U novoj epizodi podcasta Cronnect gost je Milan Račić, hrvatski poduzetnik, pravnik i povratnik iz iseljeništva koji nakon uspješne međunarodne karijere u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama već gotovo dvadeset godina živi u Hrvatskoj. U razgovoru govori o tome zašto se Hrvatska teško mijenja, što nedostaje za povratak ljudi iz dijaspore te kako se pripremiti za društvene i tehnološke promjene koje dolaze.
Milan Račić u Hrvatsku se preselio 2006. godine nakon desetljeća provedenih u inozemstvu. Kao osmogodišnji dječak s obitelji je otišao u Kanadu, gdje je završio studij ekonomije i prava te izgradio karijeru u međunarodnom poslovanju. Iako je živio u različitim zemljama i gradovima, od Münchena preko Toronta i Montreala do Washingtona, Hrvatska je cijelo vrijeme ostala važan dio njegova identiteta.
Danas, deset godina nakon njegova govora na Hrvatskom iseljeničkom kongresu u Šibeniku, ponovno se otvaraju pitanja o kojima je tada govorio - odnos Hrvatske i dijaspore, potreba za promjenama, nedostatak povjerenja u institucije i način na koji Hrvatska može bolje iskoristiti ljude koje ima.
U razgovoru za Cronnect Račić ističe kako se Hrvatska u proteklom razdoblju ipak značajno promijenila. Gospodarski pokazatelji su bolji, zemlja je članica Europske unije i dio velikog europskog tržišta, ali smatra da se najveći izazovi i dalje nalaze u načinu razmišljanja, odnosu prema odgovornosti i kulturi izvrsnosti.
Jedna od ključnih tema razgovora je pitanje zašto se Hrvatska teško mijenja. Račić upozorava da društvene promjene ne mogu nastati samo odlukama institucija, već počinju od pojedinca, obitelji i svakodnevnih navika. Posebno govori o važnosti stvaranja kulture u kojoj se cijene znanje, rad, odgovornost i spremnost na rješavanje problema umjesto traženja izgovora.
Govoreći o odnosu Hrvatske prema dijaspori i pitanju povratka ljudi iz inozemstva, Račić je istaknuo da se hrvatsko iseljeništvo ne smije promatrati samo kroz novac i investicije, nego prije svega kroz znanje, iskustvo i drugačiji pogled na društvo i poslovanje. Prema njegovu mišljenju, mnogi ljudi nisu otišli samo zbog ekonomskih razloga, nego zbog osjećaja da sustav nije dovoljno pravedan i da njihove sposobnosti nisu prepoznate.
Važna tema je i budućnost Hrvatske u vremenu velikih promjena - od umjetne inteligencije i novih tehnologija do promjena na tržištu rada. Kao čovjek s iskustvom u međunarodnom poslovanju i tehnološkom sektoru, Račić smatra da mala zemlja poput Hrvatske svoju priliku mora tražiti u kvaliteti ljudi, brzini prilagodbe i stvaranju sustava koji potiču najbolje pojedince.
Poseban dio posvećen je obitelji, odgoju djece i pitanju kakve vrijednosti treba prenositi novim generacijama. Račić, koji sa suprugom Kimberly odgaja šestero djece u Hrvatskoj, govori o odgovornosti roditelja, ulozi obitelji i važnosti stvaranja društva u kojem mladi ljudi imaju razlog ostati ili se vratiti.
„Hrvatska ne smije čekati da promjene dođu izvana! Mora ih početi graditi iznutra, kroz ljude koji vjeruju da se stvari mogu mijenjati“, poručio je Račić.
Mentalno sklop gradi peavni, represivni, humanistički, i drugi čimbenici. Drzava Hrvatsa je već od samog početka krenula krivim putem, jer je sva njezina dobra dala na upravljanje mafijaßima iz dijaspore uz pomoć domaćih rodijaka i ortaka.