Kako su tajni ronilački napadi šokirali Rusiju i izmijenili tijek rata

Invazija Vladimira Putina na Ukrajinu, kao i opstanak ruske ekonomije kao funkcionalnog sustava, ovisi o izvozu nafte i plina. Zapadne sile i skupina G7 pokušale su uvesti sankcije i ograničenje cijene na rusku naftu, ali opće je poznato da tzv. „sjena flota“ tankera – pod različitim zastavama, s vlasništvom i upravljanjem koji su zamršeni i nejasni čak i prema standardima međunarodnog pomorstva – uspješno zaobilazi te mjere piše britanski Telegraph. 

Brojne zemlje i savezi pokušali su ograničiti djelovanje sjene flote, ali njihovi napori su suzbijeni ograničenjima Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), koja je temeljni dokument međunarodnog pomorskog prava. Ova konvencija u osnovi jamči slobodu plovidbe, a kako zapadne sile žele očuvati taj princip, teško im je pravno to ograničiti. Pretrage i inspekcije temeljem sigurnosnih ili ekoloških razloga, ili zbog upitnih zastava i osiguranja, provođene su s ograničenim učinkom. Operacije dodatno otežava činjenica da tankere sjene flote sve češće prate ruski ratni brodovi ili se uključuju ruski borbeni avioni. Nitko ne želi riskirati izbijanje Trećeg svjetskog rata. Čini se da su ruke zapadnih saveznika prilično vezane kad je riječ o djelovanju protiv sjene flote. No postoje i drugi koji mogu biti znatno učinkovitiji.

Prije nekoliko dana (6. srpnja) dvije su eksplozije odjeknule u strojarnici tankera za ukapljeni plin Eco Wizard, dok je bio usidren u ruskoj baltičkoj luci Ust-Luga. Još jedan tanker pogođen je eksplozijama u istoj luci u veljači. Eco Wizard zapravo je ukrcavao amonijak, a ne prirodni plin. Ipak, amonijak je vrijedan kemijski spoj, najčešće korišten za izradu gnojiva, a za njegovu proizvodnju potrebni su voda, zrak i prirodni plin. U osnovi, amonijak je derivat prirodnog plina, pa je teret amonijaka ekvivalentan ruskom izvozu plina za financiranje Putinovog rata. Ili je, barem, netko tako odlučio. Ovo bi mogao biti šesti napad na tanker ove godine, bilo u ruskoj luci, bilo ubzro nakon što su ti brodovi napustili Rusiju. Jedan napad dogodio se u Turskoj, dva u Ust-Lugi, jedan kod obale Italije i još dva kod Libije. Svi brodovi, osim Eco Wizarda, ranije su boravili na sidrištu kod Malte, a četiri su nedavno pristala u Libiji. Iako to ne dokazuje da su bili dio "flote u sjeni", ti podaci su vrijedni pažnje, navodi britanski list.

Službene istrage još traju, ali dobro upućeni izvori sugeriraju da su najvjerojatniji uzrok eksplozija ljepljive mine (limpet mines). Jedno izvješće čak navodi konkretne modele: ruske BPM-1 ili BPM-2 (Boljšaja Prilipayušča Mina, odnosno "velika ljepljiva mina"). Obje strane u ratu u Ukrajini uglavnom koriste oružje ruskog tipa. Ljepljive mine se značajno razlikuju od drugih tipova morskih mina. Dok su usidrene ili minske barijere namijenjene za onemogućavanje plovidbe određenim područjem i trebale bi biti javno prijavljene, a plutajuće mine su neselektivne (i zabranjene Haškom konvencijom), ljepljive mine ciljaju konkretne brodove i obično se postavljaju ručno, najčešće od strane ronilaca. Tradicionalno, ronioci koji postavljaju ovakve mine koriste aparate za ronjenje s recirkulacijom i stopostotnim čistim kisikom, koji ne ostavljaju mjehuriće – time se izbjegava otkrivanje. Kisik se udiše i izdiše kroz filter s natrijevim vapnom koje apsorbira ugljični dioksid, dok se kisik nadoknađuje iz boce. Mana ove metode je što udisanje čistog kisika na većim dubinama može izazvati snažne konvulzije, pa ronioci moraju ostati plitko – no dovoljno duboko da ostanu skriveni.

Još jedan izazov u „napadačkom ronjenju“ je navigacija. GPS i satelitski sustavi ne funkcioniraju pod vodom, pa se koriste kompasi. Ronioci tada povremeno moraju izroniti kako bi provjerili smjer, prilikom čega se izlažu opasnosti da budu uočeni. Modernije specijalne postrojbe mogu koristiti doplerske sonare za podvodnu navigaciju ili mini-podmornice za transport ronilaca. Najnapredniji sustavi omogućuju isporuku mini-podmornice iz suhe komore na nuklearnoj podmornici – potpuno neprimjetno, čak i s udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara. Naravno, ovakve operacije često uključuju i druge ciljeve osim postavljanja mina. Primjerice, britanske snage češće postavljaju uređaje za praćenje nego eksplozive – ili provode ubacivanje/izvlačenje specijalaca. Za takve misije, Velika Britanija koristi Special Boat Service (SBS) – elitnu pomorsku specijalnu jedinicu. Za misije koje ne uključuju iskrcaj, možda su prikladniji ronioci za uklanjanje mina.

Danas, naravno, nije nužno koristiti ronioce – bespilotne opcije su također dostupne. Ipak, ako su izvještaji o korištenju staromodnih BPM mina točni, vjerojatnije je da su u pitanju bili ronioci. Bilo kako bilo, izgledno je da ukrajinske specijalne snage vrlo učinkovito koriste ovo oružje. Inače, Telegraph piše kako Velika Britanija uskoro gubi cijelu flotu specijaliziranih brodova za razminiranje, koje će „zamijeniti“ bespilotni sustavi koji još nisu spremni. "Mnogi naši stručni ronioci nestat će zajedno s tim brodovima – skupa s našom sposobnošću za podvodne operacije i zaštitu od neprijateljskih mina. Ne spominjemo ni što gubitak tih brodova znači za naš utjecaj u Perzijskom zaljevu. Borba protiv mina jedna je od rijetkih slabosti američke mornarice, a iznimno su cijenili malu britansku flotu stalno prisutnu u Bahreinu – mali znak zahvalnosti za sve usluge koje oni nama pružaju". piše bivši britanski mornarički zapovjednik Tom Sharpe za Telegraph.

On ističe kako bi Britanija trebala povratiti sposobnost uklanjanja ljepljivih mina na sve ratne brodove – bilo pomoću bespilotnih sustava, bilo s timovima ronilaca, koji su korisni i za druge probleme (npr. zaglavljeni propelere). "Prije ili kasnije, netko ili nešto preplivat će neku luku i postaviti minu na jedan od naših sve rjeđih ratnih brodova – i moramo biti spremni. Na kraju svega, jasno je koliko se razlikuju pristupi ratu između zemalja koje još nisu izašle iz trideset godina lažnog mira i onih koje su pod stalnim napadom. Bilo da se radi o sjeni floti, migrantima, pomoći Ukrajini, obrani naših zračnih baza, spašavanju aviona ili zaštiti kritične podmorske infrastrukture – zajednički nazivnik u Ujedinjenom Kraljevstvu danas je potpuni nedostatak odlučnosti i agresivne spremnosti", upozorava Sharp.