I kopanje kanala deset sati na dan lakše je od roditeljskog dopusta s blizancima

Jednoga toplog proljetnog dana Iva i ja šetali smo utabanim stazama skriveni između vrtova. Viga smo čuli negdje u daljini kako se smije dok se igra s babom i didom... Ovog puta ona se zaustavila rekavši da ima veliku i važnu vijest. Priopćila mi je da je upravo poslala molbu za američku stipendiju Fulbright, nadodavši kako ne vjeruje da će je dobiti jer je napisala sve zbrda-zdola u dva dana, rok za prijavu bio je prekratak, a proces prijave na sam natječaj izuzetno kompliciran. Rekao sam joj, zapravo sam joj grubo odbrusio, da sam sto posto uvjeren da će dobiti stipendiju, ali da, što se mene tiče, nema nikakve šanse da idemo u Ameriku..." Dio je to ulomka iz knjige "Amerika, klinci i tanki živci" Dražena Nenadića, u kojoj pitko i bez zadrške piše o iskustvu oca i supruga koji je uzeo roditeljski dopust kako bi se u SAD-u brinuo za devetomjesečne blizance i četverogodišnjeg sina dok mu je supruga Iva odrađivala istraživanje na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, za koje je dobila desetomjesečnu Fulbrightovu stipendiju.