Kad je istina veći problem od laži

Ne laži, ne zaobilazi istinu, budi iskren... Prisjetite se koliko ste ovakvih uputa čuli od roditelja kao djeca, a i ministri i političari su nekada - ma koliko to nevjerojatno zvučalo - bili djeca. Ono što su im nekad govorile majke netragom je izbrisano iz pamćenja u trenutku kada su uskočili u odijela, tramvaje zamijenili službenim limuzinama, a prenapučene urede kabinetima.

No, i nije neka novost što se našim dužnosnicima kojima smo povjerili državu na vođenje omakne pokoja laž. Kakvi bismo bili građani kada bismo im to zamjerili, poput, ne daj Bože, Mađara, koji su zbog laži svoga premijera izlazili na ulice, palili autobuse i zgradu televizije.

Hrvati, tko zna zašto, svojim političarima praštaju previde, laži i neispunjena obećanja. A oni pak zapanjujućom brzinom zaboravljaju svoje grijehe i strastveno se bacaju u istragu nad onima koji su se na njih drznuli uprijeti prstom i  kakva li grijeha  posumnjati u iskrenost.

Važnije je bilo  bez obzira na ovlasti  istražiti tko se s kojim vojnikom, kako i koliko dopisivao i koliko je SMS-ova razmijenjeno u pokušaju da se građani obavijeste o tome gdje su njihovi vojnici nego skupiti glave i priznati da su obmanuli porezne obveznike. Vojnike su, bez znanja parlamentaraca koji daju konačno odobrenje za izlazak vojnika izvan zemlje, poslali da čiste talibanska uporišta na jugu Afganistana i to doslovce goloruke.

Gospoda iz vlasti očito smatraju da je lagati javnosti o tome gdje su naši vojnici manje zlo od činjenice da je netko pokušao učiniti sve kako bi se doznala istina.