Isplativo je, ali odustajemo od poljoprivrede samo zbog jednog razloga: 'Zahvatio nas je sindrom zapadne Europe'

U vrgoračkim plastenicima jagoda ni poplava ovih dana ne zadaje toliko glavobolje voćarima koliko briga tko će ih brati kad konačno prispiju oko Uskrsa, s čak dva tjedna zakašnjenja. Mogli bi i Vrgorčani dovesti stranu radnu snagu, Indijce, Nepalce... No ne samo da mali obiteljski biznisi u dolini Neretve zaziru od stranaca i taj, najčešće dodatni izvor prihoda, žele sačuvati za sebe – nikome se zapravo ni ne isplati dovoditi strance iz daleka zbog biznisa koji ih treba najviše mjesec dana.

– Domaća radna snaga iselila je odavno, a nema je više ni u hercegovačkom bazenu koji nam je i kulturološki bliži – kaže Milan Franić, predsjednik Udruge Vrgoračka jagoda. I dok veće tvrtke opstaju – i rastu zahvaljujući stranoj radnoj snazi, poput vrgoračke mesne industrije koja ih zapošljava najmanje 150, mali poljoprivrednici, tvrdi on, sve više napuštaju proizvodnju jagoda i okreću se jednostavnijim kulturama poput grožđa, kupusnjača...