan Pavao II, koji je od samih početaka pokazivao snažnu osjetljivost za patnju naroda srednje i istočne Europe.
Njegov autoritet i utjecaj doprinijeli su tome da i brojne druge države ubrzo slijede primjer Svete Stolice. Ivan Pavao II bio je posebno osjetljiv na države koje su se nalazile pod komunističkom čizmom, budući da je on proživio dva totalitarna režima te je njegova Poljska također bila pod komunističkim utjecajem Sovjetskog Saveza. Priznanje je službeno priopćeno i tadašnjoj Jugoslaviji, kako bi se naglasilo da taj čin nema obilježje neprijateljstva, već počiva na načelima međunarodnog prava.
Uvjeti koje je Vatikan postavio Hrvatskoj i Sloveniji bili su jasni i u skladu s europskim vrijednostima: poštovanje Helsinškog završnog akta, Pariške povelje te temeljnih ljudskih prava zajamčenih dokumentima Vijeća Europe. Taj datum ostao je duboko urezan u pamćenje Hrvata kao simbol međunarodne potvrde hrvatske borbe za slobodu i neovisnost u teškim vremenima rata i nesigurnosti.
Naš dobri Papa. Sveti Ivane Pavle, moli za Hrvatsku!