Iran bi se već u iduća dva tjedna mogao suočiti s potrebom znatnog smanjenja proizvodnje nafte ako američka pomorska blokada ozbiljnije ograniči izvoz. Ipak, u Teheranu procjenjuju da mogu dulje izdržati gospodarski pritisak nego što administracija Donalda Trumpa može podnijeti rast cijena energenata, piše Financial Times. Satelitski podaci tvrtke Kayrros pokazuju da su iranski skladišni kapaciteti trenutačno popunjeni nešto više od polovice. Uz izvoz od oko 1,8 milijuna barela dnevno to ostavlja prostor za otprilike još 16 dana proizvodnje prije dosezanja maksimuma kakav je viđen tijekom pandemije 2020. godine.
Unatoč tome, ne očekuje se da će Iran čekati potpuno popunjavanje skladišta. Dugogodišnje iskustvo sa sankcijama omogućilo mu je fleksibilno upravljanje proizvodnjom, pa bi smanjenje moglo uslijediti i ranije. Prema procjeni Richard Bronze iz konzultantske kuće Energy Aspects, Iran bi u slučaju potpunog prekida izvoza mogao održavati punu proizvodnju još 10 do 15 dana prije postupnog smanjivanja na više polja.
Istodobno, Teheran nastoji dobiti na vremenu. U Perzijski zaljev uplovljava standardan broj tankera, a posljednjih dana dnevno se puni jedan do dva supertankera na terminalu na otoku Harku, čime Iran stvara dodatne plutajuće zalihe. Slične poteze povukle su i druge zemlje u regiji, gdje je od početka sukoba blokirano oko 350 milijuna barela nafte. Većina ih je, međutim, ranije počela smanjivati proizvodnju kako bi izbjegla tehničke probleme i dugoročna oštećenja ležišta.
Važno je i da se oko polovice iranske proizvodnje od 3,6 milijuna barela dnevno troši na domaćem tržištu, što vlastima daje određeni manevarski prostor. “Iran bi mogao izdržati dulje, osobito ako vjeruje da bi diplomacija mogla relativno brzo okončati blokadu,” smatra Bronze, dodajući da zasad ne očekuje nagle rezove.
Za razliku od susjeda, Iran je tijekom šestotjednog sukoba uspio održati izvoz kroz Hormuški tjesnac. Prodaja je dodatno porasla nakon što je Washington privremeno ublažio sankcije kako bi stabilizirao tržište, što je Teheranu donijelo veće prihode.
Iranski ministar nafte ocijenio je prodaju ‘povoljnom‘ te najavio ulaganja u obnovu sektora. Procjene analitičara pokazuju da su prihodi tijekom sukoba gotovo udvostručeni u odnosu na razdoblje prije rata, znatno nadmašivši proračunska očekivanja. No, pritisak bi uskoro mogao porasti jer američko izuzeće od sankcija istječe 19. travnja. Stručnjaci upozoravaju i na šire posljedice. Brenda Shaffer iz Atlantic Councila ističe da nova američka strategija mijenja dinamiku sukoba: “To čini nastavak rata manje održivim”, upozorila je.
Procjene think-tanka Foundation for Defense of Democracies govore o mogućim gubicima od oko 435 milijuna dolara dnevno. Ipak, analitičari naglašavaju da Teheran sukob vidi kao pitanje opstanka vlasti. Sanam Vakil iz Chatham Housea smatra da će Iran biti spreman podnijeti ozbiljne gospodarske posljedice, čak i uz daljnje pogoršanje životnog standarda. “Riječ je o testu izdržljivosti i volje. Psihološki gledano, Iran može izdržati dulje od Trumpa”, ocjenjuje Vakil.
Istodobno, u Iranu se dovodi u pitanje učinkovitost same blokade. Teheran je i ranije reagirao na pokušaje zapljene tankera, a mogao bi uključiti i saveznike, posebice hutiste u Jemenu, kako bi destabilizirao promet u Crvenom moru. Analitičar Saeed Laylaz upozorava da bi u slučaju potpune obustave izvoza Iran mogao odgovoriti zatvaranjem strateškog tjesnaca Bab al-Mandeb.
Dodatno, procjenjuje se da Iran već raspolaže s oko 150 milijuna barela nafte uskladištene na tankerima izvan Hormuškog tjesnaca, što bi mu omogućilo nastavak izvoza još neko vrijeme. Sve upućuje na mogućnost dugotrajnijeg sukoba nego što Washington očekuje. Kako zaključuje Financial Times, američka blokada predstavlja pokušaj oduzimanja ključne pregovaračke prednosti Iranu, no ostaje otvoreno pitanje ima li i američka strana dovoljno političke i vremenske izdržljivosti za takvu strategiju.
Ako Iran, kako navode na Istoku, prihvati Trumpovu ideju da blokira pristup Hormuškom tjesnacu tankerima zemalja kojima Amerika namjerava u budućnosti prodavati američku naftu, ustvari umjesto Amerikanaca nastavi selektivnu blokadu, svi tamo će biti "sretni". Iran bi vremenski ograničeno, dok ne naplati ratnu reparaciju, postao naftni hegemon koji bi i Arapima (nisu pouzdani saveznici) diktirao proizvodnju i prodaju. Iz Trumpove perspektive, taj plan nema mana, i gotovo je najbolji uvjet za mir s Iranom, te povratak njegove "slavne" vojske kući. Stvari poput iranskog nuklearnog programa, promjene (tad već savezničkog?) režima u Teheranu, kao i neke druge (sustavom daj što daš), postale bi nebitne .