Napokon imamo što nitko nema! Imamo totalni rat za zaštitu javne klevete. Predvodi ga sama ministrica pravosuđa, a postrojbama zapovijedaju oni medijski pregaoci kojima je stalo do pune slobode klevetanja. Vojnici su razne redakcijske šuše koje ne pitaju što, koga i zašto, nego samo koliko se plaća.
Da će gospođa ministrica i njezini jurišnici odnijeti pobjedu i afirmirati klevetanje kao poželjan, europski model javnog ponašanja, u to ne treba sumnjati. To je već više-manje gotova stvar: kazneni će zakonik biti promijenjen po najhitnijem postupku, da se, ne daj Bože, ne bi dogodilo da još koji klevetnik bude uznemiren. Dok ovo pišem, Sabor radi i sve je već vjerojatno riješeno, pa ovaj moj glas valja shvatiti kao posljednje trzaje vremena kad je sloboda klevetanja i vrijeđanja bila još donekle ograničena. Razlog što se ipak javljam/batrgam jest jedno pogrešno vjerovanje i jedan test. Naša je izmučena javnost, naime, uvjerena kako ministrica pravosuđa u svom pohodu za slobodu klevetanja ima podršku tamo gdje se javno najviše kleveće - u medijima (novinarskom cehu). Dobar dio života proveo sam po novinskim redakcijama i znam da je takvo uvjerenje čista obmana. Najmanje devedeset pet posto novinara pošteni su i časni profesionalci koji se gnušaju mogućnosti da u svojim tekstovima nekoga namjerno oklevetaju.
Niti su to činili, niti će to ikad učiniti. Gadi im se sama kleveta, a još im se više gadi onih pet posto kolega koji se u svojim tekstovima klevetom služe. Njima ne samo što ne smeta zakonska mogućnost da teški klevetnici, poput svakog drugog kriminalca, budu ozbiljno kažnjeni, nego, dapače, u toj preventivnoj prijetnji vide zaštitu vlastite profesije od divljanja raznih amoralnih tipova koji se prema drugim ljudima odnose kao prema glinenim golubovima na streljani. Pa ako danas išta ugrožava slobodu javne riječi, onda su to oni koji u ime te slobode klevetničkim riječima uništavaju sudbine i živote posve nedužnih, čestitih građana. Baš takvima je nasjela nesretna ministrica pravosuđa. Njoj su verbalni teroristi po novinama uspjeli prodati foru da je teška kleveta nekakva metafora, mišljenje, stajalište, književna sloboda... Pa kad je već tako, evo na kraju i spomenutog testa. Neka gospođa ministrica pročita retke koji slijede (a koje sam iskonstruirao za potrebe testa i koji nemaju nikakve veze s istinom), pa neka izvoli reći je li to sloboda mišljenja ili je to djelo koje zaslužuje zatvor:
"Hrvatska ministraca pravosuđa obična je pohotnica koja ljubuje sa svojim vozačem. Za seksualne slasti zahvaljuje mu bogatim darovima koje ne plaća iz svog džepa, nego ih pokriva službenom karticom ministarstva."