Kod nas 500 djece završilo u bolnici zbog previše televizije

Između 50 i 60 djece godišnje, ili gotovo njihnešto manje od pet stotinjak u posljednjih 8 godina, prema procjenama psihijatara i psihologa, jer službenih podataka nema, postalo je ovisno o televizoru, računalu, mobitelu ili play stationu. Samo u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mlade svake se godine od te vrste ovisnosti liječi od 12 do 14 mališana, uglavnom u dobi od 10 do 14 godina.

Djeca koja svoje vršnjake liječe od ovisnosti o ekranu

Mišljenja stručnjaka

Što djeca doista vide na ekranu

– Problem ovisnosti o različitim medijima – televiziji, računalu, računalnim igricama i internetu relativno je čest. Zanimljivo je da se u pravilu javlja u paketu, odnosno da dijete postaje ovisno o svim tim medijima zajedno. Ovisnost najčešće počinje između sedme i devete godine djetetova života, a najizraženija je u razdoblju preadolescencije između desete i četrnaeste godine. Može se pojaviti i kasnije – od 14. do 18. godine djetetova života – objašnjava nam dr. sc. Enes Kušmić, dječji i adolescentski psihijatar u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež.



Znaci ovisnosti
Prvi slučajevi ovisnosti pojavili su se prije 7-8 godina i iz godine u godinu sve ih je više. Prema riječima dr. sc. Kušmića, problem nastaje kad se dijete “na uštrb svijeta realnosti prepušta virtualnom svijetu masovnih medija – kompjutorskim igricama, televizoru, internetu...”

– Najčešće su to osamljenici koji su lako narcistički povredljivi i zbog najmanjeg povoda napuštaju skupinu vršnjaka i prepuštaju se osami svojih soba. A ondje ih čekaju računalo, internet i mobitel koji više nije samo telefon nego je kamera, fotoaparat i računalo u jednom. Umjesto sa stvarnim svijetom druže se s virtualnim. Ako je dijete svakodnevno na računalu ili nekom drugom sličnom mediju 4-5 sati i ignorira zahtjeve roditelja da se isključi, treba posumnjati na ovisnost. K nama u pravilu dolaze kad nastane incident. Roditelj može nakon nekoliko upozorenja sam isključiti računalo. Dijete na to u nastupu bijesa može burno reagirati – razbijanjem računala, televizora, mobitela ili bacanjem nekih drugih predmeta o zid. Dijete se nekim oštrim predmetom može i samoozlijediti kako bi se osvetilo roditeljima. Tek tada kad je posrijedi demoliranje, zove se policija i hitna. I tada dolaze k nama – kaže dr. Kušmić. Ovisnost se katkad javlja kao prikrivena pozadina nekog posve drugog problema.

– Ima djece koja skupe golem broj neopravdanih sati jer svako jutro kasne na početak nastave. A to im se događa jer su satima na računalu, jer noći provode pred njegovim ekranom, igraju igrice do sitnih jutarnjih sati. Iza računalne ovisnosti i ovisnosti o masovnim medijima kriju se veliki razvojni problemi koji imaju veze sa strukturom osobnosti djeteta i njegovim ranim razvojem s jedne i poremećajem obiteljskih odnosa s druge strane – ističe dr. sc. Kušmić. Upozorava roditelje kako je najvrednije što mogu uložiti u dijete vrijeme i strpljenje kojeg je u novim okolnostima žestoke tržišne utakmice sve manje. Kad umorni dođu s posla, roditelji često djetetu umjesto razgovora ili igre “gurnu” televizor ili računalo, a to nipošto, jedinstveno je mišljenje stručnjaka, nije dobro.

– Televizija ili računalo nikada se i nipošto ne smiju koristiti umjesto dadilje. Treba s djetetom planski i ciljano odlučiti što gledati. Djeci je potrebno vodstvo odraslih koji će im ponuditi svoje viđenje onoga što gledaju, koji će s njima razgovarati o uznemirujućim sadržajima, razvijati kritičnost prema medijima kako ne bi sve upijali bez filtra – kaže dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Ističe da TV ne može odgajati, niti smije biti u središtu obiteljskog života. Ipak, smatra da rješenje nije u zabranama. Precizna odgovora u kojoj dobi i koliko dijete smije gledati televizijski program ili biti na računalu nema. No sigurno je da 14-mjesečno dijete nema što raditi pred ekranom jer je dokazano da u toj dobi djeca imitiraju ponašanje viđeno na televiziji.



Suosjećanju uči obitelj
Prema riječima dr. Buljan Flander, dijete bi s navršenom drugom godinom moglo s roditeljem pogledati neki edukativni sadržaj koji, primjerice, govori o pomaganju prijatelju jer između druge i treće godine razvija empatiju i uči se suosjećanju. No, suosjećajnost se, ističe dr. sc. Buljan Flander, uči u obitelji. I dok pojedini sadržaji do kojih dijete dođe preko interneta mogu biti vrlo korisni i edukativni, drugi ga mogu izložiti raznoraznim opasnostima. – Istraživanje je pokazalo da svako treće dijete na chatu dobije sliku gole osobe. Riječ je o onima koji su nastavili “razgovor” o seksu, imajući lažan osjećaj zaštićenosti – upozorava G. Buljan Flander i dodaje kako će rijetko koji roditelj djeci ponuditi seksualne sadržaje, ali filmove i igrice pune nasilja hoće. – Važno je znati da su djeca izložena nasilnim sadržajima manje osjetljiva na nasilje, ne reagiraju na bol i žrtve nasilja te vjeruju kako je nasilje u redu i da žrtve ne osjećaju bol. Pretjerano uživanje u virtualnim sadržajima, poistovjećivanje s nerealnim i nasilnim herojima iz tog svijeta, prihvaćanje pogrešna sustava vrijednosti koji se u pravilu promovira u sapunicama može ozbiljno ugroziti djetetov uspjeh u školi i sposobnost koncentracije.

– Imala sam slučajeve da su zbog pretjerana gledanja televizije djeca patila od nesanice zbog sadržaju koji je u njima izazivao strah. Moguće su smetnje koncentracije, smanjenje komunikacije u obitelji te naglašena želja za gomilanjem nepotrebnih stvari koje obitelj ne može priuštiti. Problem ovisnosti o novim medijima, prije svega računalu, internetu, videoigricama i televizoru karakterističan je za sve razvijene zemlje. No teško se, posebno oni koje je pogodio, možemo tješiti podatkom da američka djeca samo pred tv ekranom u danu provedu najmanje 3-4 sata.