'Krenuo sam s biznisom u selu bez telefona i asfalta, a danas čips izvozim i u Koreju'

Zvonko Popović iz malog je mjesta Radikovci blizu Donjeg Miholjca otišao na studij agronomije u Zagreb 80-ih godina. Sin slavonskog poljoprivrednika nije imao novca napretek, ali se u glavnome gradu snašao, završio fakultet, a i posvetio velikoj ljubavi – fotografiji, krećući se zahvaljujući tome neko vrijeme i u modnim krugovima. Poslušao je savjet iskusnijeg fotografa da se od ljubavi ne živi, diplomirao i vratio se u svoje selo, tada bez asfalta i telefona, i u osvit Domovinskog rata pokrenuo posao s proizvodnjom tjestenine u vlastitoj ljetnoj kuhinji. Ni vozačku dozvolu nije imao, pa ga je otac vozao uokolo u svom Renaultu 4 da prodaje tijesto. Od tih skromnih početaka njegova tvrtka Kanaan, koja je osnovana 1990., razvila se u poduzeće koje danas ima 140 zaposlenih, a upravo su sklopili posao o kojem mnogi mogu samo sanjati. Vlasnik i direktor poduzeća Zvonko Popović na glasu je kao poslodavac koji je za naše tržište rada, nažalost, gotovo pa neobičan – djeci svojih zaposlenika daje 1500 kuna mjesečne stipendije za studij, a kupio je im je prije dvije godine i laptope... I ne hvali se time.