Nakon napada pasa na labudove na Bundeku spašeno je šest jaja iz njihova gnijezda, ali nijedno se nije izleglo. Trud koji je uložen ipak nije bio dovoljan i jezerom neće plivati potomci para koji je cijelo desetljeće tu obitavao. Činjenica da su crvenokljuni labudovi i zakonom zaštićeni nije im pomogla, a za njihovu smrt baš nitko neće odgovarati. Osim novčane kazne vlasnici pasa, ništa se više nije i neće se dogodilo. Kaznu je vlasnica dobila jer su joj psi bili bez nadzora, a prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira prekršajni nalog vlasnici je uručila policija koja je bila na mjestu događaja. Veterinarska inspekcija u odgovoru na naš upit istaknula je da je vlasnica pasa prekršila i Zakon o zaštiti životinja, kojim je zabranjeno držanje i postupanje s kućnim ljubimcima na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi i životinja.
– S obzirom na to da je vlasnica za isto postupanje već sankcionirana od policije, ista osoba ne može biti ponovno kažnjena za isto djelo, neovisno o tome što se isto djelo može podvesti pod različite propise – odgovorili su iz DIRH-a. Jednako tako, psi koji su usmrtili labudove ne smatraju se opasnim psima prema Pravilniku o opasnim psima te ne podliježu obvezama poput kastracije, testa socijalizacije i drugih mjera propisanih za opasne pse. Naime, psi su napali labudove, a ne drugog psa ili čovjeka. To što su napali zaštićene životinje baš nikoga ne zanima.
I dok su na naš upit iz DIRH-a odgovorili prilično brzo, svjedokinja događaja, koja je o svemu i obavijestila policiju i sudjelovala u spašavanju jaja iz gnijezda, još uvijek čeka odgovore na svoju prijavu. U njoj je detaljno opisala sve što se dogodilo i koliko je dugo trajalo, a vlasnica pasa nije bila ni blizu. Veterinarska inspekcija njoj se nije oglasila, a o događaju se nije očitovao ni Grad Zagreb.
Da odgovornost leži i na Gradu i Ustanovi za upravljanje sportskim objektima, koji su proteklih godina višekratno obavještavani o sličnim stradavanjima odraslih jedinki i mladunaca, smatra Natalija Ryznar, urednica Facebook stranice Drveće Grada Zagreba, koja je gradsku vlast prozvala odmah nakon stradavanja labudova.
– Jezero Bundek posljednjih je godina presušilo, zašto su Grad Zagreb i Ustanova za upravljanje sportskim objektima doveli jezero u ovakvo stanje? Upravo u „divljem", plitkom i presušenom dijelu jezera, labudovi se više nemaju gdje sakriti prilikom njuškanja i napada pasa. Građani su proteklu godinu, dvije na to učestalo upozoravali gradsku vlast i Ustanovu za upravljanje sportskim objektima, no bez uspjeha. Prije pet-šest godina na Jarunu su bila velika jata od po petnaestak, dvadesetak labudova. Danas se taj broj smanjio. Zašto ne postoji obveza istrage stradavanja zaštićene vrste na javnoj površini? U zadnjih nekoliko godina mnogo je labudova tragično stradalo, ovo nije izoliran slučaj. Labudovi imaju pravo na život bez bezumnog mučenja. Oni su stanovnici gradskih jezera, to je njihova spavaća soba, kuhinja i dječja soba. Mi smo tamo samo gosti – kaže Natalija Ryznar.
– Svjetski gradovi brinu se o svojim labudovima raznim protokolima i štite ih s posebnom pažnjom, dok je grad Zagreb bez jasnih pravila, zbog čega labudovi sustavno stradavaju. Labudovi se ne mogu snaći u neprijateljskom okruženju vojnih parada, neodgovornih vlasnika pasa, nemarnih roditelja i komunalnih radova. Ustanova za upravljanje sportskim objektima ne odgovara na upite, niti ih zanima upravljanje. Sklonište u Dumovcu, primjerice, prima sve životinje, ali reagira tek kada je šteta i povreda već učinjena. Oni nemaju zakonskih ovlasti patrolirati i sprečavati. Prije svega, treba donijeti gradsku odluku koja labuda definira kao zaštićenu vrijednost, a ne samo kao "slučajnog prolaznika". Ako Grad kaže da je život labuda bitan, tada će i građani i vojska to poštovati. Smrt labuda na Bundeku nije samo slučajan događaj. Tragičan nestanak posljednjeg para poziv je svima nama da se vratimo poniznosti pred životom. Gradonačelniče, hoćete li i dalje šutjeti dok se na gradskim jezerima odvija agonija? – pita N. Ryznar i dodaje da se dijelove divljeg jezera treba ograditi, a uz obalu ostaviti divlju vegetaciju za skrivanje pticama, što se već i moglo napraviti. Ističe da treba staviti i upozorenje o obaveznom držanju pasa na povodcu na jezeru i zabranu kretanja psa na obali tik uz vodu oko malog divljeg jezera.
Informaciju da Bundekom od nedavno pliva novi par ovih crvenokljunih ptica, čak da su viđeni i mladi, i ona sama je provjeravala, ali nije ih našla. Novi par bezuspješno je tražila i autorica teksta. Labudove nisu vidjeli ni zaposlenici kafića s kojima je razgovarala, a ni šetači koje je obilazeći jezera susrela. Neki od njih na Bundek su došli upravo u potrazi za novim parom ptica o kojem se priča. Ako su i bili na Bundeku, labudovi su očito otišli. Ostaje samo nada da će se vratiti, nada obavijena strepnjom hoće li i oni, ako ostanu, biti nezaštićeni i stradati kao posljednji par.