Hrvat otišao u Irsku pa godinu dana bio beskućnik, a sada vodi posao: 'Spavao sam vani, živio s 1 eurom dnevno'

Allen Bobinac, Hrvat koji vodi kafić The Lighthouse, ispričao je za The Irish Times svoju nevjerojatnu životnu priču kako je od beskućništva došao do voditelja poznatog kafića. Priznao je da je život na ulici u Dublinu bio težak, no da mu je "Irska dala samo najbolje stvari". 

– Dolazim iz malog grada na otoku u Hrvatskoj. Tamo nikada nije bilo prilika. Imam brata blizanca. Potječemo iz obitelji s jednim roditeljem, uvijek je bilo problema, ali mislim da nas je uvijek inspirirala ideja da možete otići negdje i napraviti nešto od sebe. Ljeti sam upravljao jednim stanom i uspio uštedjeti malo novca, ali bilo je dovoljno da samo jedan od nas  ode u inozemstvo i pokuša naći posao. To sam bio ja – počeo je svoju priču. 

– Došao sam u Irsku u listopadu 2015. s koferom i šatorom. To je bilo sve. Nisam imao novca za boravak u hotelu ili bilo što drugo. Hodao sam od mjesta do mjesta, dijeleći svoj životopis. Naravno, nisam imao puno toga na životopisu, ali to sam radio najdulje vrijeme.

Četiri tjedna spavao sam u Stephen’s Greenu i nisam upoznao nikoga, ali najveća promjena dogodila se kad sam naišao na "soup run" (humanitarnu akciju s hranom). Ogroman teret pao mi je s ramena jer sam barem znao da neću umrijeti od gladi. Prije toga sam preživljavao s nešto više od 1 eura dnevno. Kupovao bih limenke graha, graška, špagete u konzervama. Na kraju mi je ponestalo novca, a nisam imao plan. Kad sam naišao na "soup run" i kasnije otkrio sve ove usluge za beskućnike, znao sam da će stvari krenuti na bolje – priznao je. Kaže kako je prvi novac zaradio u tvrtki za berbu voća i to je bilo 50 eura. 

– Taj novac iskoristio sam da dovedem brata. Nakon šest mjeseci počeo sam raditi kao kuhinjski pomoćnik na zapadu Dublina. Spavao sam po cijelom gradu, spavao sam vani dok sam radio. Nekoliko mjeseci kasnije upoznali smo Aubreyja McCarthya, koji je sada senator. Bio je vrlo prijazan, ali kad živiš na ulici i dolaziš iz života kakav smo imali, ne možeš nikome vjerovati, pa smo isprva bili sumnjičavi prema njegovoj želji da pomogne ljudima. Međutim, preko njega smo došli do smještaja u organizaciji Tiglin. Koncept se zove prijelazni smještaj – prvo ostaješ godinu dana, a ako se posvećuješ radu i obrazovanju, možeš ostati dulje – prisjetio se. 

– Za mene je bilo samo sedam dana razlike između života na ulici i početka studiranja. Na ulici sam proveo točno 365 dana, a zatim je uslijedio novi početak. Od tada sam diplomirao dva magistarska studija, u studijima djece, mladih i obitelji te u međunarodnim odnosima. Nedavno smo moj brat i ja dobili nagradu gradonačelnika za naš rad s beskućničkim kafićem u Dublinu The Lighthouse, gdje već tri godine radim kao menadžer. Pokrenuo sam mnoge nove inicijative. Imamo živu glazbu. Organiziramo afrički dan. Imamo tržnicu s odjećom. Kada organizirate ovakve događaje, privuče to ljude koji žive na ulici, a tada možete raditi s njima i konačno ih maknuti s ulice – kazao je Hrvat. 

Kaže kako je od trenutka kada je došao u Irsku osjetio da postoje mogućnosti, a njegov cilj je bio naći posao. 

– Ne postoji ništa negativno što bih mogao reći o Irskoj u odnosu na moje beskućništvo. Došao sam ovdje s misijom, a beskućništvo je bilo nusprodukt toga. Bilo je teško, ali Irska mi je dala samo najbolje stvari. Ako dođete u Irsku i živite na ulici, imate sve što vam treba, osim kuće. Kako onda možete reći nešto loše o tome? – istaknuo je.