Azil Pokupsko Cerje

“Muče životinju, a mene su napali jer smo ih prijavili”

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
24.03.2016., Velika Gorica, Cerje Pokupsko - Ruzica i Damir Zager vec godinu dana upozoravaju nadlezne o neprikladnom ponasanju prema psima u Sklonistu za zivotinje Pokupsko Cerje. Ruzica i Damir Zager u dvoristu obiteljske kuce. DKS_56134647 Photo: Dav
Foto: Privatni album
Pokupsko Cerje
Foto: Privatni album
Pokupsko Cerje
Foto: Privatni album
Ana Karamarko
Foto: Privatni album
Pokupsko Cerje
Foto: Privatni album
Pokupsko Cerje
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Ružica i Damir Žager
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Ružica i Damir Žager
05.04.2016.
u 20:05
Na pozive Predraga Barabe svi odmah skaču, a nas nitko ne shvaća ozbiljno. A mi samo želimo da netko pomogne psima, kažu Žageri
Pogledaj originalni članak

Mjesecima Ružica i Damir Žager upozoravaju nadležne institucije na patnju kujice Tare, koja je na imanju njihova susjeda Predraga Barabe, vlasnika skloništa Pokupsko Cerje, zavezana na lanac.

- Tu je po kiši, vjetru, snijegu, ponekad samo bezvoljno leži na stazi. Ni ne pokušava ući u kućicu, a drugog zaklona nema. Laje i cvili i danju i noću, pokušava se i otrgnuti s lanca – kažu supružnici Žager. Dodatno ih uznemirava i činjenica što je na ledini, daleko od ograde susjedova dvorišta, ali vrlo blizu šume. U kojoj ima i lisica i divljih svinja. 

- Saznali smo da je tu kujicu susjeda Brankica Srbić, supruga Predraga Barabe, ostavila sebi. Kujica je bila u skloništu, ali je nisu udomili. Imamo dojam da se, mučeći životinju, osvećuju nama jer smo o svemu progovorili - ističu. Upozorili su, kažu, policiju, gradonačelnika Velike Gorice, veterinarsku inspekciju, državno odvjetništvo, no neki od njih nisu im čak ni odgovorili na pismene pritužbe. Umjesto odgovora, dodaju, susjedima su očito iz istih institucija stizale obavijesti o pritužbama.

- Znali su tako doći po Taru pa je malo prošetati ispred naše kuće. Jednom je gospođa Brankica, odmah nakon našeg upozorenja da psi nikad ne izlaze van, prošetala ispred kuće i dva psa iz skloništa. Nikad prije i nikad kasnije nije to napravila - pričaju supružnici. 

Žele malo mira

- Samo tražimo da pomognu životinjama, jer nije ništa bolje ni onima iz skloništa. Nikada ih se ne izvodi u šetnju, a ovu jadnicu ne možemo više slušati koliko se muči. Htjeli bismo malo mira,  sklonište je usred sela - ispričali su nam. Kako i sami imaju psa, teško im je slušati kad psi iz skloništa bolno cvile. Zbog svojih pritužbi, dodaju, imali su i sukob sa susjedom. 

- Susjed je rušio drveće iza naše kuće, htjeli smo vidjeti što radi. Nisam rekla ni riječ, a on me napao. Bacio me na pod, prijetio mi i razbio mi glavu. Da nije dotrčao suprug, tko zna što bi bilo - priča nam gospođa Ružica, koja je tu večer završila i u bolnici. Sve su prijavili policiji, i napad i prijetnje, no policija ga, kažu, čak nije ni privela. 

Iz skloništa samo na Barabin poziv privode udomitelje, a kad nama prijeti ne reagiraju

- Rekli su nam kasnije da smo trebali doći u policijsku postaju prijaviti prijetnje. Pa rekli smo to policajcima, zar to nije dovoljno – pitaju se, dodajući kako na susjedov poziv policija uredno reagira, čak su priveli i potencijalne udomitelje iz skloništa, o čemu je pisao i Večernji list. A kad P. Baraba nekoga i fizički napadne, sve ostane samo na razgovoru u njegovoj kući. I nikako im nije jasno zašto te razlike.

U pokušaju udomljavanja kujice Tare sudjelovala je svojedobno i Ana Karamarko. Pronašla joj je i dom, no sve je zaustavila supruga P. Barabe.

Pokazali pravo lice

- Odlazila sam u to sklonište i spašavala pse dok se s njima još moglo razgovarati. Jedna kratko vrijeme Baraba i njegova supruga Brankica Srbić, koja sama vrlo aktivno obavlja niz poslova u skloništu, bili su susretljivi te meni i još nekim volonterima pomagali spašavati pse iz njihova vlastita skloništa kad bi se približio šezdeseti dan. Zvali bi nas, a preuzimali smo i po nekoliko psića, za koje su znali da ih odmah udomljujemo ili ih smještamo na privremeni smještaj gdje su čekali trajni dom. Činili su to Baraba i Srbić bez ikakvih daljnjih provjera. No, trajalo je kratko. Vrlo brzo iz hinjene susretljivosti i navodne brige za pse njihovo ponašanje pokazuje pravu narav. Zaredale su se klevete i optužbe da smo svi šverceri, iako se znalo gdje su psi. Odbijali su udomitelje, a pse ubijali. Zadnjih godinu dana udomitelje su odbijali jednakom lakoćom s kakvom su ranije predavali pse nama koji smo ih zbrinjavali. U tom, takozvanom skloništu, pse ubijaju, a udomitelje odbijaju. S užitkom, samo zato što mogu. Pada mi na pamet samo jedna riječ, sadizam - kaže A. Karamarko.

Dodaje da ni njoj nije jasno kako to da nitko ne reagira na brojna upozorenja o događajima u skloništu, o postupku prema kujici koja je i u životnoj opasnosti. A istovremeno volontere policija poziva na ispitivanja. U slučaju kujice Tare, kaže, ne razumije kako sami sebi mogu odobriti udomljenje kujice koju su potom zavezali u šumi.

Psi trpe

- Samo želim da psima bude dobro, a brojna svjedočenja potvrđuju da Tara, ali i psi u skloništu Pokupsko Cerje trpe zato što se ti ljudi osvećuju volonterima i susjedima. Sklonište su iz jedne žičane konstrukcije, kakvo je bilo kad su dobili prvi ugovor, a i svoju kuću na tom zemljištu, tijekom godina uživanja gradskih prihoda Barabe vrlo lijepo uredile. Čisto je, uredno, uz veliki pokošeni travnjak i stabla osvjetljena vrtnom rasvjetom. Divno bi bilo kad bi sva skloništa izgledala upravo tako. No, ovo kao da nije sklonište već predvorje pakla - ističe A. Karamarko. 

O svemu smo htjeli razgovarati i s Predragom Barabom, no nije ga bilo. Vrata nam je otvorila gospođa Brankica Srbić, nije htjela razgovarati, a nije nam dopustila ni da slikamo kujicu Taru. Na pismeni upit koji smo poslali vlasnik skloništa nije odgovorio. Zbog kujice Tare i skloništa supružnici Žager pisali su i načelniku općine Pokupsko.

- Komunalni redar bio je na terenu, no kujica je na privatnom imanju i tu ne možemo ništa. Oni to vjerojatno i namjerno rade. Nije u redu da je sklonište tu gdje je, da zbog nečijeg profita trpe ljudi, jer trpe i drugi susjedi, ali lokalna zajednica je nemoćna. Tu je jedino rješenje premjestiti sklonište, a to moraju nadležne institucije, Ministarstvo koje je dalo i dozvolu - kaže načelnik Božidar Škrinjarić.

A zašto je izdana dozvola za rad skloništa sagrađenog usred sela, supružnicima Žager nadležno Ministarstvo poljoprivrede nije objasnilo.

>>u-pokupskom-cerju-udomiteljima-prijete-otklanjanjem-a-nekima-zovu-i-policiju

>> Sjekirom udarao psa, a ukućanima prijetio ubojstvom

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 6

MA
MaricaHrdalo
22:30 05.04.2016.

Ovaj događaj je prestrašan,ne mogu vjerovati da se takve strahote događaju u 21stoljeću.Institucije dignite se na noge,jer ovo nasilje se može ponoviti danas-sutra bilo kome.Očito se radi o poremećenoj osobi.Ko ubija životinje.taj može ubijati i ljude,što je dokazao napadom na ovu gospođu,ničim izazvan.

OK
okus
00:18 06.04.2016.

To nije nikakav azil. To je sadisticki centar za mučenje.

OK
okus
00:19 06.04.2016.

Treba tuziti državu jer ne reagira.