S dolaskom toplijih dana u Zagrebu raste i broj dojava građana o viđenim zmijama, upozorili su iz Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba - Dumovec. Prije nekoliko dana, 18. travnja, intervenirali su u naselju Đurđekovec, gdje je jedna zmija ušla u garažu zabrinute građanke. Kako navode iz Dumovca, žena ih je kontaktirala nakon što je uočila zmiju te im odmah poslala fotografiju. Stručnjaci su utvrdili da je riječ o bjelici, neotrovnoj vrsti koja nije opasna za ljude. Iako se u ovakvim situacijama najčešće savjetuje promatranje sa sigurne udaljenosti i čekanje da životinja sama napusti prostor, građanka je bila u strahu pa su djelatnici izašli na teren. Zmiju su preuzeli i potom pustili na sigurnu lokaciju u prirodi.
Iz Dumovca podsjećaju da su zmije u proljeće, nakon buđenja iz hibernacije, nešto sporije pa ih građani češće primjećuju. Tada se često sunčaju kako bi podigle tjelesnu temperaturu. Naglašavaju i da zmije u pravilu izbjegavaju ljude te se sklanjaju čim osjete vibracije tla. Građanima savjetuju da divljim životinjama ne prilaze te da ih, ako žele poslati fotografiju radi identifikacije vrste, snime isključivo sa sigurne udaljenosti. "Ako mislite da vam je potrebna naša pomoć oko premještaja zmije, nazovite nas", iz Dumovca poručuju.
Inače, na području Hrvatske obitava 15 vrsta zmija, a samo tri su otrovnice. No, važno je napomenuti da je 12 vrsta strogo zaštićeno Zakonom o zaštiti prirode, zbog čega je zabranjeno ozljeđivati ih, ubijati, uznemiravati te hvatati ili ih držati u zatočeništvu, objavio je ranije Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Iako zmije kod mnogih ljudi izazivaju strah i nelagodu, one su korisne životinje jer su im glodavci koji se nalaze oko kuća hrana te tako drže njihov broj pod kontrolom. Hrane se i žabama, gušterima, drugim zmijama, pticama i njihovim jajima, malim sisavcima, ribama, kukcima i drugim beskralježnjacima.
Otrovni aparat zmija otrovnica građen je od otrovne žlijezde, izvodnih kanala i otrovnih zubi. Otrovne žlijezde modificirane su žlijezde slinovnice. Danas je funkcija žlijezde slinovnice stvaranje zmijskog otrova koji imobilizira, ubija i probavlja svoj plijen, ali služi i u obrani od predatora. U Hrvatskoj obitavaju tri zmije otrovnice iz porodice ljutica (Viperidae): poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) te planinski žutokrug (Vipera ursinii). Sve tri pripadaju rodu ljutica (Vipera), a mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica). Poskok je pepeljasto-sive do smećkaste ili crvenkasto smećkaste boje, a naraste do 65 cm, rijetko do 90 cm. Na glavi ima karakterističan roščić na vrhu njuške. Uzduž hrpta gotovo uvijek se nalazi tamna vijugava linija koja može biti u obliku romba ili ići „cik-cak“, a ide od glave do vrha repa. Obitava na cijelom području Hrvatske na pogodnim staništima te na nekim otocima.
Riđovka obitava uglavnom u kontinentalnim krajevima Hrvatske, od najnižih do viših nadmorskih visina. Duga je do 65 cm, samo izuzetno do 90 cm, također ima „cik-cak” liniju uzduž tijela koja je katkada izlomljena, blijeda ili čak nedostaje. Riđovka je svjetlosive do smećkaste ili crvenkaste boje, ali može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga. Planinski žutokrug nastanjuje planinske travnjake Dinarida i šarskog sustava. Jedinstveno je prilagođen životu na planinama i obično živi na staništima iznad 1000 metara nadmorske visine, a samo iznimno, u sjeverozapadnom dijelu areala (Lika i Poštak) obitava već na 900 metara nad morem. Izgledom nalikuje riđovki, ali je manja – naraste do 50 cm. U Hrvatskoj su poznate izolirane populacije na područjima južnog Velebita, Lisaca i Visibabe u Lici, Poštaka, Dinare, Troglava i Kamešnice. Otrovi poskoka i riđovke pretežito su hemotoksični jer izravno razaraju tkiva i izazivaju poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol od ugriza i oticanje koje se širi od mjesta ugriza. Mogu se javiti i simptomi kao nesvjestica, mučnina, povraćanje, znojenje zato što se u otrovu, iako u puno manjem opsegu, nalaze komponente koje djeluju neurotoksično.
Također, u Hrvatskoj obitavaju i dvije slabo otrovne zmije tzv. poluotrovnice – zmajur (Malpolon insignitus) koji je sive crvenkastosmeđe, maslinaste ili crnkaste boje, uglavnom jednolično obojen, s velikim očima i istaknutim nadočnim pločicama („obrvama“). To je zmija dugačka i do dva metra, a ako je pokušavamo uloviti, glasno sikće. Dolazi u priobalju sve od Istre do južne Dalmacije te na mnogim otocima. Druga je dosta manja crnokrpica (Telescopus fallax), sličnog areala, najčešće je sivkasta ili smećkasta s tamnim mrljama. Lovi najčešće u sumrak i noću, izvlači plijen iz zaklona. Poluotrovnice imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, no ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ubrizgale otrov. Nakon ugriza zmajura nastaje samo blaža lokalna reakcija s bolom na mjestu ugriza. Iako crnokrpica ima otrovan ugriz, zbog malih usta ne može iskoristiti svoje otrovne zube, pa je klinička slika ista kao i nakon ugriza zmajura. No, i u slučaju njihova ugriza preporučuje se odlazak liječniku radi čišćenja rane i dopunske doza cjepiva protiv tetanusa ako je prošlo više od pet godina od prethodnog cijepljenja.
Osnovni i najvažniji korak u obrani od zmija jest urednost dvorišta. Zmije su plaha stvorenja koja izbjegavaju otvorene prostore gdje su izložene grabežljivcima poput jastrebova i sova. Visoka, nepokošena trava za njih je savršen zaklon koji im omogućuje neprimjetno kretanje. Redovitom košnjom travnjaka drastično smanjujete njihovu sigurnost i činite svoje dvorište manje poželjnim. Jednako je važno ukloniti i sva potencijalna skrovišta. Hrpe kamenja, naslagana drva za ogrjev, stari crijep, daske, gomile lišća ili bilo kakav građevinski otpad predstavljaju idealna mjesta za skrivanje. Drva za ogrjev preporučuje se držati na povišenim policama, odignuta barem tridesetak centimetara od tla, a gusto grmlje i živicu treba redovito orezivati tako da donje grane budu podignute od zemlje. Tako stvarate pregledan prostor koji zmijama ne nudi osjećaj sigurnosti.
Tamo gdje ima plijena, bit će i grabežljivaca. Zmije u blizinu kuća najčešće dolaze prateći svoj glavni izvor hrane, a to su glodavci. Ako u dvorištu ili podrumu imate problem s miševima i štakorima, gotovo je sigurno da će se prije ili kasnije pojaviti i zmije. Učinkovita deratizacija stoga je ključna preventivna mjera. Posebnu pažnju obratite na izvore hrane koji privlače glodavce. Hranu za kućne ljubimce nikada ne ostavljajte preko noći vani u zdjelicama, a sjemenke za ptice i drugu hranu skladištite isključivo u čvrstim metalnim ili plastičnim spremnicima s poklopcima koji se ne mogu lako otvoriti. Kante za smeće također moraju biti dobro zatvorene. Uklanjanjem izvora hrane za glodavce prekidate cijeli hranidbeni lanac i šaljete jasnu poruku zmijama da u vašem dvorištu za njih nema gozbe.
Zmije se često zavlače u najmanje pukotine kako bi pronašle sklonište od vrućine ili mjesto za prezimljavanje. Mnoge od njih provedu zimu u prostorima ispod betonskih stuba, terasa ili u samim temeljima kuće, ulazeći kroz otvore za koje ne biste ni pomislili da su im dovoljni. Odrasla zmija može se provući kroz pukotinu širine svega pola centimetra. Stoga je važno tijekom ljeta, kada su zmije aktivne i izvan skloništa, temeljito pregledati temelje kuće, zidove, stube i sve druge građevine te popuniti sve rupe i pukotine odgovarajućim materijalom za brtvljenje. Za one koji žele biti apsolutno sigurni, jedino stopostotno rješenje je postavljanje posebne ograde. Riječ je o gusto pletenoj žičanoj mreži (promjera oka do šest milimetara) visokoj barem šezdeset centimetara, koja se ukopava desetak centimetara u zemlju kako bi se spriječilo provlačenje ispod nje.
Zmije posjeduju iznimno razvijen osjet njuha kojim detektiraju opasnost i plijen, a upravo se ta osjetljivost može iskoristiti protiv njih. Sadnja određenih biljaka čiji im miris smeta jedan je od najpopularnijih prirodnih načina odvraćanja. Stručnjaci za hortikulturu i suzbijanje štetočina preporučuju sadnju biljaka snažnog mirisa duž rubova dvorišta ili oko temelja kuće. Među najučinkovitijima su neven, čiji korijen ispušta miris koji odbija zmije i druge nametnike, zatim limunska trava, koja širi snažnu citrusnu aromu (sadrži citronelu), te aromatično bilje poput lavande, ružmarina i pelina. Naravno, nezaobilazni su češnjak i luk, čiji sumporni spojevi djeluju kao snažan repelent. Zanimljiv izbor je i biljka sanseverija, poznatija kao "svekrvin jezik", koju zmije izbjegavaju ne zbog mirisa, već zbog njezinih oštrih, sabljastih i tvrdih listova koji im otežavaju kretanje.
Osim sadnje biljaka, možete primijeniti i razne domaće pripravke. Jedan od najjednostavnijih je sprej od češnjaka i luka. Dovoljno je usitniti nekoliko češnjeva češnjaka i glavicu luka, prokuhati ih u vodi, ostaviti da se smjesa ohladi i procijediti je u bocu s raspršivačem. Tom tekućinom zatim poprskajte rubove dvorišta, temelje i druga mjesta gdje sumnjate da bi se zmije mogle pojaviti. Postupak je potrebno ponavljati svakih nekoliko tjedana ili nakon svake jače kiše. Eterična ulja, poput ulja klinčića, cimeta ili cedra, pomiješana s vodom također stvaraju mirisnu barijeru koju zmije izbjegavaju. Bijeli ocat može biti koristan oko vodenih površina, poput bazena ili vrtnih jezeraca, jer njegova kiselost iritira zmijsku kožu pri kontaktu.
Ipak, treba biti oprezan s nekim popularnim, ali lošim savjetima. Naftalin (kuglice protiv moljaca) i sumpor u prahu često se spominju kao repelenti, no njihova upotreba na otvorenom je opasna, ilegalna i otrovna za djecu, kućne ljubimce i okoliš, a pritom im učinkovitost protiv zmija nije znanstveno dokazana. Kombinacija čistoće, uklanjanja hrane i korištenja prirodnih mirisnih barijera najbolji je i najsigurniji put do dvorišta bez nezvanih gmazova. Više pročitajte ovdje.