Teheran razmatra i najcrnji scenarij: Traje igra živaca u sjeni pregovora

Tišina pred oluju nikada ne traje dugo na prostoru gdje se politika vodi pod sjenom projektila. Dok se javno govori o pregovorima i “posljednjim prilikama za dogovor”, iza zatvorenih vrata ubrzano se slažu vojne karte i aktiviraju krizni planovi. Iran demonstrativno raspoređuje raketne sustave, Sjedinjene Države gomilaju vojnu imovinu u regiji, a Izrael pažljivo prati svaki signal iz Libanona i Iraka te Jemen. Riječ je o složenoj igri živaca u kojoj nijedna strana ne želi izgledati slabo, ali svaka zna da bi otvoreni sukob mogao imati dugotrajne i nepredvidive posljedice. U središtu napetosti nalazi se iranski nuklearni program, no stvarni ulog je širi, regionalna dominacija, sigurnosna arhitektura Perzijskog zaljeva i politički opstanak aktera uključenih u ovu konfrontaciju.

New York Times objavio je da Iran postavlja lansere balističkih projektila duž zapadne granice s Irakom, čime Izrael ulazi u njihov operativni domet, te uz južnu obalu Perzijskog zaljeva, odakle mogu gađati američke vojne baze i strateške ciljeve. Pozivajući se na tri člana Korpusa islamske revolucionarne garde i visoke dužnosnike, list navodi da Teheran procjenjuje kako je mogućnost američkog napada realna i neposredna, unatoč nastavku diplomatskih kontakata o nuklearnom pitanju. Oružane snage podignute su na najvišu razinu pripravnosti, a zapovjedna struktura prešla je u režim izvanrednog djelovanja.

Prema istim izvorima, u slučaju rata specijalne policijske postrojbe, obavještajne službe i milicija Basij bile bi raspoređene u većim gradovima kako bi spriječile unutarnje nemire i neutralizirale moguće infiltracije stranih operativaca. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei navodno je razradio višeslojni plan nasljeđivanja za ključne vojne i političke funkcije te delegirao ovlasti uskom krugu lojalnih suradnika kako bi osigurao kontinuitet vlasti čak i u scenariju atentata ili prekida komunikacija. Time se jasno pokazuje da Teheran razmatra i najcrnje scenarije, uključujući udar na samo središte režima.

Zapovjednik kopnenih snaga, brigadni general Ali Jahanshahi, poručio je da su postrojbe spremne “eliminirati svaku prijetnju u začetku” i da se neprijateljske aktivnosti prate u stvarnom vremenu. Istodobno, američki izaslanik Steve Wittkopf kazao je da je predsjednik Donald Trump iznenađen tvrdokornošću Teherana, unatoč snažnom vojnom pritisku i raspoređivanju pomorskih snaga. Prema njegovim riječima, Iran obogaćuje uran znatno iznad razina predviđenih sporazumima te bi mogao biti na korak do količine materijala dovoljne za izradu nuklearnog oružja, premda iranske vlasti tvrde da je program isključivo mirnodopski.

Axios prenosi da unutar Trumpova najužeg kruga postoje podijeljena mišljenja o daljnjim potezima. Dio savjetnika zagovara nastavak pritiska bez neposredne vojne akcije, koristeći prijetnju silom kao sredstvo za postizanje ustupaka, dok drugi smatraju da bi oklijevanje oslabilo američku poziciju. Republikanski senator Lindsey Graham, prema istom izvoru, upozorava da ignoriranje iranskog napretka može dugoročno povećati rizik i cijenu buduće intervencije. Ipak, konačna odluka o eventualnom napadu još nije donesena.

S druge strane, Teheran poručuje da se neće odreći prava na obogaćivanje urana, pozivajući se na međunarodne obveze i suverenitet. Spreman je razgovarati o razinama, nadzoru i faznom smanjenju aktivnosti, ali ne i o potpunom odustajanju ili premještanju zaliha u inozemstvo. Dodatno naglašava da neće prepustiti kontrolu nad svojim naftnim i mineralnim resursima, odbacujući svaku ideju političkog ili ekonomskog tutorstva.

U međuvremenu, izraelski sigurnosni krugovi bilježe neuobičajene aktivnosti u raketnim jedinicama Hezbollaha u Libanonu, uključujući održavanje i reorganizaciju lansirnih sustava. Procjenjuje se da bi svaki američki udar na Iran mogao potaknuti koordinirani odgovor preko regionalnih saveznika Teherana, čime bi sukob prerastao bilateralne okvire i prerastao u širu regionalnu konfrontaciju.

Sve to stvara složenu i nestabilnu ravnotežu: diplomacija formalno traje, ali se paralelno učvršćuju obrambene i napadne pozicije. U takvom okruženju dovoljan je jedan incident, pogrešno protumačen manevar, presretnuta letjelica ili ograničeni raketni napad,da se lanac eskalacije pokrene brže nego što ga politika može zaustaviti.

Video