Kronologija slučaja Ivana Čehoka: U jednom postupku oslobođen svih optužbi nakon 13 godina, u drugom spis zapeo na VKS-u

Koliko u prosijeku traje jedan sudski postupak u Hrvatskoj? Statistika kaže sedam godina, a praksa pokazuje da zna trajati i duže. Evo u slučaju Ivana Čehoka, nekadašnjeg gradonačelnika Varaždina, jedna od njegovih pravosudnih priča trajala je 13 godina. Riječ je o slučaju u kojem je USKOK optužnicu podigao 2014. i njome je teretio Čehoka, njegovog tadašnjeg dogradonačelnika Zlatka Horvata i poduzetnika Miroslava Bunića, za zamjene zemljišta od 2003. do 2011. u kojima su Varaždin, tvrdio je USKOK, oštetili za oko 723.000 eura. Njih su trojica 2023. nepravomoćno oslobođeni optužbi na zagrebačkom Županijskom sudu. Nakon što je tu prije nekoliko dana na svom Facebooku objavio Ivan Čehok, navevši kako je "hvala Bogu nakon iscrpljujućih 13 godina istina pobijedila", sada je, uz obrazloženje osvoje odluke, to učinio i Visoki kazneni sud. (VKS). Naveli su da su odbili žalbu USKOK-a i potvrdili prvostupanjsku presudu zagrebačkog Županijskog suda, čime je postala pravomoćna oslobađajuća presuda protiv tri osobe i dvije tvrtke koje je USKOK teretio za zlouporabe položaja i ovlasti, primanje mita, pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti te poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti.

Inače te optužbe koje su se Čehoku i ostalim stavljale na teret datiraju iz 2003., a pojednostavljeno rečeno Čehok se teretio da je s Bunićem dogovorio da će njegovoj tvrtki bi prodano gradsko zemljište i to po nižoj cijeni od ponuda koje su pristigle, nakon čega je Bunićeva tvrtka snizila svoju cijenu i baš je po toj cijeni, tvrdio je USKOK, Gradsko poglavarstvo odlučilo Buniću prodati to zemljište po toj sniženoj cijeni. Po USKOK-u razlika u cijeni i šteta za Varaždin iznosila je 346.000 eura. Nadalje USKOK je Čehoka teretio i da je s Horvatom od 2005. do 2011. za novčanu nagradu pogodovao tvrtkama koje su prethodno dogovorili s Bunićem, ali i da su Buniću išli na ruku prilikom zamjene zemljišta za izgradnju sportske dvorane. Županijski sud u Zagrebu je smatrao da ništa od tezi USKOK-a iz optužnice nije ni utvrđeno ni dokazano, a sad im je za pravo dao i VKS u poprilično opširnom priopćenju, koje prenosimo u cijelosti.

- Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazana temeljna teza optužbe glede inkriminiranog koruptivnog dogovora prvog optuženika i trećeg optuženika. Zajednica ponuditelja nije mijenjala svoju ponudu na javnom natječaju, ponuđena cijena nije bila jedini kriterij odabira najpovoljnijeg ponuditelja na natječaju, već tek jedan od kriterija, a imajući u vidu ukupnost bodovanih kriterija zajednica ponuditelja je bila najpovoljniji izbor natječaja. Samim time nije ostvareno zakonsko obilježje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti koje se odnosi na stjecanje nepripadne materijalne koristi od strane zajednice ponuditelja odnosno, uzrokovanja štete za Grad. Pravilan je i daljnji zaključak prvostupanjskog suda po kojem ničim nije dokazano postojanje supočiniteljstva prvog optuženika i trećeg optuženika, odnosno, da su isti djelovali "zajedno i po prethodnom dogovoru“, kako to tvrdi USKOK. Takvo što ne slijedi niti iz jednog na raspravi izvedenog dokaza. Nije dokazano da bi prvotuženik članovima Gradskog poglavarstva Grada prikrivao činjenice provedenog javnog natječaja. Ispitani svjedoci, koji su sudjelovali u radu sjednice Gradskog poglavarstva na kojoj je prvooptuženik kao gradonačelnik izlagao rezultate javnog natječaja, nakon čega je Poglavarstvo donijelo odluku o prodaji zemljišta, otklanjaju tezu USKOK-a da su prigodom donošenja odluke o prodaji zemljišta bili dovedeni u zabludu od strane prvooptuženika, tada gradonačelnika Grada.

 Što se tiče inkriminirane zamjene nekretnina, procjena vrijednosti zemljišta u vlasništvu Grada s 20 €/m2 na 40 €/m2 promijenjena je i kao takva ponuđena u zamjeni upravo na inicijativu prvooptuženika, koja inicijativa zasigurno ne bi postojala da je isti imao namjeru pogodovanja optuženom trgovačkom društvu. Nadalje, prema prihvaćenim vještačenjima, Grad ovom transakcijom nije pretrpio nikakvu štetu. Naprotiv, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti teze optužbe po kojoj bi prvooptuženik prilikom prezentacije inkriminirane transakcije doveo u zabludu gradske poglavare, jer takvo što isti negiraju u svojim svjedočenjima.

Nadalje, u odnosu na natječaj u okviru javno-privatnog partnerstva za izgradnju gradske sportske dvorane, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da drugi poslovni subjekti nisu podnijeli obvezujuću ponudu na natječaj iz razloga koji se u bitnome svode na nepostojanje njihovih kapaciteta za realizaciju projekta izgradnje dvorane, sukladno čemu su svoj ekonomski interes našli u ulozi kooperanata, podizvođača na realizaciji pojedinih segmenata tog projekta. Pritom nitko od ispitanih svjedoka na raspravi ne tereti prvooptuženika da bi tražio od njih da odustanu od obvezujuće ponude. Potom, u odnosu na obvezu plaćanja komunalnih doprinosa, iz suglasnih iskaza svih ispitanih svjedoka prvostupanjski je sud izveo pravilan zaključak da je Grad primjenjivao praksu oslobađanja gospodarskih subjekata od obveze plaćanja komunalnog doprinosa pod uvjetom da su potonji preuzimali obveze koje su doprinosile razvoju Grada (izgradnja i opremanje infrastrukture, otvaranje radnih mjesta). Dakle, u pitanju je bila općeprihvaćena i normativno utemeljena poslovna praksa Grada. Tako je i konkretna odluka o oslobađanju od komunalnog doprinosa (koja je dio inkriminacija) bila ne samo valjano utemeljena na zaključcima Gradskog poglavarstva te odredbama Ugovora o zamjeni nekretnina već u cijelosti sukladna gradskoj politici i strategiji Grada, a nije bila suprotna njegovim interesima, niti je Grad u konačnici ovakvom odlukom financijski zakinut. 

Što se tiče druge inkriminirane zamjene nekretnina utvrđeno je da je odluku o zamjeni nekretnina donijelo Gradsko poglavarstvo kao kolektivno višestranačko tijelo Grada, bez sudjelovanja prvooptuženika na istoj toj sjednici, sve po održanom kolegiju Odjela za komunalne poslove na kojoj su pripremani materijali i prijedlozi za navedenu sjednicu Gradskog poglavarstva, pri čemu svi ispitani svjedoci iz toga kruga sudionika (gradski poglavari, službenici Odjela) suglasno navode da nitko, pa ni prvi optuženik, nisu imali upliva, niti pokušali utjecati na njihov rad i odluke koji su poduzimani i donijeti u postupku inkriminirane zamjene nekretnina.

Nadalje, niti optužnica niti dokazni postupak nisu pokazali koje bi to protuusluge prvi optuženik i drugi optuženik učinili trećem optuženiku, odnosno, “njegovim“ trgovačkim društvima. Ispitani svjedoci su suglasni o činjenici da je Grad u poslovanju s različitim subjektima primjenjivao propisane procedure i ustaljenu praksu, koja je prema sadržaju izvedenih dokaza postojala i prije mandata prvog optuženika kao gradonačelnika Grada, tako i nakon njegovog mandata. Dakle, Grad je i s trgovačkim društvom (od kojeg je prema optužnici prvi optuženik zatražio izvođenje radova za svoju korist kako bi pogodovao tom društvu prilikom poslovanja s Gradom)  kao i s drugim gospodarskim subjektima poslovao na temelju uobičajene prakse koja je imala i normativno uporište u zakonima, Zakonu o komunalnoj djelatnosti prije svih, te podzakonskim aktima. Pravilno je prihvaćen i nalaz sudskog vještaka po kojem Grad tom društvu niti u jednom slučaju nije otpisao dug s osnove komunalnog doprinosa, niti oprostom tog duga, niti uslijed zastare.

Osim toga, nije dokazano da bi prvooptuženik u inkriminiranom vremenu poduzeo bilo kakvu radnju u svojstvu gradonačelnika kao službene osobe glede pogodovanja u podmirivanju komunalnog doprinosa tog društva, odnosno, propuštanje pokretanja ovršnog postupka, a niti je nedvojbeno dokazano da bi zahtijevao i zahtijevao i primio dar kao protuuslugu, kojom radnjom bi pogodovao tom trgovačkom društvu, posljedično čemu nije dokazano da bi počinio terećeno kazneno djelo.

Stoga, Visoki kazneni sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženike oslobodio optužbe - naveo je VKS u svom obrazloženju. Jedan sudski postupak protiv Čehoka je tako okončan nakon 13 godina, no drugi u kojem mu je suoptuženik Damir Patafta, daleko je od svog pravosudnog kraja. U tom predmetu 2018. su njih dvojica bili osuđeni na dvije, odnosno na godinu i osam mjeseci zatvora, a no Vrhovni sud je 2021, nakon žalbi obrana, ukinuo osuđujući dio te presude i naložio novo suđenje. A ono još nije ni počelo jer je obrana nakon toga osporavala dio optužbi za koje je USKOK teretio Pataftu i Čehoka. Smatrali su da je o tome već odlučio Vrhovni sud kada je odbio žalbe USKOK-a, s obzirom na to da je jedan dio te presude bio i oslobađajući. Sud je tada optužnicu vratio USKOK-u na, a USKOK novu optužnicu podiže 2025. Krajem 2025. održana je sjednica optužnog vijeća na kojoj je obrana opet tražila izdvajanje nekih dokaza kao nezakonitih, no sud to odbija, pa spis odlazi na VKS na kojem je i dalje....

Video