Milanoviću plebiscit za štit od svemoći stranačke države, a ne za umirovljenika na funkciji

Objavom da će nakon drugog predsjedničkog mandata napustiti politiku Zoran Milanović pružio je poslasticu komunikacijskim gurmanima koji su ga pozvali da im bude glavni gost na njihovu sijelu. Nije došao praznih ruku, počastio ih je ekskluzivnom informacijom o kraju karijere. Ne danas ni sutra, ali za četiri i pol godine, kad i neće biti za političku mirovinu. Mnogi su se poslije toga otkrića raspričali o tome što je predsjednik htio reći isticanjem notorne činjenice da nema pravo na treći mandat. Stipe Mesić obavljao je brojnije političke funkcije, i to u dvije države, da bi se na odlasku zabavljao na svoj račun – kako još nije bio rimski papa. Sad je to mjesto popunjeno, vjerojatno za dulje vrijeme, da bi i Milanović razmišljao o nečemu što je nedostižno u životu. Da ga zanima Vatikan, išao bi s Plenkovićem i Jandrokovićem na inauguraciju novog državnog poglavara, makar letjeli u dva aviona. Političar koji je obnašao dužnosti šefa opozicije i šefa većine (i Vlade), koji je započeo drugi mandat šefa države, koji je u najboljim godinama za visoku politiku, priznaje da mu je dosta politike. To je nova činjenica, ne samo za šefa države nego i za njegove državljane.