Hrvati u Bosni i Hercegovini: Jedini narod bez vodstva

Pobjeda SDP-ova kandidata Željka Komšića, kojega su Bošnjaci izabrali za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, posljednji je čavao u lijesu za Hrvate u BiH, ocjene su nekih analitičara iz BiH. Dekonstituiranje hrvatskoga naroda u BiH počelo je 1994. godine kada je službeni Zagreb prisilio hrvatsku stranu u BiH na potpisivanje Washingtonskoga sporazuma i na ulazak u bošnjačko-hrvatsku federaciju. Nastavilo se potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, a poslije revizijama Daytona koje su uglavnom išle na štetu najmalobrojnijega naroda. Ustavna neravnopravnost Hrvata zapravo je uzrok gotovo svih hrvatskih problema u toj zemlji.
Danas, 11 godina nakon Daytona, u demografskom smislu Hrvati su doslovce prepolovljeni.

Prepolovljen broj
Od prijeratnih gotovo 800.000, danas ih je, prema podacima Katoličke crkve, nešto malo više od 450.000. Točan se broj ne zna jer BiH od 1990. godine nije provela popis stanovništva. Nekoliko je ključnih razloga za takvo drastično smanjenje Hrvata. Prvi je i najvažniji rat. Samo na prostoru koji obuhvaća srpski entitet prije rata živjelo je više od 200.000 Hrvata. Danas ih je u Republici Srpskoj nešto malo više od 13.000. I tužiteljstvo u Haagu slaže se da je riječ o genocidu, najtežem obliku zločina koji čovječanstvo poznaje. Ništa bolje hrvatski narod nije prošao ni na većinskim bošnjačkim područjima tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba. No, Hrvati nisu samo tijekom rata bili prisiljeni napuštati svoje domove. Velik je dio njih nakon Daytona napustio bošnjačka područja odlazeći u Hrvatsku ili u treće zemlje.

Ozakonjena nepravda
Zbog nedostatka službenih podataka još nije poznato koliko je Hrvata ubijeno u proteklom ratu, koliko ih je prognano, koliko ih je završilo u konc-logorima, a koliko je njih napustilo svoja ognjišta nakon ratnih zbivanja. Demograf i profesor na Sveučilištu u Mostaru dr. Ante Markotić u svojoj knjizi "Bosna ostaje bez svjedoka" navodi da se hrvatski demografski glečer topi i zbog nepravednoga daytonskoga ustroja te poziva na što žurnije organiziranje Hrvata koje bi jamčilo ravnopravnost s ostala dva naroda. Aneks 4 Daytonskog mirovnog sporazuma, prema kojemu funkcionira susjedna država (BiH nema ustav), ozakonio je nepravdu pretvarajući Hrvate u manjinu i u RS i u Federaciji BiH. Tako Bošnjaci i Srbi na državnoj i entitetskoj razini mogu konstituirati vlast bez hrvatskih glasova u parlamentima. Rezultat toga sustavno je nadglasavanje Hrvata u Federaciji i na državnoj razini te prelijevanje novca iz hrvatskih područja u bošnjačka.

Hrvatima u BiH danas se događa ono što se Sloveniji i Hrvatskoj događalo u bivšoj SFRJ. One su kao najbogatije federalne jedinice punile saveznu blagajnu, a iz nje vraćale su im se mrvice. Tvrtke na hrvatskim područjima na stalnom su udaru moćnih bošnjačkih lobija u Sarajevu i pod posebnim su povećalom federalnih revizora. U isto vrijeme, među ostalim i novcem hrvatskih poreznih obveznika u BiH, većinska bošnjačka federalna vlada sanira gubitke tvrtki na bošnjačkim područjima.
Posljedica sustavnog nadglasavanja Hrvata zatiranje je prava na hrvatski jezik u javnim medijima, sveučilištu i osnovnom i srednjem školstvu. Jedino je Hrvatima onemogućeno pravo na televiziju na materinskom jeziku. Onemogućeno im je i da se u Mostaru, kao jedinom većem gradu u BiH u kojemu čine većinu, koriste tom većinom. Jedino je u gradu na Neretvi bivši visoki predstavnik lord Paddy Ashdown nametnuo statut kojim je propisano sudjelovanje u vlasti jednakoga broja Bošnjaka i Hrvata.
I stradalnici Domovinskoga rata HVO-a dovedeni su u neravnopravan položaj s bošnjačkim stradalnicima. Upravo je među bivšim pripadnicima HVO-a, prema statističkim pokazateljima, najveći broj samoubojstava u BiH. Tijela vlasti i međunarodna zajednica u pravilu su zapostavljali hrvatske povratnike.

Ne znaju što žele
No, bez obzira na težnje bošnjačke i srpske politike o majorizaciji Hrvata te na politiku dvostrukih mjerila međunarodnih činovnika, najveći krivac za katastrofalan položaj hrvatskoga naroda upravo je hrvatska politička elita u BiH. Iako su bili najveći zagovaratelji ustavnih promjena, ni dan-danas Hrvati ne znaju kakvu BiH žele. Dio političara za hrvatsku je federalnu jedinicu unutar BiH, drugi su za regije, treći za kantone... Nedostatak političke odgovornosti i želja za vlašću utjecali su i na daljnje raslojavanje preostalih Hrvata koji su se prije nekoliko godina dijelili na Posavljake, Bosance i Hercegovce, a danas na dva HDZ-a. Upravo ovih dana, nakon poraza u utrci za Predsjedništvo BiH, između dva HDZ-a, onoga Dragana Čovića i Bože Ljubića, iskri i sijevaju međusobne optužbe.

Biološki nestanak
Politolog i profesor na Sveučilištu u Mostaru dr. Božo Žepić stoga navodi da su Hrvatima u BiH potrebna samo dva bloka ili dvije jake stranke koje će postići konsenzus o najvažnijim pitanjima kao što je ustavnopravni ustroj BiH. "Moj su prijedlog tri federalne jedinice", jasan je dr. Žepić.
Nakon što su prestali biti politički narod, Hrvatima u BiH prijeti i biološki nestanak. Njihov broj drastično opada, a nastavi li se takav trend, demografi predviđaju da će hrvatske enklave u Bosni potpuno nestati, a preostat će samo mali broj pripadnika tog naroda uz granicu s Hrvatskom. Tako bi Hrvati u BiH bili jedinstven primjer izumiranja europskoga naroda u 21. stoljeću. Da se to ne bi dogodilo, hrvatski znanstvenici, Katolička crkva, velik dio odgovornijih političara i hrvatska javnost u BiH zahtijevaju žurnu izradu strategije koja bi Hrvate spasila od nestanka u BiH.