Kako je mač ratnika iz doba opsade Troje završio u rijeci Savi

Prapovijesno oružje - brončani mač s punokovinskom drškom iz kasnog brončanog doba predstavljen je jučer u Muzeju Brodskog Posavlja. Mač datira iz 12.-13. stoljeća prije Krista i zasad je jedini poznati primjerak cjelovito sačuvanog nalaza tog tipa prapovijesnog oružja na širem području sjeverne Hrvatske te izniman u europskim okvirima. Mač je prije više od stotinu godinu pronađen u Savi kod Slavonskog Šamca, a slavonskobrodski muzej ga je potkraj prošle godine, zahvaljujući financijskoj potpori Brodsko-posavske županije, za 30 tisuća kuna otkupio od privatnog vlasnika.

Značajan za Europu

Pronalazak je izuzetno značajan za hrvatsku i širu europsku arheologiju zato što je poznato mjesto nalaza, jer je mač izuzetno dobro očuvan i cjelovit. To nije slučaj s ostalim nalazima oruđa i oružja iz tog razdoblja koji su namjerno slamani u ritualne ili neke druge svrhe, dok je u ovom slučaju nalaz potpuno sačuvan, i drška i sječivo. Njegovom pohranom u muzej otvara se put da ga stručna i znanstvena javnost valoriziraju u kontekstu očuvanosti i izuzetne rasprostranjenosti, jer su takvi mačevi tipični za prostor Srednje Europe, južne Njemačke, zapadne Austrije i Češke.

Nakon provedene restauracije i konzervacije moći će se doznati više detalja o njegovu tipu, pripadnosti i tko se njime služio. Već sada se zna da je mač sigurno korišten u borbi, što je vidljivo po tragovima oštećenja na samom oružju.

- Osim izvrsne očuvanosti, druga velika važnost ogleda se u tome da se područje Slavonskog Šamca nalazi na dosta povoljnom riječnom prijelazu, pa je mač tu mogao završiti zbog više razloga. Moguće je da ga je netko tamo namjerno ritualno odbacio i žrtvovao ili je slučajno izgubljen pri prelasku vojnika – kaže dr. sc. Daria Ložnjak Dizdar, viša znanstvena suradnica iz Instituta za arheologiju u Zagrebu.

Ovakav tip prapovijesnih brončanih mačeva iz razdoblja kasnog brončanog doba ima iznimnu muzejsku i znanstvenu vrijednost.

Upravo u 12. i 13. stoljeću prije Krista dolazi do promjene u načinu borbe i tada se počinju izrađivati i masovno upotrebljavati dugački mačevi. Zato je i raznolikost njihovih tipova izuzetno velika. Prije toga ratnici su se borili s bojnim sjekirama ili s puno kraćim mačevima, dok su početkom željeznog doba, od kraja 9. stoljeća prije Krista, mačevi uglavnom izbačeni iz upotrebe, a "u modu" su se opet vratila koplja i sjekire.

- Bilo bi preambiciozno reći da je mač na ovo područje donio njemački vojnik, iako neki stručnjaci rasprostranjenost mačeva već od srednjeg brončanog doba, odnosno od 16. stoljeća prije Krista, na vrlo širokom području objašnjavaju ratnicima plaćenicima koji su putovali i bili vrlo mobilni. Međutim, to nije do kraja dokazano, jer postoje i obrnute teorije po kojima su ljudi u to doba živjeli u svojim malenim svjetovima i vrlo malo putovali – ističe Ložnjak Dizdar.

Mačevi poput ovog golicaju maštu i otvaraju pitanja ne samo o načinu borbe, kako je mač tu završio, tko ga je, gdje i zašto načinio, nego i potiču vječne mitove i priče o ratovima, osvajanjima i svemu ostalom što je ljude tjeralo na pokret. O svemu tome, nažalost, ne postoje nikakvi pisani izvori.

Na pitanje koji su ratnici u kasno brončano doba vitlali ovim oružjem teško je odgovoriti. Ljude koji su u to vrijeme živjeli na području današnje Slavonije arheolozi zbog nedostatka podataka označavaju neutralnim imenom zajednice. Na području današnjeg Baden-Württemberga svojedobno je otkriven vrlo neobičan nalaz s kosturnim grobovima ljudi koji su bili neobično položeni i na koje su bili zakvačeni ovakvi i slični mačevi. S obzirom na to da su tadašnji pogrebni rituali uglavnom uključivali spaljivanje, zaključeno je da su ti ljudi pokopani na brzinu i da nešto nije bilo u redu. Nakon provedenog antropološkog istraživanja i po ozljedama vidljivim na kostima bilo je jasno da se tu vodila bitka. Međutim, u Savi kod Slavonskog Šamca pronađen je samo mač i nema tragova koji bi upućivali na bitku.

Za razliku od razvijenije Grčke i Mikene, koje već ulaze u poznati svijet, na jugu Panonske nizine u kasno brončano doba može se govoriti samo o ljudskim zajednicama.

Poznato je jedino da je u vrijeme kada su se ljudi borili s ovakvim mačevima na području Posavlja obitavala kulturna grupa Barice-Gređani. Riječ je o plemenima, odnosno zajednici koja je tako nazvana prema najznačajnijim nalazištima naseobinskog karaktera, ali koja još uvijek nema formirano ime. Tek u kasnijem razdoblju formirana su poznata panonska plemena.

- Kada smo prije nekoliko godina otkupili kasnobrončanu sjekiru, prvi sam put došao na ideju da se radi o vremenu trojanskih ratova. Ljudi su prije 200 godina mislili da su to mitovi i legende, a onda je Heinrich Schliemann otišao i otkopao Troju pa smo vidjeli da to nije samo plod mašte i da se zapisi o tome temelje na nekakvim događajima. Naravno da naš mač nema fizičke veze s Trojanskim ratom, ali to nas je ipak natjeralo da damo sve od sebe da otkupimo ne samo mač nego i druge predmete iz tog vremena – rekao je ravnatelj brodskog muzeja Hrvoje Špicer.

U Slavonskoj Posavini postoje brojni nalazi ulomaka mačeva. To govori da su ljudi koji su živjeli na tom području sigurno i sami izrađivali mačeve. Za područje Njemačke i Austrije u to vrijeme karakteristično je polaganje oružja uz ratnike u grobove, dok su kod nas mačevi uglavnom odlagani u ostave. Međutim, u slagalici ove priče još ima puno praznina koje tek treba popuniti.

Mač se više od stotinu godina čuvao u škrinji u privatnoj kući u Slavonskom Šamcu, tako da se priča o samom nalazu izgubila. Pronašao ga je pradjed mještanina koji trenutačno živi u inozemstvu, a sada ga je odlučio prodati. Iz Muzeja se zahvaljuju obitelji koja ih je obavijestila o nalazu.

Statusni simboli tog vremena

U fundusu prapovijesnih zbirki brodskog muzeja ne postoji ni jedan takav mač, kao ni na području sjeverne Hrvatske, tako da će zahvaljujući ovom nalazu nakon njegove restauracije ta ustanova biti prepoznata u hrvatskoj i europskoj literaturi.

- Riječ je o iznimno vrijednom nalazu mača. Njegova jedinstvenost ogleda se ne samo u očuvanosti drške i sječiva, nego i u posebnosti koju ima rupica na pločici na dršci, jer takvi su mačevi rijetki na matičnom području rasprostiranja – istaknula je muzejska savjetnica Lidija Miklik-Lozuk.

Bez obzira na relativno visoku cijenu po kojoj je mač otkupljen od privatnog vlasnika, takvo je oružje u ono prapovijesno doba sigurno vrijedilo još više. Mačevi su tada bili statusni simbol i njihova bi se vrijednost u današnje vrijeme mogla usporediti s dobrim automobilom.

VIDEO: Izjave nakon sastanka Plenkovića i Dombrovskisa