Ima samo dva razreda i bio je čistač cipela, ali s njim je Brazil postao velesila

Brazilska je sirotinja sretna. Zna da je Lula njihov. Nije to klišej. Novi-stari brazilski predsjednik, koji će na čelo te zemlje zasjesti po treći put, nakon prva dva mandata koja je obnašao od 2003. do 2011. godine, potekao je iz tolikog siromaštva da je kruh prvi put jeo tek kad mu je bilo sedam godina. Njegovi ga na vrijeme nisu poslali ni u školu jer im je to bilo preskupo, pa je u đačke klupe sjeo tek s deset. Tad je naučio čitati. Ali u tim klupama se nije predugo zadržao, završio je dva razreda, nakon čega je morao početi raditi kako bi se, doslovce, mogao prehraniti. Na ulicama Sao Paula kao 12-godišnjak čistio je cipele. S 14 dobio je posao u tvornici automobilskih dijelova, a upravo će ga taj posao i nesreća na radu u kojoj će kao 19-godišnjak ostati bez malog prsta na lijevoj ruci gurnuti na put kojim će mnogo godina kasnije iz gliba siromaštva izvući 50 milijuna Brazilaca. Svima onima, koji poput njega, nisu imali ni za koru kruha ili školsku bilježnicu osigurat će i hranu i obrazovanje. Broj pothranjene djece je samo u prvoj godini njegova mandata pao za čak 46%.

580 dana u zatvoru