Brižni Osječani

Kad bi se pitalo pse, svi bi odabrali da žive u Osijeku

Foto: Davor Javorović/Pixsell
Foto: Davor Javorović/Pixsell
Tena i Maša brinu se o najmanjima
Foto: Davor Javorović/Pixsell
Foto: Davor Javorović/Pixsell
Foto: Privatni album
21.06.2017.
u 17:52
Građani rado pomažu volonterima, po čemu su fenomen u Hrvatskoj, a od početka godine udomljen je 191 pas, više nego ikada i više nego što ih azil može primiti
Pogledaj originalni članak

Psi se voze u tramvajima i autobusima, i to bez karte, besplatno. Zabranjeno je stalno držanje pasa na lancu. Otvorena su im vrata Dječjeg kazališta i Kina Urania, a slobodno mogu i u “kupnju” u podosta trgovina.

Dok im vlasnici piju kavu, oni se izležavaju pod stolom u kafiću, a ožedne li, konobari će, u sve više lokala, i njima rado ponuditi posudu s hladnom vodom.

Udomljavaju, a puni

Trčkaraju i igraju se na ukupno desetak igrališta u gradu, što je, vjerojatno, i najviše u Hrvatskoj. Za Božić, građani pohrle u azil za napuštene pse kako bi ih prošetali. To je Osijek, grad u kojemu psi zauzimaju sve dostojanstvenije mjesto pod suncem. I baš zato, kažu aktivisti, i građanima je sve ljepše živjeti u njemu.

Velike zasluge za takvu sliku pripadaju i volonterima Udruge Pobjede, koja nadljudskim naporima skrbi o osječkom skloništu za pse. Volonteri će, pak, na to “prebaciti kockicu” i reći – ničega ne bi bilo bez nevjerojatne podrške naših sugrađana.

– Ne znam jesu li Osječani zaista dobri ljudi ili smo ih mi uspjeli animirati, ali činjenica je da imamo najveću potporu svojih građana u našem trudu i radu. I po tome smo fenomen u Hrvatskoj – napominje Ivana Crnoja, čelnica Udruge Pobjede.

– Čak 191 pas udomljen je u samo pet i pol mjeseci ove godine, što je rekord kojim se ponosimo – nadovezuje se ona. Koliko je to značajna brojka, svjedoči najbolje podatak da je kapacitet skloništa 180. Udomljen je, dakle, cijeli jedan azil. Novi dom u cijeloj 2016. pronašlo je, usporedbe radi, tristotinjak pasa. No, azil je, bez obzira na tu pohvalnu statistiku, u svakome trenutku – pun.

– Kada netko udomi psa, on spašava dva psa: onoga kojega odvodi kući i onoga koji će s ulice doći na njegovo mjesto – poručuje Ivana. Na njihovu nedavnom pikniku “Povratak otpisanih” okupilo se više od 500 udomitelja i udomljenih ljubimaca. Sve donacije proslijeđene su za pomoć životinjama koje u azilu još čekaju novi život.

Kao volonterka, Ivana Crnoja došla je u azil u osječkom prigradskom naselju Nemetin prije ravno deset godina. Bilo ih je tada troje, a danas ih je 80 aktivnih volontera, s volonterskim ugovorima. Udrugu su osnovali 2009., skrb o azilu preuzimaju 2010., a već godinu kasnije registrirali su ga kao sklonište.

– Jedno smo od tek šest “no kill” skloništa u Hrvatskoj. Dakle, od ukupno 30 skloništa u zemlji, samo nas šest ne ubija pse nakon 60 dana. Novi zakon o zaštiti životinja poslan je u saborsku proceduru pa će, izglasaju li ga, čemu se toplo nadamo, sva skloništa ubuduće biti poput nas jer će se zabraniti ubijanje – veseli se naša sugovornica.

Osječki azil poseban je po tome i što je jedini otvoren za posjetitelje od 10 do 18 sati, svaki dan, bez iznimke. U tih osam sati, građani mogu šetati pse ili pomagati volonterima. Vikendom, tako, svaki pas ode u šetnju.

– Za božićni ručak, koji je 26. prosinca, cijeli se azil prošeta i tri puta. Građani stvarno sudjeluju u svemu što radimo i grad nam je sve ljepši za život. Cilj nam je da shvate važnost udomljavanja, kastracije i zajedničke brige za životinje, jer to su psi svih nas – ponosna je Ivana.

U šetnju sa psima često se zaputi i dr. Igor Berecki, poznati osječki pedijatar. U azil, tako, zna stići i ravno iz dežurstva u osječkoj bolnici. Voditelj je, naime, Odjela za intenzivno liječenje djece Klinike za pedijatriju u KBC-u Osijek.

– Moja Monika, Tijana i Ben sve to radimo obiteljski, uključivši i naše pse Frankieja i Lucy koji su također udomljeni ulični primjerci pseće ljubavi. Moja sestra vjerojatno više vremena provodi u azilu nego kod kuće, gdje je i sama udomila još tri psa. S osječkim azilom vežu me odreda lijepe veze, brojna osobna poznanstva s azilskim volonterima, kumovanje jednom od najstarijih azilskih pasa kojem sam i imenjak, povremena suradnja pri zbrinjavanju i udomljavanju pasa, odlasci u šetnje azilskih pasa i uključivanje u neke od brojnih akcija Udruge Pobjede – navodi dr. Berecki.

Osijek je zadnjih godina, rezimira, izrazito napredovao glede humanog i civiliziranog postupanja i zbrinjavanja uličnih pasa i mačaka. Isprva zahvaljujući herojski požrtvovnom radu volontera, a u zadnje vrijeme i uz pohvalnu suradnju s odgovornim gradskim službama.

I zajedničko kupanje

Da uvijek ima prostora za više i bolje ističu i u gradskoj upravi.

– Uveli smo, za početak, po jedan tramvaj i autobus za prijevoz pasa, a nismo pravilnikom ograničili njihov broj pa ćemo vidjeti. Povratne reakcije su odlične, no ima i onih koji se ne žele voziti sa psima. Takva su vozila vidljivo označena naljepnicom “dog friendly”, tako da građani kojima to smeta mogu pričekati drugi tramvaj ili autobus – pojašnjava Ljiljana Belajdžić, pročelnica Upravnog odjela za urbanizam i graditeljstvo, komunalno-stambeno gospodarstvo, promet i zaštitu okoliša. Dogovara se, nastavlja, i postavljanje više koševa za izmet.

Nakon Zagreba, Osijek je drugi grad u Hrvatskoj u kojem je zabranjeno stalno držati psa na lancu, odluka je od veljače. Namjera je, ističu u Gradu, osigurati primjerenije uvjete života ljubimcima, a pri tome spriječiti štetu ili ozljeđivanje drugih građana. Ne izaziva se tako, rezimiraju, agresija u životinja.

– Što se sankcija prema prekršiteljima tiče, ostavili smo rok od godinu dana za prilagodbu na nova pravila – kaže Belajdžić. Ivana Crnoja ima, pak, još jednu ideju.

– Na popularnom kupalištu “Željo” uz Dravu građani se redovito kupaju sa psima pa pregovaramo s Gradom da to i blagoslovi, odnosno ozakoni – zaključuje ona.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

Avatar Volim grad koji teče
Volim grad koji teče
16:16 22.06.2017.

I ja bi s ove dvije živio u Osjeku, malo bi potrpio...isplati se :)

KT
komen_tar
19:09 21.06.2017.

Srecom ne pita ih se