Razvoj hospicija u Europi seže još u 15. stoljeće kada francuski svećenik Vinko Paulski osniva njegovateljski red Sestara milosrdnica, koji se brine za bolesne i umiruće. Irska milosrdnica Mary Aikenhead osnovala je 1879. godine 'Our Lady Hospice' u Dublinu, a 1905. godine irske sestre milosrdnice u istočnom dijelu Londona osnivaju Hospicij svetog Josipa.
- Poslije II. svjetskog rata dolazi do bitne promjene stava spram umirućih. Pojavljuju se novi lijekovi za ublažavanje boli, mijenjaju se stavovi prema opijatima i u zapadnim kulturama razvija se ideja o 'dobroj smrti': smrti bez boli i drugih simptoma, uza svijest i prihvaćanje onoga što dolazi uz rješavanje psiholoških i socijalnih problema. Moderni hospicijski pokret započinje s pojavom Dame Cicely Sounders, koja je 1967. godine osnovala Hospicij svetog Kristofora u južnom dijelu Londona. Ona je i pionir primjene oralnih opioida 'na sat' umjesto 'po potrebi'. Koncentrirala se na specifične potrebe svakog pojedinog bolesnika i obitelji. Učila nas je totalnoj brizi za bolesnika, skrbi za obitelj, skrbi u žalovanju i potrebi za istinskim interdisciplinarnim radom. Umjesto riječi hospicij, danas se sve češće koristi naziv palijativna medicina ili palijativna skrb, koja podrazumijeva medicinsko liječenje simptoma, psihosocijalnu podršku bolesnicima i njihovim njegovateljima i rješavanje etičkih problema vezanih uz kraj života. Palijativna skrb uz liječnike i medicinske sestre uključuje socijalne radnike, fizikalne terapeute, psihologe, duhovnike i druge - tumači prof. dr. Anica Jušić.
Generalna skupština Vijeća Europe traži da palijativna skrb bude priznata kao zakonsko pravo svakog pojedinca, a povjerenstvo ministara članica Vijeća Europe 2003. godine preporučuje organizaciju palijativne skrbi. Shodno tomu, palijativna skrb definirana je i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, a prvi Regionalni hospicijski centar osnovala je Hrvatska Udruga prijatelja hospicija 2002. godine.