Dugo je šutjela o svemu što se događa, pokušavala probleme riješiti unutar četiri zida, samo da psima bude bolje, govori nam Helena Sečić Pantelić, dugogodišnja volonterka Skloništa za životinje Luč Zagorja. Razgovarala je s vodstvom, zaposlenicima u skloništu, davala prijedloge, još prije tri godine odgovorne je i pismeno molila da poboljšaju uvjete u skloništu, ali ništa se nije mijenjalo. Volontera je bilo sve manje, psima je bilo sve lošije, a bilo ih je sve više. Obavijestila je u prosincu prošle godine o svemu i Vetti group, novog vlasnika skloništa.
– Pokušala sam objasniti što se događa u skloništu i da je tako već godinama. Upozorila sam ih da životinje koje dolaze u sklonište ne pregledava veterinar, psi se ne kastriraju na vrijeme pa se kujice tamo i kote. Borave u neprikladnim, premalim boksovima, oni koji su u unutarnjim dijelovima nemaju prirodnog svjetla i tu je potpuni mrak ako se ne upali rasvjeta. Dio pasa koji je stalno u vanjskim dijelovima boksova, ne mogu unutra jer su tu drugi psi, žive tako na vrućini, hladnoći, na kiši i vjetru, neki i na golom betonu. Jedina zaštita nekima je produžetak krova, drugi nemaju ni to. Posude za vodu vrlo često su prazne, ne čiste se i voda se samo dolije. U boksu bude više pasa nego zdjelica, a ako se ne pazi dok jedu, oni manji i sramežljivi ostaju gladni. Prostori se ne čiste redovito, a posebna je priča nedjelja. Radi uglavnom jedna osoba koja nije u stanju obaviti sve što treba, često psi ne dobiju ni hranu ni vodu. Tu su uskakali volonteri, ali ostalo ih je jako malo. Psi borave i u ispustima, a ne bi smjeli, imaju samo male kućice. Tako živi i najstariji pas u skloništu, 14-godišnji Bonzi, kao i slijepa Aurora. Oni nemaju nikakav zaklon, a zbog njih nismo mogli puštati druge pse da se malo istrče. U ispustima se uopće ne čisti i puni su kakica – sve to napisala je volonterka i u dopisu koji je sama odnijela novoj upravi. Pozabavila se posebno i oglašavanjem i promocijom skloništa, za što je potrošila sate i sate tijekom pet i pol godina koliko je u skloništu volontirala. Uime skloništa bila je edukatorica u školama, socijalizatorica pasa, a i sama je udomila tri psa, od toga dva neudomljiva, i dvije mačke. Zastupala ih je na sajmovima, pisala objave, promovirala volonterstvo i važnost udomljavanja.
– Svi su me ispitivali gdje mogu vidjeti pse koji traže dom. Dugo već sklonište nema svoju web stranicu, a svi ljudi nemaju Facebook i Instagram. Iako se i tu psi rijetko oglašavaju, neke mjesecima ne oglase, a neke nikada – ističe H. Sečić Pantelić. Iz Uprave su joj odgovorili da u nenajavljenom obilasku skloništa nisu uočili nikakve nepravilnosti. Pisala im je ponovno i poslala nove dokaze. Jedne nedjelje dvije volonterke, među kojima je bila i ona, nahranile su 180 pasa, toliko ih je bilo u skloništu, oprana je samo izolacija, psi nisu dobili friške vode. Zaposlenica im je rekla da ionako nisu trebali dobiti jesti jer ih je ona dan prije dobro nahranila. Odgovor na taj mail nikad nije dobila, a u skloništu su i dalje radila samo tri zaposlenika. Subotom je najčešće dolazio veterinar, pse koje je kastrirao nedjeljom nitko nije obilazio, a izgledno je da nisu dobili ni hranu ni vodu. Nakon svega, kaže, nije imala izbora i podnijela je prijavu Veterinarskoj inspekciji DIRH-a. Od njih je dobila odgovor da je u veljači obavljen inspekcijski nadzor, da su uočene nepravilnosti i da će o svemu biti obaviještena kad postupak bude gotov. Pisala je i nove prijave, ali još uvijek ne zna kakvi su rezultati nadzora. U međuvremenu, krajem ožujka, zabranjen joj je ulazak u sklonište, a Vetti Group raskinuo je njezin ugovor o volontiranju.
– Tražila sam objašnjenje, odgovorili su mi samo da je više puta primijećeno nepoštivanje jasno definiranih procedura i samostalnost u donošenju odluka, što može ugroziti životinje, rad skloništa, posjetitelje i ostale volontere i zaposlenika. Bez ikakvih dokaza za to – govori nam.
Tragom svih informacija koje smo dobili upitali smo i Sklonište, a i Vetti group kao vlasnika, zašto je izostala reakcije na upozorenja dugogodišnje volonterke i zašto su raskinuli suradnju bez dokaza o optužbama? Tražili smo i odgovore na pitanja misle li poboljšati uvjete u kojima borave psi, koliko ih je u skloništu i koliko zaposlenika se o njima brine te zašto je u Jedinstvenom informacijskom centru upisan 431 pas, među kojima su i odavno udomljeni psi? Zanimalo nas je i traže li od posjetitelja osobnu iskaznicu kod ulaza u sklonište te kako oglašavaju pse koji traže dom?
– Dobrobit životinja naš je prioritet te sve navode koji se odnose na uvjete smještaja, njegu i postupanje prema životinjama shvaćamo ozbiljno. Sklonište djeluje sukladno važećim propisima, pod redovitim je nadzorom nadležnih institucija te aktivno radi na unapređenju uvjeta za životinje. Posljednjim nadzorom nadležne inspekcijske službe nisu utvrđene nepravilnosti u skrbi o životinjama. Nalazom je potvrđeno da su životinje urednog gojnog stanja, zdravstveno zbrinute i propisno označene mikročipovima, što potvrđuje da se o njima skrbi u skladu s propisanim standardima. Redovito ulažemo u unapređenje infrastrukture i uvjeta boravka životinja, uključujući osiguravanje primjerene zaštite od vremenskih uvjeta tijekom ljetnih i zimskih mjeseci. Broj životinja u skloništu mijenja se iz dana u dan, trenutačno se u skloništu nalazi 131 pas (u JIC-u ih je tada bilo 178, op.a.), dok je registrirani kapacitet skloništa 120 pasa. Smještaj pasa organiziran je u skladu s njihovim zdravstvenim stanjem, ponašanjem, međusobnom kompatibilnošću i stručnim procjenama zaposlenika. O životinjama svakodnevno skrbi tim od četiri zaposlenika uz podršku volontera. Psi se hrane sukladno planu skrbi, svježa voda im je dostupna tijekom cijelog dana, a njihovo zdravstveno stanje i opće potrebe kontinuirano se prate. Navodi da psi ostaju bez hrane ili vode, posebno vikendom, te da borave u mraku ne odgovaraju istini i stvarnom načinu rada i uvjetima u skloništu. Naši zaposlenici i volonteri svakodnevno ulažu velik trud kako bi psima osigurali ne samo osnovnu skrb, već i bolju kvalitetu života kroz šetnje, igru, socijalizaciju, istrčavanje i pripremu za udomljenje. Velik dio aktivnosti skloništa usmjeren je upravo na pronalazak novih domova za pse. Životinje predstavljamo putem službene web stranice, društvenih mreža, promotivnih aktivnosti, javnih događanja, sajmova te kroz suradnju s volonterima i drugim dionicima koji sudjeluju u promociji udomljavanja. Vezano uz evidencije u Jedinstvenom informacijskom centru, sustavno radimo na njihovom ažuriranju i usklađivanju. Prilikom dolaska posjetitelja, sukladno važećim propisima, vodi se evidencija ulazaka, pri čemu se prikupljaju osnovni identifikacijski podaci, odnosno ime i prezime – napisali su u svom odgovoru, uz potpis Vetti Group i objašnjenje da pojedinačne odnose s volonterima ne komentiraju javno iz poštovanja prema svima. Na kraju su dodali i poziv za posjet skloništu jer, kako ističu, cjelovita slika najbolje se može steći upoznavanjem uvjeta smještaja i načina skrbi o životinjama te razgovorom sa zaposlenicima.
Informacije o teškom stanju u skloništu i dalje su stizale u redakciju, dojavitelji su željeli ostati anonimni, ali redakcija ima njihove podatke. Ništa se ne mijenja, isticali su, psi su u mraku, ne izlaze iz boksova koji su nerijetko puni izmeta, nemaju vode, nemaju zaštitu od sunca i kiše, vidi se to i na samim objavama skloništa. U očekivanju odgovora inspekcije, autorica teksta odazvala se pozivu Vetti Group i otišla u sklonište. Na ulazu u dvorište prvo je upozorena da je zabranjeno fotografiranje, a nakon toga u telefonskom razgovoru s direktorom Nevenom Hopekom saznala da u sklonište ne može kao novinar jer se nije najavila, ali može kao obični posjetitelj.
U popis posjetitelja upisala je samo osnovne podatke, iako su tražili i osobnu kartu. Obilazeći sklonište, bez mogućnosti da postavlja službene upite voditeljici Mirjani Zajec, autorica teksta ipak je vidjela malo više nego bi vidjeli obični posjetitelji. Oni bi možda uočili da su nešto iza 11 sati u nedjelju, a radno vrijeme skloništa je do 12, neke zdjelice prazne, a u boksovima ima prilično kakica. Uočili bi možda i da su svi psi u boksovima, a ima nekoliko ograđenih ispusta, dvorišta u kojima bi mogli biti kad nisu u šetnji. Razveselili bi se vjerojatno psima koji imaju sreće da su vani, a tu su stalno, kako neslužbeno i doznajemo. No, kao netko tko malo više poznaje zakone i propise, autorica teksta u obilasku je svjedočila propustima. Iako je vješto izbjegnut ulazak u zgradu u kojoj psi u zatvorenim dijelovima boksova nemaju danjeg svjetla i žive u mraku, u središnjem su dijelu zgrade bez prozora, za što imamo i dokaz, ipak se nisu mogli zaobići svi psi koji žive samo u unutarnjim dijelovima boksova. Kad zatvore prozore koji su prekriveni folijama, ostaje samo mrak i neugodan miris izmeta po kojem gaze. U vanjskim dijelovima tih istih boksova žive drugi psi, iako je propisano da svaki boks mora imati otvoreni i zatvoreni dio. Tako je u unutarnjim dijelovima boksova smještena i izolacija, u kojoj se u jednom prostoru nalaze i tri psa, za što treba odobrenje veterinara. Kažu nam neslužbeno, došli su iz istog područja pa su zajedno. Kako znaju koji je od tih pasa povraćao ili možda imao proljev nakon ulaska u izolaciju? Kako znaju da barem njihova mokraća nije iscurila ispod vrata koja ih dijele od otvorenih dijelova u kojima su drugi psi? Kolika je temperature u zatvorenim dijelovima boksova teško je reći, jednako kao i objasniti kako na vrućini preživljavaju oni psi koji su samo u vanjskim dijelovima boksova, a nemaju ni zaštitu od sunca. Neslužbeno smo doznali da su tako psi raspoređeni jer ih je puno, a ne slažu se pa ih se ne može drukčije razmjestiti. Sretni ne mogu biti ni psi koji žive samo vani, u dvorištima u kojima bi trebali trčkarati psi pušteni iz boksova. U jednom je dvorištu slijepa kujica, u drugom tri psa, u trećem dva psa. Imaju kućice, no nema zaklona, nema nadstrešnice. U prva dva dvorišta ima malo hlada od drveća, treće dvorište nema ni to. A u njemu uz kujicu Lili živi i 14-godišnji Bonzi. Osim malenih kućica i tunela nemaju ništa. Zbog njih u dvorište ne mogu ni psi iz jedine zgrade u kojoj svi psi koriste propisane smještaje, što uključuje otvoreni i zatvoreni dio prostora. Te nedjelje u JIC-u je bilo 138 pasa, među njima i neki već udomljeni, ali ne i slijepa Aurora koja je u skloništu skoro godinu dana. I nikada nije oglašena za udomljavanje ili barem za privremeni smještaj.
Nakon novih upita Veterinarskoj inspekciji i još jednog podsjećanja na one već poslane, stižu i njihovi odgovori.
– Veterinarska inspekcija Državnog inspektorata je po službenoj dužnosti u veljači provela inspekcijski nadzor u navedenom skloništu. Utvrđene su određene nesukladnosti i nedostaci, a kao ključni nedostatak utvrđen je veći broj zaprimljenih životinja od onoga koji je dozvoljen rješenjem o udovoljavanju uvjetima za skloništa. Zbog navedene prekapacitiranosti došlo je do infrastrukturnih nedostataka u prostorima za smještaj pasa, a koje i sami navodite. Zbog svih utvrđenih nesukladnosti, veterinarska inspekcija je izdala rješenje o otklanjanju nedostataka s jasno definiranim rokovima izvršenja. Tijekom kontrole izvršenja rješenja, koja je provedena u svibnju s ciljem provjere izvršenja naloženih mjera, utvrđeno je da je smanjen broj životinja u skloništu, te su otklonjeni infrastrukturni nedostaci u samom smještajnom prostoru koji su bili utvrđeni prvim nadzorom. Za preostali dio naređenih mjera rokovi za otklanjanje još uvijek traju. Po isteku tih zakonskih rokova, veterinarska inspekcija će provesti dodatnu kontrolu izvršenja rješenja prilikom koje će, ako se utvrde novi nedostaci, poduzeti zakonom propisane mjere kako bi se osiguralo potpuno usklađivanje rada skloništa Luč Zagorja sa svim važećim zakonskim propisima – odgovaraju iz DIRH-a.
Objašnjenje da su u kontroli vidjeli kako su otklonjeni infrastrukturni nedostaci, a u upitu ih se obavještava o tim istim nedostacima koje je autorica ovog članka vidjela nakon njihove kontrole, teško je razumjeti. Možda su se najavili prije dolaska u sklonište? Ne znamo jesu li odgovornima izrekli kazne zbog utvrđenih nedostataka ili je sve ostalo na packama. Ne navode ni za što su naredili preostale mjere, a ni do kada traju rokovi za njihovo otklanjanje. Prva inspekcija bila je u veljači, kontrola u svibnju, a krajem srpnja još nije gotovo. Do kada će psi čekati?