Zarobljenici etničke matrice

Između bošnjačkog unitarizma i srpskog secesionizma ključ opstanka drže – Hrvati

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
BiH
Foto: DADO RUVIC/REUTERS/PIXSELL
Milorad Dodik
Foto: Michael Kappeler/dpa/DPA/PIXSELL
Dragan Covic, member of the three-people state presidium of Bosnia and Herzegovina, at the German chancellery in Berlin, Germany, 30 June 2016. Photo: Michael Kappeler/dpa/DPA/PIXSELL
Foto: Michael Kappeler/dpa/DPA/PIXSELL
Bakir Izetbegovic, member of the three-people state presidium of Bosnia and Herzegovina, at the German chancellery in Berlin, Germany, 30 June 2016. Photo: Michael Kappeler/dpa/DPA/PIXSELL
25.02.2017.
u 16:47
Tri verzije ratne prošlosti i odgovornosti za rat, uzajamno svaljivanje krivice za produciranje aktualnih kriza, različiti pogledi kako treba funkcionirati država... Zbog spora oko pokretanja revizije presude protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde na pomolu je možda i ponajveća kriza u poslijeratnom razdoblju
Pogledaj originalni članak

Bosna i Hercegovina 1. ožujka obilježava četvrt stoljeća formalne neovisnosti, ali realno ta država danas ima malo razloga za slavlje. Političke i institucionalne krize smjenjuju jedna drugu, a zbog spora oko pokretanja revizije presude protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde trenutačno je na pomolu možda i ponajveća kriza u poslijeratnom razdoblju. U suštini svake, pa i ove krize u BiH nepostojanje je minimuma suglasnosti triju nacionalnih kolektiviteta o prošlosti, sadašnjosti i budućnost zemlje.

Tri verzije ratne prošlosti i odgovornosti za rat, uzajamno svaljivanje za produciranje aktualnih kriza te različiti pogledi na to kako treba funkcionirati država, BiH čine konstantno nestabilnom zemljom. Zbog toga, kao i kompliciranog daytonskog ustroja, međunarodna zajednica i dalje ima ključnu, iako manje eksponiranu ulogu u funkcioniranju BiH. Visoki predstavnik međunarodne zajednice već dugo ne koristi svoje goleme ovlasti, ne smjenjuje domaće dužnosnike i ne proglašava zakone, ali o dokidanju njegove funkcije manje se govori danas nego prije pet ili šest godina. I to je sigurno indikator lošeg političkog stanja u zemlji.

Analitičar i predsjednik Foruma građana Tuzla Vehid Šehić smatra kako je opstanak BiH kao države neupitan, ali izgradnja bosansko-hercegovačkog društva je ono što on vidi problematičnim, i to prvenstveno zbog stalnih etničkih podjela. Društvo koje je snažno podijeljeno po etničkoj osnovi, teško se može, upozorava Šehić, baviti ekonomijom, socijalom, moralom.

Troetnički totalitarizam

– Mi 22 godine živimo u latentnoj krizi, stalnoj ugroženosti jednih od drugih, u neravnopravnosti, ali ne na način kako se to često prezentira. Nesporno je da će BiH opstati kao država, ali oni koji propagiraju ili žele od BiH napraviti unitarnu državu, treći entitet ili secesiju dijela BiH, moraju znati da do toga neće i ne može doći. I političari, ako su odgovorni prema svojim građanima, ne bi potezali ta, nego bi se bavili životnim problemima, jer pitanje je tko će u BiH živjeti za 20 godina. Masovno ljudi odlaze iz ove države. U BiH se ne kaže doviđenja, nego zbogom. To je jedan od najpogubnijih rezultata ovih politika koje imamo danas – ističe Šehić.

On se slaže s dominantnim mišljenjem kako je ovakvo uređenje BiH nefunkcionalno, ali upozorava da je ono još nefunkcionalnije jer ga neodgovorne političke elite čine takvim. – Da imamo odgovorne političare, mnogi bi se problemi u BiH mogli riješiti i u ovako uređenoj BiH. Uređenje BiH nije prepreka za gradnju cestovnog koridora V-c, za reindustrijalizaciju zemlje, ali u nemoći da riješe te probleme kao glavna prepreka se spominje daytonsko uređenje BiH – kaže Šehić i dodaje kako bi se u okviru sadašnjeg ustroja trebala razmotriti mogućnost smanjenja broja županija i racionalizacija javne uprave.

On, kao i mnogi drugi, smatra da bez pomoći Zapada BiH neće moći puno toga sama napraviti. Veliku ulogu, vjeruje, mogu odigrati susjedne države.

>> Vučićev vlak jedna je u nizu srpskih provokacija, grade i zid u Mitrovici, traže da im se izruči Haradinaj...

>> Bellucci se susrela s Vučićem, a Kusturicu nahvalila: S Emirom nikad ne može biti dosadno

– Ja bih najsretniji bio da nama kao državi, narodima i građanima, pomognu naši prvi susjedi, ne samo zato što je to njihova obveza po Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH. Uz njihovu pomoć mnoge se stvari mogu mijenjati jer narodi koji žive u BiH žive i u dvije susjedne države i prirodno je, moralno i ljudski da pomažemo jedni druge, ali ne zatvarajući se u etničke torove. Mi nismo zakoračili u demokraciju. Mi smo iz totalitarnog sustava ušli u troetnički totalitarni sustav. Građani su zarobljeni u svojim etničkim matricama i nama treba pomoć susjeda jer se s njima najbolje razumijemo. To je put za vraćanje povjerenja među političare i među građane – ističe Šehić.

Međutim, u BiH, posebno među bošnjačkom političkom i akademskom elitom, postoji nemali broj onih koji se protive bilo kakvom angažmanu Hrvatske i Srbije u rješavanju temeljnih problema organizacije i funkcioniranja BiH kao države i društva. Tako je angažman hrvatskih europarlamentaraca da se u rezoluciji Europskog parlamenta o BiH afirmira poštivanje načela federalizacije i jednakopravnosti naroda, u Sarajevu dočekano „na nož“, kao izravna potpora stvaranju trećeg (hrvatskog) entiteta.

Analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara Milan Sitarski ističe kako budućnost BiH, kao i svake druge države, izravno ovisi o kapacitetima njezinih političkih elita i o promišljenosti građana pri odabiru dijelova tih elita koji će obnašati vlast.

– Izrazita je, međutim, specifičnost BiH u odnosu na ostale europske, pa i susjedne države, nesklad između distribucije institucionalne moći i temeljnih postavki ustavnog ustroja. Taj nesklad, koji svjesno ili nesvjesno čuvaju i čak produbljuju moćne domaće i inozemne političke snage, a u čemu ih na žalost podupire i značajan broj građana, već više od dva desetljeća kronično održava zemlju u svojevrsnoj ustavnoj krizi i izravno ugrožava njezinu stabilnost i samoodrživost – upozorava Sitarski.

Nastavak urušavanja

Najveći je izazov, smatra, pred političkim akterima, prije svega onima koji su dominantni u najbrojnijem, bošnjačkom narodu, da smognu snage za korekcije izbornog zakonodavstva i pojedinih segmenata ustavnih tekstova kojima bi se konačno osiguralo legitimno demokratsko predstavljanje konstitutivnih naroda u Predsjedništvu BiH i u domovima naroda.

– Tek time bi se ključni propisi i procedure uskladili s ključnim dijelom Ustava, njegovom preambulom, a ni na koji način ne bi bilo ugroženo demokratsko predstavljanje svih građana BiH u za to predviđenim tijelima vlasti. Ako toga ne bude, stabilnost i samoodrživost BiH nastavit će se urušavati, što u sve nestabilnijem regionalnom, pa i širem okruženju, može pred kušnju staviti čak i njezin opstanak. Zato se treba nadati odlučnim državničkim potezima dominantnih bošnjačkih snaga i podršci birača tim potezima, a treba im na tome putu i pomoći, kako bi se na vrijeme smanjili rizici od najgorih scenarija koje smo imali prilike vidjeti na primjeru svih država koje su postojale na ovom generalno nestabilnom prostoru – kaže Sitarski.

Upravo „hrvatsko pitanje“, odnosno neravnopravan položaj Hrvata u odnosu na druga dva, brojnija naroda, mnogi vide kao ključ stabilnosti BiH. Iako najmalobrojniji, Hrvati su kao kolektivitet svojevrsni balans između građanskih, unitarnih stremljenja na bošnjačkoj strani i decentralističkih pa i secesionističkih politika koje su dominantne među Srbima u BiH. Kroz 25 godina neovisnosti BiH Hrvati su uvijek bili „negdje između“. Njihov izlazak na referendum o neovisnosti omogućio je BiH da uopće proglasi neovisnost. U ratu su, zajedno s Hrvatskom, omogućili opstanak mnogih bošnjačkih područja te oslobodilačkim akcijama stvorili preduvjete za potpisivanje mirovnog sporazuma. I u poraću su Hrvati često mirili suprotstavljene politike Srba i Bošnjaka te bezrezervno podržali euroatlantski put BiH.

Međutim, institucionalnu autonomiju koju su imali po Daytonskom, a posebno Washingtonskom sporazumu (stvaranje Federacije BiH) Hrvati su kroz protekla dva desetljeća političkim postupcima drugih dvaju naroda i intervencijama međunarodne zajednice postupno gubili. Uz demografsko osipanje Hrvati su danas dovedeni u poziciju da imaju vrlo ograničen utjecaj na odlučivanje u oba entiteta, a čak i izborna volja Hrvata lako se može ignorirati izbornim inženjeringom druga dva naroda. Rezultat toga je izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH gotovo isključivo bošnjačkim glasovima, preglasavanje Hrvata u Vladi i Parlamentu Federacije BiH, uzurpiranje ovlasti većinski hrvatskih županija od federalne vlasti… Zbog toga je za Hrvate bitna reforma izbornog zakonodavstva kojom bi se barem omogućilo Hrvatima da sami biraju svoje političke predstavnike.

No, za to ni kod Srba, a pogotovo kod Bošnjaka, nema političke volje. Još je manje razumijevanja za hrvatske zahtjeve za preustroj BiH kako bi Hrvati imali entitet ili federalnu jedinicu u kojoj bi oni, poput Srba u RS-u ili Bošnjaka u Federaciji BiH, imali unutarnju autonomiju. Rješavanje „hrvatskog pitanja“ bi sigurno doprinijelo stabilizaciji stanja u BiH, ali to nije jedini izazov s kojim se suočava ova zemlja. Srpski separatizam ili barem želja za jačanjem autonomije Republike Srpske danas su, čini se, snažniji nego prvih poslijeratnih godina.

Takva nastojanja izravno podgrijava autistična bošnjačka politika koja ne odustaje od građanskog koncepta „jedan čovjek – jedan glas“ i pokušaja da brojčanu nadmoć (Bošnjaka je u BiH neznatno više od 50 posto) prenese i na upravljanje državom. Odluka o reviziji tužbe za genocid protiv Srbije bez političkog pristanka srpskih i hrvatskih predstavnika najbolji je pokazatelj kako takva nastojanja izgledaju u praksi.

Frustracije naroda

Naravno, postoji opravdanje i za bošnjačku frustraciju trenutačnim stanjem u BiH, jer je njihov životni prostor, kao najbrojnijeg naroda, Daytonskim sporazumom i neprovedbom Aneksa 7 koji je predviđao povratak stanovništva u prijeratna prebivališta, sveden na tridesetak posto teritorija.

Sva ta nezadovoljstva i frustracije naroda i građana u cjelini, kao i njihovi različiti pogledi na prošlost, sadašnjost i budućnost te očita nefunkcionalnost države, potiču medijske priče o mogućem raspadu BiH. Takav scenarij je nemoguće zamisliti bez oružanog sukoba u kojem ni susjedne zemlje ne bi mogle ostati po strani. Ovakav pesimistični scenarij mnogi, poput Vehida Šehića, isključuju jer su, kaže, okolnosti danas drugačije nego početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

– Mnogo se govori o sukobu i siguran sam da za stvaranje jednog takvog ambijenta najveću odgovornost snose političari unutar BiH. Situacija devedesetih je bila potpuno drugačija nego danas i danas na našim prostorima nema tako moćnih, jakih i samostalnih lidera koji bi mogli zapaliti balkansko bure baruta. Tako da rata sigurno neće biti, ali jako je teško smiriti situaciju u BiH. Ipak, zveckanje oružjem u BiH je neprihvatljivo jer su ovdje smještene snage NATO-a, mi u svom susjedstvu imamo državu koja je članica NATO-a te jednu koja će uskoro postati članica i svaka priča o eventualnim ratnim događanjima u BiH prilično je nerealna. Tu su i stavovi ključnih svjetskih sila koje inzistiraju na stabilnosti Balkana, a o njihovim stavovima i željama mnogo toga ovisi – kaže Šehić. 

>> BiH kao pravedna država po biskupu Ratku Periću u 9 točaka

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 72

SV
svojaja
17:01 25.02.2017.

Gdje je Islam tu je kaos, kratko i jasno. Citava Europa vrvi otkad su dosli Arapi, svi se tucu sa svima. Sve gori. Tako je u njihovim zemljama stalno, sada su prenijeli to sve u Europu i to je to i biti ce sve ludje i ludje.

DU
Deleted user
16:59 25.02.2017.

Hrvati u BiH imaju de iure status konstitutivnog naroda, de facto, u međuvremenu, spali na nacionalnu manjinu jer ih "prepolovilo" statistički, što zbog rata i poratnih zbivanja, što zbog ekonom, iseljavanja iz BiH. Tako da oni možda jesu važni u toj igri političkih silnica, ali slijedom demografskih kretanja će biti sve manje utjecajni i na pol. sceni BiH. Na žalost!

DU
Deleted user
18:07 25.02.2017.

ovaj provizorijum od drzave, zvani BiH, opstaje jedino voljom onih koji su je i stvorili ovakvom...svi znamo ko su oni...tesko mi je da poverujem da bi Hrvati iz BiH pre izabrali BiH nego svoju maticnu drzavu...kao i Srbi, uostalom...prikljucenje Hrvata i Srba svojim maticama, formiranje Republike Bosne za Bosnjake, kljuc je za opstanak naroda... jer narod cini drzavu, a ne obrnuto