Koliki je stupanj nervoze na hrvatskoj političkoj pozornici, najbolje se vidi po sve češćem spominjanju izbornoga zakona. Samo najjačima, SDP-u i HDZ-u, nije u interesu da se žurno i radikalno mijenja sadašnji model. Točnije rečeno, glavna oporbena stranka, u čijem je okrilju taj izborni zakon i nastao, zapravo bi bila i najsretnija da ga se uopće i ne dira. Račanova je, pak, stranka svjesna da u nekim pitanjima mora popustiti svojim nezadovoljnim koalicijskim partnerima, ali će parlamentarnu većinu ponajprije koristiti da bi nametnula rješenja koja bi slabila poziciju HDZ-a.
Riječ je o tome da u novome prijedlogu zasigurno neće biti šest zastupnika iz dijaspore, što od hrvatskih vlasti, ovaj put na Račanovo zadovoljstvo, ionako traži međunarodna zajednica. Time se, smatraju u Bruxellesu, jača pozicija BiH, odakle su se ti zastupnici u pravilu i regrutirali, a ujedno smanjuje broj unaprijed osiguranih zastupničkih mjesta HDZ-a, čiji ih povratak na vlast ne bi nimalo radovao.
Ono što je također izgledno tiče se smanjenja ukupnog broja zastupnika, zacijelo dvadesetak posto, zahvaljujući čemu će proporcionalno tome porasti i značenje izborenih zastupničkih mandata, što opet odgovora najvećim strankama. Neizbježno je, opet u skladu sa zapadnom parlamentarnom praksom, i povećanje broja zastupnika nacionalnih manjina, u čemu će najviše profitirati ona srpska. Već je u javnosti nekoliko varijanti toga pitanja, jer su u Hrvatskoj registrirane čak 24 manjine, a nijedna se neće olako odreći takve mogućnosti. Koliko god se HDZ bude protivio jačanju manjinskih prava, vjerojatno to neće moći spriječiti.
Proizlazi da je tek u drugome planu pitanje hoće li izborni sustav ostati proporcionalni, ili će zbog stabilnosti parlamenta biti mješoviti. Iako će "patuljci" unutar petorke inzistirati na sadašnjoj proporcionalnosti, pa čak i smanjivanju izbornog praga, u hrvatskom je interesu da broj stranaka u budućem Saboru ne bude prevelik.