U prvim danima pandemijske krize i lockdowna, u ožujku 2020., potres magnitude 5.5 po Richteru snažno je zatresao Zagreb. Zbog plitkog epicentra bio je razoran za stare zgrade i povijesna zdanja, ostavivši dubok trag u kolektivnom sjećanju. Tog hladnog, nedjeljnog jutra, 22. ožujka 2020. godine, točno u šest sati i dvadeset četiri minute, dok je grad još spavao, tlo se iznenada silovito zatreslo. Kroz jutarnju tišinu prolomila se zastrašujuća tutnjava, koje je dopirala iz dubine zemlje - škripa greda i stolarije, zvuk pucanja zidova i rušenja dimnjaka te loma crjepova i stakla ledili su krv u žilama. U samo desetak sekundi potres magnitude 5.5 po Richterovoj ljestvici, s epicentrom u podsljemenskoj zoni Markuševca, tek nekoliko kilometara od gradskog središta, promijenio je vizuru Zagreba.
Gradom su se prolomili prodorni zvukovi sirena hitnih službi, vladali su kaos, strah i panika. Nakon što su u pidžamama istrčali iz svojih toplih domova na hladne zagrebačke ulice, stanovnici su u nevjerici promatrali oštećene krovove, srušene dimnjake i fasade s kojih su padali komadi žbuke. Pred očima Zagrepčana, u oblaku prašine rušio se i simbol grada - s vrha južnog tornja katedrale odlamali su se kameni blokovi. Dok su se mrvili udarajući o pločnik, nekoliko ulica dalje, ispred Klinike za ženske bolesti i porode, u Petrovoj ulici, odvijala se prava drama - vani, na hladnoći, dok je snijeg sipio, a tlo podrhtavalo od naknadnih udara, stajale su majke s tek rođenom bebama u naručju. Težinu tog potresnog trenutka, izbrisala je nevjerojatna humanost - stotine navijača, Bad Blue Boys-a tog je jutra pohrlilo prema bolnici u kojoj su i mnogi od njih bili rođeni. U tišini i nevjerojatnom redu, formirali su ljudski lanac te su iz oštećene zgrade bolnice iznijeli inkubatore s nedonoščadi i ‘palčićima’. Ta solidarnost na djelu tog je jutra bila jača od armiranog betona.
Slabiji, ali razorniji
Već prve procjene štete bile su zastrašujuće - gotovo 26.000 zgrada bilo je oštećeno, a od toga je čak 1.900 objekata dobilo crvenu naljepnicu, što je značilo da su neuporabljivi. Šteta je bila procijenjena na više od 11 milijardi eura, no najveća cijena plaćena je jednim mladim životom – u potresu je poginula petnaestogodišnja djevojčica. Za Zagreb, podrhtavanja tla, na žalost, nisu iznimka, nego svojevrsna geološka sudbina grada koji leži na izrazito trusnom području - na spoju velikih tektonskih jedinica, Alpa na sjeverozapadu, Panonskog bazena na istoku te Dinarida na jugu. Potresi su posljedica sučeljavanja tih struktura duž rasjedne zone Žumberak-Medvednica-Kalnik. O konstantnoj seizmičkoj aktivnosti, svjedoče i povijesni podaci geofizičara Josipa Mokrovića, koji je zabilježio da je Zagreb od 1502. do 1883. godine bio uzdrman čak 661 put. Jači potresi zabilježeni su i u 20. stoljeću - 1901. godine kod Šestina, a potom i dva snažna udara s epicentrom kod Kašine, 1905. i 1906. godine.
Kada se prema povijesnim zapisima katastrofa ti potresi usporede s ovim najnovijim, od prije šest godina, potres daleko većih razmjera, takozvani "Veliki potres", grad je pogodio 9. studenog 1880. godine. Magnituda tog potresa, koji je odnio dva ljudska života, procijenjena je na 6,3, što ga čini višestruko jačim od potresa iz 2020. godine. Razaranje grada, koji je tada brojio jedva trideset tisuća stanovnika, bilo je gotovo potpuno - oko 1.400 srušenih ili teško oštećenih zgrada. I tada je stradala katedrala, čiji se svod urušio, a toranj je bio toliko oštećen da se moralo pristupiti temeljitoj obnovi. Ta je katastrofa potaknula sveobuhvatnu obnovu, pod vodstvom arhitekta Hermana Bolléa, koja je izmijenila vizuru grada.
Od tada do danas, Zagreb se u 140 godina, iz malog provincijskog središta, transformirao u metropolu. Upravo je to jedan od razloga zbog kojeg je potres iz 2020., iako slabiji, prouzročio neusporedivo veću materijalnu štetu. Stara gradska jezgra, s nearmiranim zgradama od opeke, stradala je na gotovo identičan način, pokazujući istu ranjivost kao i davne 1880. godine. Velike štete pretrpjele su i brojne crkve, muzeji, poput Arheološkog muzeja i Muzeja za umjetnost i obrt te kompleks groblja Mirogoj. No, dijelovi grada koji su bili izgrađeni nakon Drugog svjetskog rata, posebice nakon 1963. godine, kada su poslije razornog potresa u Skoplju uvedeni stroži protupotresni propisi, pokazali su iznimnu otpornost, dok su armiranobetonske zgrade u Novom Zagrebu i drugim novijim naseljima metropole potres preživjele gotovo bez oštećenja.
Koliko je zagrebački potres bio jak na globalnoj ljestvici?
Svijet godišnje zabilježi oko sedam tisuća potresa magnitude 4,0 po Richteru i više, dok se oni najrazorniji, iznad 8,0, u prosjeku događaju jednom godišnje. Na svjetskoj razini, potres magnitude 5,5 po Richteru, kakav je bio Zagrebački prije 6 godina, smatra se umjereno jakim. Potres magnitude 6,5, koji stručnjaci smatraju maksimalno mogućim za zagrebačko područje, energetski bi bio oko 30 puta jači od potresa iz 2020. godine. Usporedimo li pak taj potres s megapotresima, poput onog u Čileu 1960. s magnitudom od 9,5 ili onog s magnitudom 9,0, koji je 2011. pogodio Japan, zagrebački je potres s tisućama puta manje oslobođene razorne sile, tek blijeda sjena, no za stanare starih zgrada u Palmotićevoj ili na Markovom trgu, bila je to apsolutna kataklizma.
Važno je istaknuti da magnituda potresa nije jedino mjerilo njegove razorne moći – dok ona, izražena po Richterovom ljestvicom, predstavlja egzaktnu količinu oslobođene energije u žarištu potresa, njegove stvarne učinke i štetu na površini opisuje intenzitet potresa po Mercallijevoj ljestvici. Po toj MSK ljestvici Zagrebački je potres iz 2020., prema procjenama, imao intenzitet od VII do VIII stupnjeva, što se klasificira kao "vrlo jak" do "destruktivan". To objašnjava zašto je, unatoč umjerenoj magnitudi, njegov učinak na grad bio tako razoran - naime, onih 5,5 po Richteru bila je "snaga udarca" u dubini zemlje, a VII-VIII po MSK je "modrica" koju je Zagreb dobio na površini. Posljedice potresa od prije 6 godina bile su katastrofalne i zbog kobne kombinacije dvaju ključnih faktora - plitkog žarišta i ranjivosti izgrađenog okoliša.
Naime, epicentar potresa nalazio se tek sedam kilometara sjeverno od središta grada, na dubini od samo deset kilometara. Seizmički su valovi stoga imali vrlo kratak put do površine, zbog čega su grad pogodili gotovo punom snagom, koja se inače, na putu iz većih dubina, rasprši. Kada se takva sirova energija sruči na povijesnu jezgru, čije su zgrade građene od opeke i s drvenim, međukatnim konstrukcijama, kakve su rađene davno prije modernih, protupotresnih standarda, razaranja su neizbježna, a lekcije bolne.
6 godina poslije - između skela i obećanja
Šest godina nakon razornog potresa Zagreb je i dalje veliko gradilište. Samo u povijesnoj jezgri grada aktivno je 500-tinjak gradilišta, a radovi su iznimno složeni, dugotrajni i skupi. Prema riječima potpredsjednika Vlade i ministra graditeljstva, Branka Bačića, do sada je završeno oko 14.600 lokacija, obnovljeno 55.000 stambenih jedinica, a 1800 lokacija se obnavlja diljem područja zagrebačkog i petrinjskog potresa.
"Mi smo mogli brže obnavljati da smo krenuli u proces povrata u prijašnje stanje. Međutim, danas ne bismo imali ovakve zgrade niti privatne kuće. Danas te zgrade puno više vrijede. Suvremeni koncept protupotresne konstrukcijske obnove sigurno je značajno skuplji, ali ono što je važno, dugoročno je isplativiji", naglasio je ministar. Na mjestu uništenih domova za mnoge su obitelji izgrađene zamjenske kuće. No, tisuće građana koji su živjeli u višestambenim zgradama u Donjem gradu i danas boravi u privremenom smještaju ili koriste mjeru sufinanciranja najamnine, a Vlada je kao krajnji rok za njihov povratak predvidjela 2030. godinu.
Znači šest godina je prošlo od potresa moja kuća u epicentru potresa u vidovcu u Zagrebu još nije došla na red za obnovu unatoč potpisanom ugovoru sa ministarstvom od prije dvije godine. Važno je da se novac troši na neke projekte ministarstva kulture koji su u izravnoj suprotnosti sa interesima republike Hrvatske.