Je li nekome u ovoj državi, nekome ili nekima koji su trenutačno na vlasti, ili bliski njima, cilj uništavanje Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje koji se tako žestoko bori za opstojnost hrvatskog jezika u globaliziranom društvu? Ili, postoji li ciljani pokušaj pojedinaca i skupina na uništavanju Hrvatskog instituta za povijest koji je odigrao važnu ulogu u brojnim diplomatsko-povijesnim bitkama, poput razbijanja jasenovačkog mita, razotkrivanja komunističke propagande o ulozi Katoličke crkve u Drugom svjetskom ratu i suočavanja s činjenicom postojanja komunističkih zločina? Taj pritisak izrazito narušava i ugled Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pa je nevjerojatno da oni sa strane gotovo šutke promatraju što se radi humanističkim znanostima i institucijama.
To su samo neka od pitanja koja se ovih tjedana mogu čuti među pripadnicima akademske zajednice, i to poglavito onima iz humanističkih znanosti. Zašto? Sve je krenulo od Nacionalnog vijeća za znanost i Ministarstva znanosti, i od novog Pravilnika o znanstvenom napredovanju, koji bi trebao podići kvalitetu humanističkih znanosti, spriječiti inflaciju znanstvenih zvanja i postići međunarodnu vidljivost hrvatskih znanstvenika u humanističkim znanostima. No, humanisti tvrde kako će taj dokument zapravo nanijeti veliku štetu svima, i njima, i znanosti i društvu. S njima se slaže i bivši ministar Gvozden Flego, inače iz SDP-a. A Ministarstvo i ministar Željko Jovanović, također iz SDP-a, samo napadaju. Jer tko se uopće usudi Jovanoviću išta prigovoriti, da on nešto loše radi? Ministar takvima odmah šalje inspekcije. Ili preko medija prijeti.
Navedene teme, naime, imaju mnogo protivnika koji bi zacijelo i 2013. željeli da se o Jasenovcu govori kao o stratištu gdje je pogubljeno 700.000 Srba. Neki bi na tome vjerojatno dobro i zaradili. Zato se pod krinkom uštede i traženja znanstvene izvrsnosti zapravo jasno uočava politički pritisak. Pravilnik odražava i nevjerojatnu nekvalificiranost ili malicioznost njegovih autora. Jer kako drukčije objasniti da su hrvatskim povjesničarima nametnuti kriteriji preuzeti od nizozemske institucije za poljoprivredu i očuvanje okoliša? Tako bi sada hrvatski povjesničari, umjesto bavljenja ključnim temama iz hrvatske povijesti, svaki za svoje razdoblje trebali brojiti volove i konje.
Akademik Nenad Vekarić, jedan od rijetkih iz HAZU, ovih je dana obrazložio loše posljedice Pravilnika. Ukratko, gasit će se hrvatski časopisi s višedesetljetnom tradicijom i velikim doprinosom razvoju humanističkih znanosti, osim tri po polju koji će steći monopol. Znanstveni savjetnik možete postati s ukupno 12 članaka, samo ako članke objavite na “pravom” mjestu. Sa stotinjak stranica možete izgraditi cijelu znanstvenu karijeru, što u matematici ili fizici to može biti jako puno, ali u većini humanističkih disciplina, zbog prirode predmeta istraživanja i prirode izričaja, to je ipak neznatna količina. Nijedan hrvatski izdavač ne smatra se “respektabilnim” izdavačem. Slijedite li ovaj Pravilnik, ako želite napredovati, najbolje je da prestanete pisati na hrvatskom jeziku i objavljivati u hrvatskim časopisima. Vidljivost na međunarodnoj sceni stavljena je pak na pijedestal.
Ako se rad objavi vani, bez obzira na vrijednost onoga što je u njemu napisano, dovoljno je da se “pogodi” časopis s neke “liste”, i eto od Vas velikog znanstvenika. Kako je Vekarić rekao, nastat će šetnja po Europi. Njemu svake godine iz tranzicijskih zemalja dolazi 5-6 mladih znanstvenika kojima je birokracija propisala boravke u institutima i sveučilištima u inozemstvu, a zapravo se turistički provode u Dubrovniku. To će se dogoditi i nama. Stoga je zaključio da je Pravilnik “napao” strateške ciljeve humanističkih znanosti u Hrvatskoj, a ne neproduktivne znanstvenike.
Ministre Jovanoviću, nije li ovo dovoljno da Pravilnik odbacite? Ili da se traži vaša ostavka?