Francuska veza u naoružavanju Hrvatske:

'Ja sam svjedok. Rusi su za vrijeme Domovinskog rata naoružavali Hrvate, a ne Srbe'

Foto: Tomislav Krasnec
Marin Tomulić
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Tuđman Jeljcin
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Tuđman Jeljcin
28.11.2016.
u 21:00
Francuska veza u naoružavanju Hrvatske početkom 90-ih Marin Tomulić našem je reporteru u Parizu otkrio kako su se odvijale akcije dopremanja oružja.
Pogledaj originalni članak

Sijedi, proćelavi i brkati 65-godišnjak sjedi netipično tople pariške večeri na terasi restorana s pogledom na kolodvor Gare du Nord, pije sok od cijeđene naranče i prati vijesti iz Hrvatske. Iz Hrvatske, a zapravo i iz Ukrajine i Rusije, odakle stižu vijesti o posjetu hrvatskog premijera Kijevu i reakcije na taj posjet iz Moskve. Prati vijesti i žalostan je zbog verbalnog zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Rusije.

– Rusija je bila naš prijatelj i saveznik u nabavi naoružanja početkom 1990-ih. Rusi su nam isporučivali oružje na zahtjev Francuske. Ja sam tome svjedok – kaže Marin Tomulić u razgovoru koji smo vodili u srijedu u Parizu. – Sad se smatra da su Rusi bili i ostali saveznici Srba. Ali za vrijeme Domovinskog rata naoružavali su nas, a ne Srbe – dodaje. Marina Tomulića, kao “prvog dobavljača” kojeg je doveo predsjedniku Franji Tuđmanu, spominje i Josip Manolić u svojoj novoj knjizi “Špijuni i domovina”, drugom nastavku memoara tog bivšeg hrvatskog premijera i visokopozicioniranog dužnosnika tajnih službi, kako iz doba bivše Jugoslavije tako i iz doba stvaranja Republike Hrvatske.

“Kao premijer Hrvatske, Tomuliću sam dao punomoć ovlaštenoga kupca Vlade, a kasnije službenoga predstavnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka u pregovorima oko cijene ili načina isporuke”, piše Manolić u svojim memoarima. “Vrlo brzo nakon što je angažiran, Tomulić je donio dobre vijesti: da je francuska država spremna Hrvatskoj pomoći u nabavi svih vrsta naoružanja. Tako je on postao ishodište skupine – činili su je još Željko Tomljenović, Ivan Čermak i (Dubravko, op. a.) Novak – koja će se trajnije baviti tim poslom. Ne samo da je Francuska prijateljski otvorila svoja skladišta nego nam je otvorila i vrata u Kremlju, koji nam je omogućio kupnju diljem Europe: u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Bugarskoj, ali i u Ukrajini i Kazahstanu.”

Tomulić kaže da je i danas blizak s Manolićem i drago mu je da je spomenut u Manolićevim memoarima. A upoznali su se preko Ivana Denca, narodnog heroja i hrvatskog političara iz vremena SFRJ, inače vjenčanog kuma Josipa Tomulića, Marinova oca. Denac, koji je bio politički komesar 13. proleterske brigade, poznaje Manolića iz NOB-a, a obojica su poznavala i Tuđmana i prije osnivanja HDZ-a. – Denac je sa mnom kontaktirao 1990. i ja sam iz Francuske došao u Zagreb, upoznao Manolića, koji me odveo Ivanu Čermaku u ured predsjednika Tuđmana. Čermak me zamolio da pomognem u nabavi oružja – kaže Marin Tomulić. On je u Francusku došao s roditeljima sredinom 1960-ih, a 1990. živio je na jugu Francuske i bio vlasnik salona automobila. Kaže da je među klijentima imao jednog visokog policijskog dužnosnika u Montpellieru koji je kod Tomulića kupio jedan Mercedes, ali kad su se bolje upoznali, taj mu je policijski dužnosnik, inače i bivši obavještajac, rekao da su francuske službe provjerile Tomulića i da vjeruju da je on jedan od rijetkih francuskih državljana koji mogu doći do Tuđmana i tadašnjeg hrvatskog političkog vrha. Sutradan nakon tog razgovora k Tomuliću su došli ljudi, među njima i policijski i obavještajni službenici, ali i dvojica trgovaca oružjem koji su, kaže, inače opskrbljivali francusku vojsku.

Francuska odlučila pomoći

– Rekli su mi da je odluka francuske države da će nam pomoći u naoružavanju – tvrdi Tomulić. – Dali su mi dokumentaciju, katalog svih mogućih vrsta naoružanja ruske proizvodnje. I ja sam nekoliko dana kasnije odletio u Zagreb s tom dokumentacijom. Manolić me odveo k Čermaku u Ured predsjednika. Dao sam Čermaku tu dokumentaciju i on me pitao kad bi ti ljudi mogli doći na razgovor. Odmah sam ih nazvao i oni su rekli: "Dolazimo sutra zrakoplovom!" – opisuje Tomulić kako je dogovorena prva narudžba u toj hrvatsko-francusko-ruskoj vezi.

Prije nekoliko godina, kad je francuska televizija Canal+ snimila dokumentarac upravo o ulozi Francuske u naoružavanju Hrvatske pod tadašnjim UN-ovim embargom na izvoz oružja u bivšu Jugoslaviju, Tomulić je izjavio:

– Katalog koji nam je pokazan sadržavao je sve osim nuklearne bombe. Apsolutno sve – rekao je i nabrajao: puške, streljivo, granate, sofisticirano oružje, helikoptere…

Trgovac oružjem koji je bio francuska veza u ovom poslu zvao se Jacques Monsieur, inače belgijski državljanin s francuskom adresom, vlasnik tvrtke Matimico, čije se ime pojavljuje na jednoj fakturi, prikazanoj u dokumentarcu na Canalu+, na kojoj stoji i ime Marina Tomulića kao kontakt-osobe uime kupca raznog oružja navedenog na toj fakturi. Oružje je stizalo brodom u jadranske luke, ali da bi se zaobišao UN-ov embargo, bilo je trikova. Certifikat krajnjeg odredišta bio je fiktivan. U njemu se navodilo da oružje ide u neku afričku zemlju, primjerice Čad ili Togo, a političari te zemlje koji su na to pristali uzimali bi oko 5 posto provizije. No, brod ne bi otplovio u Čad ili Togo, nego u Sredozemno, pa u Jadransko more.

– Ne mogu se više sjetiti koliko je brodova bilo, tri ili četiri, a poslije smo prešli na zrakoplove – kaže Tomulić i prisjeća se puta jednog broda: – Ušao je u Sredozemno more i išao ravno na Haifu u Izrael, ondje su se mijenjali ime broda i papiri, pa odande prema Jadranskom moru. Brod se prvo zvao Sable (pijesak), a u Izraelu je promijenio ime u Sabre (sablja). U Trstu su bili francuski agenti koji su bili na vezi s brodom. Kad je brod uplovio u Otrantska vrata, pojavila se francuska krstarica i propustila brod – kaže Marin Tomulić.

Takve stvari se ne pričaju

Uz trgovca oružjem Jacquesa Monsieura, Tomulić navodi imena još dvojice Francuza, Monsieurovih suradnika, a jedan od njih u dokumentarcu prikazanom na Canalu+ neslužbeno je potvrdio da je francuska tajna služba znala i nadzirala trgovinu s Hrvatima. Bivši direktor tadašnje tajne službe DST Philipe Bonnet potvrdio je u tom dokumentarcu da je služba imala praksu održavanja neprekidnih kontakata s trgovcima oružjem. Ti kontakti mogli su biti u rasponu od toleriranja trgovine oružjem do izravnog sudioništva. Bonnet je bio šef DST-a od 1982. do 1985., ne u vrijeme naoružavanja Hrvatske, pa govori samo načelno. No, trgovac oružjem Jacques Monsieur u rujnu 2000. pred francuskim sudom tvrdio je da je Hrvatskoj isporučio naoružanje vrijedno desetke milijuna američkih dolara te da je u taj posao ušao uz blagoslov CIA-e i francuske tajne službe. Osuđivan je i u Belgiji i u Francuskoj, a posljednji put Monsieur je imao problema sa zakonom kad je uhićen u SAD-u 2009. zbog pokušaja ilegalne isporuke američke vojne opreme Iranu. Priznao je i osuđen je na zatvorsku kaznu.

Sugovornik Večernjeg lista u Hrvatskoj, upoznat s načinima nabave naoružanja početkom 1990-ih godina, komentirao nam je, pod uvjetom anonimnosti, Tomulićeve tvrdnje. Kaže da ga se sjeća, da ga je viđao u tim krugovima koji su se bavili nabavom oružja, i da je Tomulić zaista bio povezan s Manolićem. No, na pitanje je li točna Tomulićeva tvrdnja da je Rusija prešutno ipak pomagala Hrvatskoj da zaobiđe UN-ov embargo na oružje, taj sugovornik kaže: – Da i znam taj odgovor, ne bih vam ga rekao. Takve stvari se ne pričaju. Ako im je on i svjedočio, malo mi zvuči čudno da o tome priča – rekao je misleći na Tomulića. Još jedan sugovornik, visoki diplomat s iskustvom iz vremena stvaranja hrvatske države, također je pod uvjetom anonimnosti rekao da zna da su ruski dužnosnici, poput nekadašnjeg veleposlanika Rusije pri UN-u, a danas ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, govorili hrvatskim kolegama da ni oni sami (službeni Kremlj) ne kontroliraju tko sve prodaje i gdje sve završava rusko naoružanje zaostalo po istočnoeuropskim ili bivšim sovjetskim republikama.

– Meni se čini da su time trgovali neki ljudi iz tih ruskih, bivših sovjetskih vojnih struktura. Ne bih rekao da su nam Rusi izravno pomagali, ali nisu nam ni odmagali – kaže taj diplomat, podsjećajući da je ponekad Hrvatskoj odmagao upravo francuski predsjednik Francois Mitterrand sa svojim benevolentnim stavovima prema Srbiji, što nimalo nije u skladu s Tomulićevom tezom da je francuska država pod Mitterrandom pomagala u tajnom naoružavanju Hrvatske.

Bio sam s i Kalašnjikovom

S druge strane, tajna dokumentacija, koja je dopirala do javnosti prije desetak godina, kad se podizala optužnica protiv Vladimira Zagorca zbog malverzacija pri kupnji oružja tijekom 1990-ih, zaista jest pokazivala da su sa sofisticiranom vojnom opremom kupljenom iz, primjerice, Bjelorusije dolazili i tamošnji časnici koji su u Hrvatskoj obučavali Hrvate na kupljenoj opremi. Takva vrsta kupoprodaje, praćena obukom, teško se može događati bez neke vrste blagoslova političkog i vojnog vodstva te zemlje, a budući da je riječ o Bjelorusiji, onda vjerojatno i same Rusije.

Natrag na Tomulićevu priču. Dok sjedimo u Parizu, on nam tvrdi da se jednom čak i susreo s ruskim generalom Mihailom Kalašnjikovom, da je posjećivao Kremlj, da se u Beču susretao s ministrom financija Bjelorusije…

– Rusi su znali da to što prodaju ide u Hrvatsku, a u nekoliko navrata otvoreno su rekli: “Mi ne možemo odbiti Francuze.” Francuska država otvorila nam je Rusiju i sva skladišta naoružanja u zemljama u kojima su Rusi imali takva skladišta – kaže Tomulić.

– Zbog svega što je za nas napravila za vrijeme rata, Rusija ne zaslužuje da joj sada nekritički uvodimo i produljujemo sankcije. Bili su naši prijatelji i saveznici. Samo apeliram na to da se ne zaboravi – zaključuje ovaj francuski Hrvat.

>>Plenković odgovorio na oštre kritike iz ruskog Ministarstva vanjskih poslova 

>>Rusi oštro kritiziraju zbog Plenkovićeva prijedloga Ukrajini: 'Cijena hrvatske integracije teritorija bio je progon 250.000 Srba'

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 151

BE
berogrga
21:15 28.11.2016.

Rusija početkom devedesetih je bila u kaosu, mafija i korumpirani ruski političari su prodavali oružje u to vrijeme po cijelom svijetu.

Avatar Becarina
Becarina
21:22 28.11.2016.

Prodavali su na crno tko god je htio kupiti ..

MA
marex10
21:09 28.11.2016.

Jesu, kad na srbima nisu mogli zaraditi jer su imali dovoljno oružja. Pitanje je po kojoj cijeni i koji su bili motivi. Sigurno im hrvatska samostalnost nije bila motiv....a naoružavali su nas šverceri oružjem. Pa nije embargo izglasan da bi se zaustavio rat već da bi cijene oružja bile utrostručene.....