Britanski putopisac Greg Dickinson posjetio je Dubrovnik kako bi saznao je li grad uspio pobijediti masovni turizam. Prije nekoliko godina snimio je dokumentarac za The Telegraph istražujući je li turizam 'ubio' taj biser Jadrana. Tada je grad bio preplavljen kičastim suvenirima, i restoranima namijenjenima isključivo turistima. Danas gradonačelnik Mato Franković tvrdi da se stvari promijenile, piše Dickinson za Telegraph. "Ljudi mi govore da sam lud, da ne znam posao", kazao je Franković prema Telagraphu, dodajući: "Ali shvatio sam da je jedini način bio gurati i biti čvrst". Franković je uveo niz strogih mjera protiv pretjeranog turizma. Godine 2016., UNESCO je zaprijetio oduzimanjem statusa svjetske baštine. Tada je u jednom danu znalo pristati i osam kruzera odjednom. Danas je broj kruzera ograničen na dva dnevno, a moraju ostati najmanje osam sati kako bi se izbjegli naleti turista. Velik dio promjena je organizacijske prirode. Autobusne ture moraju unaprijed rezervirati parkiralište, uvedena je zona kontrole prometa koja je za šest mjeseci smanjila promet za 300.000 automobila oko zidina. Od 2026. godine za šetnju gradskim zidinama potrebna je Dubrovačka propusnica s prethodnom rezervacijom. Jedna od Frankovićevih glavnih mantri glasi: "Grad bez građana je samo muzej", piše Telegraph. Zbog toga su uvedena stroža pravila za kratkoročni najam stanova turistima, a grad aktivno otkupljuje nekretnine kako bi ih iznajmljivao lokalnim obiteljima po pristupačnim cijenama.
Dosad je tako preseljeno 116 obitelji, a ove godine uselit će se još 12. Kornelija Smolčić jedna je od njih. Nedavno se sa suprugom i troje djece uselila u stan u Starom gradu. "Osjećaj je nevjerojatan. Sve je blizu", kaže. Najamnina im je ispod 200 eura, dok tržišne cijene dosežu 600 do 800 eura. Djeca pohađaju novu osnovnu školu smještenu u staroj palači, a broj učenika raste svake godine. "Gradonačelnik se stvarno trudi sve učiniti bolje. Ali teško je, jer Dubrovnik živi od turizma. A turizam mora doći ovdje", dodaje Smolčić. Marc Van Bloemen, koji živi u Dubrovniku od 1972. i dugogodišnji je kritičar masovnog turizma, kaže da se stvari nisu bitno promijenile. "Ne. Više se ljudi iselilo", ističe. Nakon pandemije nadao se diversifikaciji, ali „sve se vratilo u normalu“, kazao je za Telegraph.
Van Bloemen kritizira strane vlasnike hotela, uvoznu robu, visoke cijene i utjecaj kruzera na morsko dno. "Ovdje je sve skuplje nego bilo gdje drugdje. Čak i trgovački lanci... Je li to ‘održivi’ turizam?" pita retorički.
Tea Batinić, vodičica, umjetnica i vlasnica galerije u Starom gradu, živi s bukom koja zahtijeva čepiće za uši namijenjene roniocima. Prije sedam godina organizirala je simbolični 'sprovod izloga' zbog prevelikog broja bankomata u izlozima. Gradonačelnik je podržao inicijativu i bankomati su premješteni u unutrašnje prostore. Čini se da se stvari kreću u pravom smjeru, piše Dickinson. Dubrovnik više nije na rubu gubitka UNESCO-ve zaštite, broj lokalnih stanovnika u Starom gradu polako raste, a gradske vlasti pokazuju odlučnost u regulaciji.
Tako se to radi u svijetu gdje je preopterećenost turistima. Turistima se ne uskraćuje razgledavanje turističkih lokacija ali mora postojati red i raspored. Gdje god sam bio, kapaciteti posjete su ograničeni zbog velikog broja posjetitelja. Npr. hoću u podzemne špilje u Mađarskoj, mora se ići u grupama, i tek kada jedna grupa turista obiđe željenu lokaciju, pušta se druga grupa jer kapaciteti lokacije ne dopuštaju veći broj postelitelja odjednom. Hoćerte ići u modru špilju, nema ulaska drugih čamaca dok ne izađu prvi. Tako treba biti i na dubrovačkim zidinama, zna se koliki je kapacitet i valja odrediti točno vrijeme nakon kojega može ulaziti nova grupa i to s vodičima. Bio sam i na drugim mnogim mjestima u Europi gdje je sličan postupak, u Njemačkoj želite posjetiti botanički vrt Insel Mainau, morate ulaziti pojedinačno a ne masovno, svugdje ima red i protokol, a to sam doživio i na niz drugih lokacija. Zato na zidinama također treba vladati red i protokol kao i na drugim mjestima u Europi.