Autonomna regija Kurdistan u Iraku predstavlja jednu od rijetkih točaka stabilnosti na Bliskom istoku i mogla bi biti ključni oslonac za dugoročnu sigurnost regije, ocjenjuje bivši britanski časnik Hamish de Bretton-Gordon u komentaru za Telegraph, pozivajući Ujedinjeno Kraljevstvo da ponovno ojača svoje veze s kurdskim vlastima i njihovim sigurnosnim snagama. “Autonomna regija Kurdistan u Iraku za mene nije apstraktan geopolitički koncept. To je mjesto koje sam vidio kako se kova usred sukoba, otpornosti i iznimne hrabrosti”, navodi de Bretton-Gordon, koji je 23 godine služio u britanskoj vojsci i zapovijedao NATO-ovim CBRN postrojbama.
Autor podsjeća da je između 2015. i 2017. godine bio uz Pešmerge u borbi protiv Islamske države i ističe da su kurdske snage bile ključne u kopnenim operacijama. “Bez oklijevanja mogu reći da su ti muškarci i žene među najodlučnijim i najsposobnijim borcima koje sam susreo na bilo kojem ratištu. Oni su, sasvim jednostavno, bili okosnica kopnene kampanje”, piše de Bretton-Gordon. Kako navodi, iako je međunarodna koalicija imala ključnu ulogu kroz zračnu potporu, upravo su Pešmerge i dijelovi iračke vojske podnijeli glavni teret borbi protiv tzv. kalifata.
U tekstu se podsjeća i na širi regionalni kontekst, uključujući ulogu iranskih milicija u sukobu, koje su, prema autoru, i dalje aktivne i predstavljaju destabilizacijski faktor u Iraku i šire. “Rat rijetko proizvodi uredne ishode, a Irak je školski primjer toga”, navodi se. De Bretton-Gordon naglašava i povijesnu ulogu Ujedinjenog Kraljevstva u zaštiti Kurda, podsjećajući na odluku iz 1991. godine o uspostavi sigurnih zona i zone zabrane leta iznad sjevernog Iraka nakon Zaljevskog rata. “To nije bio samo humanitarni potez, nego strateška intervencija koja je spriječila uništenje kurdskog naroda”, piše autor, dodajući da su te odluke postavile temelje današnje kurdske autonomije.
U tekstu se ističe i dugotrajna politička i institucionalna povezanost Londona i Erbila, uključujući nedavni događaj u Londonu na kojem je kurdsko vodstvo zahvalilo britanskim dužnosnicima na povijesnoj ulozi. Prema autoru, kurdska strana posebno ističe i razdoblje nakon 2003. godine, kada je pad Sadama Huseina otvorio prostor za razvoj regije. Zanimljiv je i podatak koji de Bretton-Gordon navodi u komentaru: “Od 1991. godine niti jedan britanski vojnik nije poginuo niti je ozlijeđen u Kurdistanu”, što, kako tvrdi, pokazuje stabilnost i razinu sigurnosti suradnje.
Danas, prema njegovoj ocjeni, Kurdistan predstavlja “otok stabilnosti” u regiji obilježenoj sukobima. “Ta stabilnost nije slučajna. Ona je rezultat učinkovite uprave, snažnih sigurnosnih snaga i stanovništva koje razumije cijenu kaosa”, navodi se. Posebnu stratešku važnost vidi i u energetskom sektoru, ističući naftovod prema Turskoj kao alternativni pravac u slučaju ugroze Hormuškog tjesnaca. “U vrijeme kada su globalne energetske rute sve ranjivije, ovaj koridor ima i praktičnu i političku težinu”, piše autor. De Bretton-Gordon zaključuje da bi Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo ponovno razmotriti aktivniju ulogu u regiji, uključujući jačanje suradnje s Pešmergama. “Britanija je to već radila s Kurdistanom. Pitanje je ima li volje to učiniti ponovno”, navodi. Prema njegovu mišljenju, iskustvo pokazuje da “odlučna i promišljena intervencija, uz snažna savezništva, može oblikovati bolje ishode”, a Kurdistan vidi kao dokaz takvog pristupa.