Evropska unija trebala bi biti nešto više od ekonomske zajednice. No nije tako. I nije bilo tako od početka. Ideja "ujedinjene Evrope" začinje se deklaracijom u svibnju 1950. godine u kojoj je francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman skrojio Evropsku zajednicu za ugljen i čelik. Njezin smisao je udružena proizvodnja – ugljena i čelika. Može se reći da je neekonomski moment moguće naći u činjenici da je udruživanje oko proizvodnje ugljena i čelika ciljalo i na ukidanje mogućnosti rata između povijesnih rivala – Francuske i Njemačke jer bi udruživanjem oko proizvodnje čelika, osnovne ratne sirovine, rat bio "ne samo nezamisliv nego i materijalno nemoguć", kako je zapisao Schuman. No i tada je bilo jasno da je prva evropska zajednica, osnovana u travnju 1951. godine, koja je okupljala Njemačku, Italiju, Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg, prije svega ciljala na zajedničko tržište – ukidanjem carina, usklađivanjem regulativa, propisivanjem pravila konkurencije, harmoniziranjem politike investiranja, specijalizacije i svih elemenata zajedničke ekonomske politike. "Zajedničko tržište" ili "unutarnje tržište" temeljni je motiv okupljanja najsnažnijih evropskih ekonomija koje tržištu posvećuju dokumente i strategije ne bi li konkurirale ekonomijama koje su danas u strateškoj prednosti – američkoj i kineskoj. U najnovijem izvještaju za Vijeće Evrope bivši predsjednik talijanske vlade Enrico Letta daje svoju ocjenu i prijedloge koji bi osnažili zajedničko tržište. U dokumentu znakovitog imena "Puno više od tržišta. Brzina, sigurnost, solidarnost. Jačanje zajedničkog tržišta kako bi osiguralo održivu budućnost i prosperitet za sve stanovnike EU" Letta sažima četiri poznate "slobode" koje grade zajedničko tržište – slobodu kretanja ljudi, dobara, usluga i kapitala.
Može li EU biti socijalna i solidarna: Poslodavci uzimaju domaćima poslove snižavajući cijenu radne snage
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Kina predstavila iznimno jeftinu supersoničnu raketu - za njeno rušenje treba potrošiti od 40 do 150 puta više od cijene rakete
Ono na čemu se radi, za učinkovito suzbijanje takvih projektila u budućnosti, je lasersko oružje, čija je cijena jednog hica gotovo nula, pa ako postoji dovoljno snažan i masivan sustav, to bi mogla biti učinkovita obrana
Mladi Nijemci: Na istočni front? Ne, hvala!
Inicijativa "Školski štrajk protiv regrutacije" održava nacionalne prosvjede protiv novog zakona o povratku (polu)obaveznog vojnog roka za sve muškarce rođene 2008. ili kasnije
Europljani ne vole Trumpa, ali se slažu s njegovom kritikom masovnih migracija u EU
Najprije je Europu prošlog tjedna zatresla nova američka Strategija nacionalne sigurnosti u kojoj je Trumpova vlada napisala da se Europa suočava s “civilizacijskim propadanjem” te se upitala hoće li europske zemlje u budućnosti ostati pouzdani američki saveznici
Hoće li novi šef Feda štititi njegovu neovisnost od Bijele kuće
Trumpov ekonomski saveznik u najužem krugu za Powellova nasljednika, očekuje se da će predsjednik ime kandidata objaviti početkom 2026., nakon čega slijedi potvrda u Senatu
Ljudi su bijesni, ali znalo se što će se dogoditi. Tko je kriv? Mlađa populacija, evo i zašto
Poluvrijeme će na Svjetskom prvenstvu trajati duže, igrači će imati stanke za osvježenje, a cijelo natjecanje imat će natruhe zabavnog programa koje je u skladu sa zahtjevima suvremene publike i komercijalnih partnera
Tja, eto gdje završe bivši političari... EU je presocijalna i presolidarna tako da uopće nije konkurentna. Socijalu i solidarnost može održati jaka ekonomija, a ako nisi globalno konkurentan, nema ekonomije, nema socijale, nema solidarnosti. Onda se vraćamo u zatvoreno društvo tipa Juge ili SSSR-a, gdje na kraju svi završimo siromašni... Osim političke vrhuške, naravno... Jurimo u takav sustav, s 26% svjetskog BDP-a pred 10 godina pali smo na 17% i nema nekog izgleda za oporavak. Crveno zeleni zagovaraju odrast iliti nerast, sve više ljudi traži dijeljenje novaca bez rada, izjednačavaju se rezultati, kažnjava se uspjeh, znanje, potiče prosječnost... Onda su nešto poslodavci krivi, a oni samo pokušavaju opstati u takvom svijetu nametnutom od politike i aktivizma.