1. Uzmemo li u obzir što se sve u proteklih 12 mjeseci događalo u našoj zemlji, u kakvom psihičkom stanju većina građana dočekuje kraj ove godine?
Mogu govoriti samo na temelju dojma jer neko istraživanje provodila nisam niti je netko drugi istraživao ovu tematiku. I čini mi se da se većina građana prisiljava da bude sretna i zadovoljna jer je to sad kao neki imperativ. Božićno je vrijeme i kao da je izdana neka nepisana – svi morate biti sretni. Za one koji su vjernici, a ja spadam u te, za sreću je dovoljno i to što vjeruju da je Bog postao čovjekom. Međutim, bez obzira na to što se mi kao narod busamo u prsa da smo preko 80 posto katolici, mislim da se to u našem ponašanju ipak ne vidi. Zašto? Zato što je za sreću koja se od ljudi očekuje veže sasvim nešto drugo, nešto izvanjsko. Važno je za Božić dosta kupovati, važno je imati obilan, bogat stol... Bojim se da se gubimo u izvanjskoj formi, a da nam sadržaj klizi kroz prste.
2. Da, unatoč skupoći i posve nerazumnim cijenama apsolutno svega, forsiraju se ta blagdanska kupovina i darivanje. Može li to kod ljudi, posebno onih s manjim primanjima, a o niskim mirovinama da i ne govorimo, dovesti do dodatnih frustracija?
Među onima koji nemaju dovoljno sredstava sigurno ima i onih koji tome pristupaju racionalno. Znaju – nemam i ne mogu si priuštiti ono što drugi mogu. Vjerujem da među takvima ima i dobar dio onih koji to smatraju manje važnom. U stilu – nemam pa što?! Nije svrha Božića da se prejedamo, napijamo, razbacujemo darovima... Svrha je da se i s malim primanjima može prirediti pristojan, prigodan i svečan blagdan. Ali, postoje i oni koji su vrlo nesretni što ne mogu imati sve ono što se u ovo današnje vrijeme za Božić očekuje pa se zbog toga osjećaju loše jer tu svoju materijalnu situaciju shvaćaju kao nešto što ih onemogućava da uživaju u Božiću. I to je onda izvor frustracija.
3. Kako ne podleći toj blagdanskoj groznici, kako odoljeti velikim i blještavim darovima, kako u nečem malom i osobnom naći ono neprocjenjivo?
Ako smo u stanju raditi razliku između forme i sadržaja pa formu smatramo kao nešto što može i ne mora biti zadovoljeno, ona nije presudna, ali je sadržaj neupitan, najvažniji i on je izvor zadovoljstva, onda je odgovor tu. Bit je u tome što mi slavimo, zašto se veselimo Božiću. Ako nam je u božićno vrijeme važno da nekoga razveselimo susretom i razgovorom, ako nas ispunjava zadovoljstvom to što smo nekoga učinili sretnim, onda će takav Božić imati smisla. Međuljudski odnosi, povezanost, pažnja, briga, lijepa riječ, pružanje topline važniji su od bilo kakvih skupocjenih darova.