Kada je afera Agrokor prije osam godina, u listopadu 2017. počela istražitelji su pokucali na vrata Gazde; Ivice Todorića i 14 mu suoptuženika. Među tim suoptuženicima bili su i njegovi sinovi Ivan i Ante Todorić, ali i tadašnji zet Hrvoje Balent. Osam godina i tri nepotvrđene optužnice kasnije, na optuženičkoj klupi je ostao Todorić i petorica mu suoptuženika jer je u srpnju istraga u odnose na ranije devet optuženih osoba - Todorićeve sinove Ivicu i Antu, njegovog bivšeg zeta Hrvoja Balenta te njegove nekadašnje menadžere - Ljerku Puljić, Damira Kuštraka, Pirušku Canjugu, Ivana Crnjca i Mislava Galića - koji su se izmjenjivali na funkcijama u Upravi i Nadzornom odboru tvrtke - obustavljana. A nakon četvrtka, broj optuženika u aferi Agrokor smanjio se na - troje. I to zato, što su Tomislav Lučić, Alojzije Pandžić i Marijan Alagušić, odlučili priznati krivnju te se nagoditi sa ŽDO Zagreb koje je podiglo optužnicu u aferi Agrokor.
Nakon što su priznali to za što ih se optužnicom tereti, nagodba je formalizirana na sjednici optužnog vijeća, pa je Lučić osuđen na jedinstvenu uvjetnu kaznu od 11 mjeseci zatvora uz rok kušnje od četiri godine. Izrečena mu je i sporedna novčana kazna te mora platiti 45.000 eura sudskih troškova. Što se tiče Pandžića i Alagušića, svaki od njih je uvjetno osuđen na devet mjeseci zatvora uz rok kušnje od četiri godine. Pandžić mora platiti 57.000 eura sudskih troškova, a Alagušić 25.000 eura. Njih su se trojica odrekli žalbe pa su njihove presude postale pravomoćne, dok će državni proračun postati bogatiji za 177.000 eura, koliko iznosi zbroj Lučićeve sporedne novčane kazne i troškovi postupka koje on, Pandžić i Alagušić moraju platiti.
Tri nagodbe u slučaju Agrokor i jesu i nisu iznenađenje. Jesu jer optuženici od početka niječu krivnju, no nisu jer cijela ta priča traje već osam godina, a optužnica još nije pravomoćna. A teško da će uskoro i postati jer je prema riječima Tonćija Petkovića, zamjenika ŽDO Zagreb, Todorić zatražio izuzeće svih sudaca Županijskog suda u Zagrebu. Zbog njegovog zahtjeva jučerašnja sjednica optužnog vijeće je prekinuta, dok se o tom zahtjevu ne odluči. Nastavak je predviđen za petak, no teško da će optužnica postati pravomoćna. Jer Todorićeva obrana traži izdvajanje nekih dokaza, smatrajući ih nezakonitima. Među dokazima čije izdvajanje traži je i novo knjigovodstveno - financijsko vještačenje kojeg je radio tim austrijskih vještaka predvođenih Karlom Hengstbergerom.
Inicijalna cijena tog vještačenja bila je 650.000 eura plus PDV. No kako vještačenje nije bilo zgotovljeno do kraja prošle godine, do kada je sud dao rok ŽDO Zagreb da podigne novu optužnicu, tužiteljstvo je krajem 2024. tražilo i dobilo dodatnih godinu dana za dovršetak vještačenja i podizanje optužnice. A to je naravno koštalo, pa troškovi vještačenja na koncu iznose 815.554 eura. Na taj je iznos u Hrvatskoj plaćen PDV od 203.888 eura, što znači da je ukupni trošak vještačenja oko milijun eura. Odnosno 300.000 eura manje od troška onog prvog vještačenja, koje je plaćeno 1,3 milijuna eura.
Istraga u aferi Agrokor je počela u listopadu 2017., prva optužnica podignuta je u rujnu 2020. na doradu je, prvi put, povučena u rujnu 2021., a ponovo je podignuta u lipnju 2022., da bi u siječnju 2024. ponovo bila povučena. Trećom se Todorića i petero mu suoptuženika suoptuženika teretilo za kaznena djela protiv gospodarstva i krivotvorenje isprava kojima je Agrokor oštećen za oko 179 milijuna eura, što je 14 milijuna eura viša šteta no što se navodilo u prve dvije optužnice. Ono za što se Todorić i ostali u trećoj optužnici terete obrazloženo je na 300 stranica, a tužiteljstvo to podupire s 1700 dokaza. No nakon ranije spomenutih nagodbi, uz Todorića na optuženičkoj klupi ostaju samo revizori Olivio Discordia i Sanja Hrstić. Razmišljaju li i oni priznanju krivnje i nagodbi, za sada nije poznato, no Todorić je dao naslutiti da bi se to moglo dogoditi. Kazao je da će na optuženičkoj klupi on ostati sam i da je tako najbolje, jer je to, kako je kazao, njegova bitka.
U podužoj izjavi novinarima ponovio je svoje ranije navode da je on žrtva politički montiranog procesa, ponovo je za sve što mu se dogodilo prozvao premijera Andreja Plenkovića, a činjenicu da je troje njegovih suoptuženika priznalo krivnju i nagodilo se s tužiteljstvom, Todorić smatra pozitivnim za sebe.
- Ljudi me pitaju od kud mi snaga za borbu u ovom postupku koji je protiv mene pokrenuo Plenković. Snagu mi daje istina. Jer tko ima istinu, taj će pobijediti. Ovi ljudi su osam godina bili pod optužbama, njima je blokirana imovina, ostali su bez zdravlja i obitelji. Razumijem zašto su se maknuli, a za mene je dobro da ostanem sam jer je ovo moja bitka. Ne postoji niti jedna osoba niti papir u Agrokoru koji može reći da je Ivica Todorić kriv. Ova optužnica je apsolutna sramota, a Plenković, sud i svi ostali znaju da je ovo politički montirani proces. Ne postoji nigdje na svijetu da netko tko je politički proganjan nije na koncu pobijedio - kazao je među ostalim Todorić.
Treća optužnica protiv njega ima ima i jednu točku manje no dvije prethodne, a Todorića se njome tereti da je kao predsjednik uprave Agrokora, s Lučićem koji je do veljače 2015. bio član Uprave Agrokora zadužen za financije, a nakon toga član Nadzornog odbora i savjetnik predsjednika Uprave, od 2006. do 29. lipnja 2016. u godišnjim financijskim izvješćima lažno prikazivao financijske pokazatelje i poslovne rezultate. Tužiteljstvo tvrdi da su to činili kako bi Todoriću i tvrtki Adria Group Holding BV, kao većinskim dioničarima, bile neosnovano isplaćene dividende. Lažirajući godišnja financijska izvješća, Todorić i Lučić su, tvrdi tužiteljstvo, prikrili i postojanje bankovnih doznaka. Njih se dvojicu tereti da odlučili primjenjivati zabranjene računovodstvene postupke koji su protivni međunarodnom računovodstvenom standardu čime su osigurali sačinjavanje poslovne dokumentacije koja nije odražavala stvarnu prirodu financijskih tijekova i poslovanja Agrokora. Osim toga terete se da su tijekom sastanka i komunikacije koje su vodili s Pandžićem, Alagušićem, Diskordijom i Sanjom Hrstić njima nalagali knjiženja neistinite poslovne dokumentacije u poslovnim knjigama i iskazivanje stavki u nekonsolidiranim godišnjim financijskim izvještajima.
Todorića se tereti da je svojim potpisom takve nekonsolidirane financijske izvještaje potpisivao, odnosno odobravao te ih upućivao o Nadzornom odboru na davanje suglasnosti, dok se Lučića tereti da je davao suglasnost iako je znao da su godišnja financijska izvješća neistinita. Glavna skupština je takva izvješća usvojila, pa su Todoriću i AGH BV-u od 2008. do 2014. neosnovano isplaćene dividende u iznosu od 72 milijuna eura. Pandžić i Alagušić se terete da su osiguravali zaključenje neistinitih iznosa na kontima Glavne knjige društva s datumom završetka poslovne godine, svjesni da iznosi na kontima ne prikazuju istinito i objektivno stanje novčanih tijekova i poslovanja Agrokora. Tereti ih se i da su znali da će na ime takvih neistinitih izvješća biti isplaćena dividenda. Što se tiče Discordije i Sanje Hrstić, njih se tereti da su potpisivali godišnja revizijska izvješća, iako su znali da su financijska izvješća neistinita te da će zbog toga za Agrokor nastati znatna šteta.
Todorića i Lučića se tereti i za druge financijske malverzacije vezano za protupravnu kupovinu dionica Agrokora od Europske banke za obnovu i razvoj iz imovine Agrokora od 2013. do 2017. Tereti ih se da su protivno odredbama Zakona o trgovačkim društvima i financijskim interesima Agrokora prvo osigurali financiranje Agrokora i to preko dvije druge tvrtke, preko banaka te povezanih tvrtki iz koncerna Agrokor. Zatim su djelatnicima Agrokora nalagali da tako primljena sredstva doznače Todoriću bez da su ispitali je li kreditno sposoban i bez da je položio primjerena sredstva osiguranja ili tražio suglasnost Nadzornog odbora i Glavne skupštine Agrokora, pri čemu su, tvrdi tužiteljstvo i Todorić i Lučić znali da ta sredstva Todorić nije namjeravao vratiti Agrokoru.
Sukladno tome je, tvrdi tužiteljstvo, od kraja travnja do kraja svibnja 2013. s poslovnih računa Agrokora na Todorićev osobni račun isplaćeno oko 100 milijuna eura. Taj je novac, tvrdi tužiteljstvo, Todorić iskoristio kako bi od EBRD-a otkupio 12.811 povlaštenih dionica Agrokora, nakon čega su on i Lučić naknadno sačinili dokumentaciju kojom su stvorili privid da se radi o zakonitoj i osiguranoj obvezi Agrokora te su tako prikrili da je Todorić tih 100 milijuna eura nezakonito stekao. Tereti ih se i da su ometali namirenje štete koja je tako pričinjena Agrokoru.
Todorića se tereti i da je 30. ožujka 2017., kao predsjednik Uprave Agrokora, zatražio od druga dva člana Uprave Agrokora da u ime Agrokora potpišu Ugovor o ustupu tražbine, kojim se drugo trgovačko društvo obvezuje podmiriti potraživanje koje je Agrokor imao prema Todoriću. U tom slučaju radilo se o 93,4 milijuna eura,. No ta se obveza nije mogla podmiriti jer je ta ta tvrtka u svom vlasništvu imala samo dionice Mercatora, koje su izgubile vrijednost jer su prethodno po Todorićevom nalogu bile založene u korist jedne banke. Ta dva člana uprave su pristala na Todorićev zahtjev jer nisu sumnjali da će obveza prema Agrokoru biti ispunjena, pa su potpisali Ugovor o ustupu tražbine, na temelju kojeg Ugovora je 30. ožujka 2017., s datumom knjiženja 31. prosinca 2016. iz poslovnih knjiga Agrokora, prijenosom na drugu tvrtku, isknjižen Todorićev dug prema Agrokoru u iznosu od 93,4 milijuna eura, a za taj je iznos Agrokor i oštećen.
Todorića se tereti i da je od siječnja 2009. do 18. kolovoza 2016., kao predsjednik Uprava Agrokora s računa tvrtke dizao novac koji je trošio za privatne potrebe sebe i svoje obitelji, a dio tih troškova kasnije je djelomično podmirio imovinom Agrokora u iznosu od 13,8 milijuna eura. Agrokorov novac, obitelj Todorić je, prema optužnici, trošila na kupovinu skupe odjeće i obuće, oružja, putovanja, ljetovanja, unajmljivanje privatnih aviona...
Todorić i njegovi suoptuženici su prije podizanja treće optužnice ponovo iznijeli obrane, u kojima su neki manje, neki više opširno negirali krivnju. Todorić je ponovio da se protiv njega vodi politički proces.
- Taj politički proces protiv mene je pokrenut s geopolitičkim interesom određenih grupa. Kada se krenulo na mene, otimači moje kompanije su napravili plan u dva smjera. Jedan plan bio je usmjeren na to da je Agrokor u problemima, a drugi je bio usmjeren da se mene, Ivicu Todorića, prikaže kao kriminalca. Što se tiče dugova Agrokora, taj dug je prije dolaska izvanredne uprave iznosio četiri milijarde i 120 milijuna eura, od čega su tri milijarde eura bili krediti. U listopadu ili studenom 2016. u Agrokoru smo dug za kredite reprogramirali za tri godine. Osim toga, u ožujku 2017. je bio održan sastanak s 40 najvećih dobavljača, koji su činili oko 90 posto dobave Agrokora i svi su redom rekli da Agrokor podržavaju 100 posto. Agrokor je s 10 najvećih svjetskih banaka vodio IPO oko izlaska na burzu i to se trebalo dogoditi 1. svibnja 2017. Izlaskom na burzu bi imali tri milijarde eura za našu prehrambenu industriju i pale bi kamate čime bi se banke otvorile za daljnje financiranje. Na niti jedan način nisam oštetio Agrokor. Agrokor je oštetio mene jer sam ja osobno dobio kredit od 457 milijuna eura, za što sam u zalog dao svoje dionice, a sav taj novac sam dao Agrokoru. U Agrokoru sam napravio takav sustav da sve mogu kontrolirati, a troškovi mene i moje obitelji su išli preko moje tvrtke da ljudi vide koliko i što trošimo. Vani se 30 do 50 milijuna eura uzme za svoj račun, a ja nisam uzeo ništa - branio se Todorić, koji je prilikom nadopune svoje obrane u srpnju ove godine tužiteljstvu predao i neke dokaze, za koje smatra da mu idu u korist.
Među tim dokazima je intervju ruskog veleposlanika u Hrvatskoj iz 2020., ali i fotografije Vladimira Putina s Angelom Merkel i Kolindom Grabar Kitarović. Todorić je predao i svoje analize koje je radio o financijskoj situaciji u Agrokoru nakon što mu je oduzet, ali i njegovu analizu hrvatske prehrambene industrije.
Olivio Discordia, osim što je zanijekao krivnju, imao je potrebu istaknuti i da su on i kolegica mu Sanja Hrstić " prvi optuženi revizori u Europi".
- Ramljak i PVC lažirali su vrijednost Agrokor grupe Koncern, smanjili su joj vrijednost i lažirali dionice 44 firme u pet država. Vještaci nisu iskazali vrijednost svih firmi Koncern grupe i Agrokora, samo su procijenili vrijednost Agrokora. Svi krediti Agrokora su investirani u društva Koncerna zato se i trebala napraviti vrijednost Koncerna - Agrokor grupe, a ne samo Agrokora - branio se Discordia.
Krivnju je nijekala Sanja Hrstić, koja je istaknula da ne prihvaća tvrdnje tužiteljstva da bi ona kao revizor pomogla Todoriću da stekne znatnu nepripadnu materijalnu dobit.
- Posao revizora financijskih izvješća je da ih pregledava. Revizor traži dokumentaciju i pristup programima radi provjere autentičnosti i vjerodostojnosti evidentiranih poslovnih promjena iskazanih u financijskim izvješćima. No revizor nema ovlasti sudskog vještaka, državnog inspektora ili policije i ne može bez suglasnosti klijenta prikupljati određenu dokumentaciju. Niti može kopati po ladicama, ispitivati zaposlenike klijenta i tome slično - branila se Sanja Hrstić.
Sve več viđeno! To se od prvoga dana tako "dogovorilo"...