Jedan se Pažanin igrom slučaja zatekao na papinskom dvoru, a potom i u žrvnju crkvenog raskola

Splitski nadbiskup Petar Dišković vodio je buran život u središtu zbivanja kasnosrednjovjekovne Katoličke crkve provevši niz godina na papinskom dvoru. Svoju je nadbiskupiju preuzeo tek pred smrt, ali na njoj je ostavio trajan trag. Bio je jedan od prvih hrvatskih humanista i prvi splitski nadbiskup čiji je lik prikazan na njegovoj nadgrobnoj ploči. Petar Dišković rođen je nekada u drugoj polovici 14. stoljeća u staroj plemićkoj obitelji iz Staroga Grada na Pagu. Iako ga kasniji zapisi redovito spominju kao Diškovića, to je zapravo bio rod iz kojeg je potjecao – njegova obitelj bili su Grubonići. Ušao je u redove Katoličke crkve i kao mladić se pridružio franjevcima ili dominikancima (taj detalj nije posve razjašnjen). Njegova crkvena karijera velikim dijelom odražava turbulentne prilike u tadašnjoj Europi. Naime, na početku 15. stoljeća Veliki zapadni raskol došao je do svojeg vrhunca. U Crkvi su vladala dvojica papa, međusobno suprotstavljena, a sve su jači bili glasovi koji su tvrdili da o najvećim crkvenim pitanjima ne bi trebao odlučivati papa, nego opći koncil. Dišković je vjerojatno radi obrazovanja otišao u Italiju i našao se na dvoru rimskog pape Inocenta VII. ga je nedugo prije svoje smrti imenovao biskupom gradića Faenze na području Papinske Države.