Samozapošljavanje

Iz Dubrovnika se vratila u Sisak i – pokrenula biznis

Foto: Nikola Čutuk/ PIXSELL
Trgovina Snježane Jurašinović u Sisku
Foto: Nikola Čutuk/ PIXSELL
Trgovina Snježane Jurašinović u Sisku
Foto: Nikola Čutuk/ PIXSELL
Trgovina Snježane Jurašinović u Sisku
Foto: Nikola Čutuk/ PIXSELL
Trgovina Snježane Jurašinović u Sisku
Foto: Nikola Čutuk/ PIXSELL
Trgovina Snježane Jurašinović u Sisku
24.04.2014.
u 11:35
Dok iza izloga u Rimskoj ulici stvara dekorativne predmete, na 25.000 kn poticaja još uvijek čeka
Pogledaj originalni članak

Nakon 15 godina provedenih u Dubrovniku, stalni posao u jednom od najljepših gradova Hrvatske napustila je 56-godišnja trgovkinja Snježana Jurašinović kako bi se vratila u rodni Sisak. Više od godinu dana potrage za radnim mjestom završilo je odbijenicama pa je odlučila uzeti stvar u svoje vrijedne i talentirane ruke.

Nema ništa, ali trudi se

Uključila se u program samozapošljavanja i “bacila” na izradu dekorativnih predmeta te kreativnim štihom probudila jedan od brojnih praznih lokala u Rimskoj ulici u kojoj je nekad živjela s obitelji. Dok u kutu radnje nastaju nove rukotvorine, na 25.000 kuna poticaja sa Zavoda za zapošljavanje – još uvijek čeka. S druge strane, najamnina, režije i doprinosi moraju na vrijeme biti podmireni, a posao još uvijek nije u zamahu. Ipak, Snježana vjeruje u uspjeh.

– Dubrovnik smo izabrali slučajno. Prije 17 godina bilo nam je važno samo da se preselimo na more zbog kćerke Petre koja se mučila s alergijama pa smo na preporuku doktora otišli. Suprugu se tamo otvorila prilika za rad na benzinskoj crpki, a ja sam se ubrzo zaposlila u jednom trgovačkom lancu. No, silom prilika vratili smo se i ostala sam iznenađena. Ulice su prazne, mnogi su zatvorili radnje, a ljudi se povukli u sebe. Neimaština nije opravdanje, i sama nemam ništa, ali trudim se-kaže Snježana. Bez poticaja ne može ni u nabavku materijala, a za sada biznis je daleko od isplativog. No, računica u minusu ne obeshrabruje je u planovima. Na ideju je došla iz ljubavi prema prirodi i dekoriranju, ali i sna o vlastitoj radnji.

– Oduvijek volim dekorirati i mijenjati, a ideju dobijem čim vidim neki predmet, čak i onaj stari, odbačeni. Za sada još nemam puno toga, jer ne stignem sve sama pa ne bih imala ništa protiv da mi se javi netko s istim interesima- sa strašću priča Snježana Jurašinović. Iza izloga posjetitelji, bilo da kupuju ili razgledavaju, mogu naći romantične drvene predmete, okvire za slike, posude i ostalo ukrašeno u stilu shabby chica ili decoupage tehnici te razne druge originale.

Tek poneki kupac

– Želja mi je sakupiti što više materijala iz prirode te pojačati izradu nakita od drvenih kuglica. Siščani mahom uđu i znatiželjno razgledavaju, ali pojavi se i poneki kupac. Shvaćam da ljudi nemaju novca, ali opet, kafići su od jutra prepuni. S druge strane, Sisak ima jako bogatu kulturnu ponudu, svi su programi besplatni, ali posjetitelja je uglavnom malo na izložbama, koncertima i sličnim događanjima- smatra Snježana. Ludost ili hrabrost, dodaje, potaknula ju je da pokrene biznis u jeku gospodarske krize, a nada se da će se na to – odvažiti i ostali.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

RP
rođen_prekjučer
14:31 24.04.2014.

evo prošli petak sam se kasno provezao kroz naš veliki grad koji je doslovno bio prazan ako ne računam par parova i to je sve, mogao si ljude prebrojiti na prste jedne ruke doslovno. i ti sada nešto pokreni u gradu koji je totalno uništen ali unatoč tome svako malo imamo neke happeninge koje ne znam tko financira. sisak je mrtav već godinama i to je skoro svima očigledno, pa tu pokretanje nečega je totalni promašaj osim ako ne radiš nešto da ne prodaješ u sk ili da otvoriš neki starački dom jer ipak je ovo grad penzića i nezaposlenih.

TN
tamo-neka
20:20 24.04.2014.

…razlog je jednostavan: civitas viri sunt, non moenia – grad čine ljudi, ne fasade, (slob.prijevod....)...ljudi su totalno lobotomizirani nakon 20g. sistematskog i organiziranog ubijanja gospodarstva koje ih je pokretalo i pumpalo život ulicama grada te ne izlaze nigdje više, osim na „kavicu“, što je valjda još jedino dostojanstvo što si mogu priuštiti, a doimlje se kao da su birtije pune, ali nisu...imam puno poznanika vlasnika kafića koji jedva preživljavaju i sami, iako su im kafići „puni“ jer se više sjedi, manje pije i troši...a ovi drugi, koji su išli oko kera pa na mala vrata pa se putem plaćanja reketa partiji uspješno uhljebili i imaju redovita mjesečna primanja, valjda ne smiju van pješice, već se samo na brzaka provesti tim istim ulicama, u valjda strogo zaključanim autima jer bi ih ovi prvi, vjerovatno žive potrgali, hehe....pa je grad tužan i prazan kao da si prošao kroz neki vremenski portal i zatekao noćnu moru „pale sam na svijetu“....uz dužno poštovanje gđi poduzetnici, ako uopće imam 10kn/dan za trošenje i kako je čovjek društveno biće- potrebnija mi je moja psihoterapija kavicom i društvom, nego njezina kreativnost na polici sobe jer spada u totalno sekundarni plan ili čak tercijarnu ljudsku potrebu...ako znamo koje su primarne biološke ili sekundarne psihološke potrebe...priča se da je pola željezare bez struje zbog čega me srce boli, jeste znali to gđo. poduzetnico?..ne očekujete da će vam oni doći u shop valjda?... ali znajte kad budemo zarađivali 10.000kn i svi budemo radili, bit će i viška love i više ljudi na cesti i više će se trošiti, kako u svim, tako i u vašem shopu – pa zaboga, ovo je mrtav grad i vrlo teška vremena, što ne znači da vam ne želim uspjeh u bavljenju vašeg posla, samo bi se možda trebali vratiti nazad u du zbog ipak gomile turista, kojih u sk nema....p.s.- a kultura?...kultura je proporcionalna stanju u društvu i gradu....na žalost, česti sam posjetitelj msu u zg kao i drugih muzeja, imam 1000km koncerata u nogama u kako rh i tako oko nje, ali uz par iznimaka, sk je za mene previše skrojen od tzv. angažirane kulture s volom i grahom, pa naravno da mi se ne ide tamo, osim na „pišanje“, ako mi je sila i ako sam u blizini, ali uglavnom niti ne izlazim više iz stana kad sve to vidim...kao valjda i gomila mojih sugrađana...

AJ
ajam
17:07 03.05.2014.

Nema nista, ali trudi se....... ovo me zbunjuje, ne razumijem. Nema nista, ..znaci da nesto ima i tako se ona trudi vec 56 godina.