Američki predsjednik Donald Trump tri tjedna prije ključnih međuizbora u SAD-u posegnuo je za dogovorom s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom koji bi, prema njegovim najavama, trebao pomoći u snižavanju cijena dizela. Međutim, stručnjaci za energetiku sumnjaju da će dogovor donijeti značajnije olakšanje potrošačima, a upozoravaju i na mogućnost da će najveću korist od njega imati upravo Rusija.
Trump je u petak objavio da je s Moskvom dogovorio stavljanje na raspolaganje 300.000 tona dizela za američko i svjetsko tržište. U studenome bi trebalo uslijediti dodatnih 500.000 tona, a naknadno se spominje još četiri milijuna tona. Zauzvrat bi Washington privremeno stavio izvan snage postojeće sankcije povezane s Rusijom. Dogovor dolazi u politički osjetljivom trenutku za Trumpa. Međuizbori 3. studenoga mogli bi pokazati koliko su birači zadovoljni njegovom politikom, a rast troškova goriva posebno pogađa vozače kamiona, poljoprivrednike i stočare – skupine koje tradicionalno čine važan dio republikanske biračke baze.
Od početka rata s Iranom troškovi dizela rastu, što povećava pritisak na prijevoznike i poljoprivrednike. Skuplje gorivo pritom ne opterećuje samo kućne proračune nego i troškove prijevoza robe, proizvodnje hrane i funkcioniranja opskrbnih lanaca. Trumpova administracija zato traži načine kako ublažiti pritisak na tržište prije izlaska birača na birališta. No pitanje je može li dogovor s Putinom doista promijeniti situaciju ili je riječ ponajprije o pokušaju da se javnosti predstavi kako administracija ima odgovor na problem.
Energetski analitičari uglavnom su skeptični prema mogućnosti da će najavljene količine ruskog dizela osjetno utjecati na cijene. Darrell Fletcher, analitičar tvrtke Bannockburn Capital Markets, ocijenio je da dogovor izgleda kao još jedna kratkoročna mjera kojom američka administracija pokušava prikazati problem dizela manje ozbiljnim nego što uistinu jest. Čak i ako se najavljene isporuke ostvare, njihov bi učinak, prema njegovoj procjeni, bio ograničen na kratkotrajno ublažavanje manjka ponude na svjetskom tržištu. Slično razmišlja i Gregory Brew, analitičar za energetiku, klimu i prirodne resurse u konzultantskoj kući Eurasia Group. U poruci koju je citirao CNN ocijenio je da je riječ tek o privremenoj mjeri, a ne o rješenju problema.
Razmjeri američke potrošnje pokazuju zašto bi učinak mogao biti tako malen. Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), samo prometni sektor u SAD-u dnevno troši oko 2,94 milijuna tona dizela. To znači da bi američki prometni sektor u jednom danu potrošio više od tri puta veću količinu dizela od ukupnih 800.000 tona koje bi Rusija, prema Trumpovoj najavi, trebala staviti na raspolaganje američkom i svjetskom tržištu tijekom prve dvije faze dogovora. Drugim riječima, čak i ako isporuke budu realizirane u cijelosti, njihova je veličina razmjerno mala u odnosu na potrebe tržišta. A najavljena količina ne znači nužno da će sav taj dizel završiti u SAD-u: gorivo je namijenjeno i ostatku svijeta, gdje također postoji snažna potražnja.
Michael Lynch, stručnjak iz Energy Policy Research Foundationa, smatra da dogovor neće riješiti problem manjka dizela na svjetskom tržištu. Upozorava da bi ruske isporuke mogle samo preusmjeriti postojeće količine goriva: SAD bi dobio dizel, ali bi dotadašnji ruski kupci morali pronaći druge dobavljače. To bi moglo povećati potražnju na drugim tržištima i održati cijene na približno sadašnjim razinama. Lynch smatra da bi u pojedinim američkim saveznim državama cijene mogle blago pasti. Međutim, ne očekuje da bi dogovor donio osjetnije sniženje cijena na razini cijelog SAD-a, a još manje na globalnoj razini. Problem, dakle, nije samo u tome koliko će dizela biti isporučeno nego i u tome kako će se postojeće količine rasporediti između tržišta. Ako se gorivo samo preusmjerava od jednog kupca prema drugome, ukupni manjak ne nestaje.
Daniel Sternoff iz Columbia Centera on Global Energy Policy smatra da bi povratak ruskog dizela na svjetsko tržište načelno mogao pridonijeti stabilizaciji cijena. Ako Rusija uspije obnoviti izvoz u većem opsegu, dodatna ponuda mogla bi ublažiti dio pritiska na tržište. Ipak, Sternoff upozorava da bi cijene mogle ostati visoke zbog poremećaja u energetskom sektoru na Bliskom istoku.
Rat s Iranom i blokada Hormuškog tjesnaca otežavaju izvoz naftnih derivata, dok su brojna postrojenja za preradu nafte izvan pogona. Posljedica je smanjena količina dizela i drugih rafiniranih proizvoda dostupnih međunarodnom tržištu. Prema Sternoffovim riječima, količina rafiniranih proizvoda, uključujući dizel, i dalje iznosi jedva polovicu prijeratne razine. U takvim okolnostima ruske bi isporuke mogle donekle ublažiti rast cijena, ali teško da bi ih mogle znatnije sniziti. Za ozbiljniji preokret bilo bi potrebno obnoviti proizvodne kapacitete i omogućiti pouzdaniji transport energenata, a ne samo preusmjeriti ograničene količine goriva na druga tržišta.
Dodatni je problem što ni Rusija trenutačno ne raspolaže neograničenim količinama dizela za izvoz. Prema analizi rejting-agencije Standard & Poor's, krajem rujna izvan pogona bila je polovica ruskih rafinerijskih kapaciteta. To dodatno dovodi u pitanje koliko brzo i u kojem opsegu Moskva može ispuniti Trumpova obećanja. S&P pritom upozorava da Rusija dosad nije potvrdila ukupnu količinu od 4,8 milijuna tona koju je naveo američki predsjednik, kao ni raspored isporuka. To je važna razlika između političke najave i stvarne opskrbe tržišta. Dok se ne potvrde raspoložive količine, rokovi i mogućnosti transporta, nije moguće pouzdano procijeniti koliko bi dogovor mogao utjecati na cijene. Ako ruske rafinerije ne budu mogle brzo povećati proizvodnju, isporuke bi mogle biti manje ili sporije od najavljenih. Time bi i potencijalni učinak dogovora bio dodatno ograničen.
Američka administracija pritom se suočava s paradoksom: SAD je posljednjih mjeseci povećavao vlastiti izvoz dizela kako bi nadoknadio manjak na drugim tržištima, posebno u Europi i Latinskoj Americi. Prema podacima koje prenosi S&P, izvoz dizela iz SAD-a porastao je s 29,1 milijun tona u veljači na 49 milijuna tona u kolovozu. U rujnu je iznosio 46 milijuna tona. Takav trend pokazuje da američki dobavljači već imaju važnu ulogu u ublažavanju globalnih poremećaja u opskrbi. Istodobno, velik izvoz znači da dio goriva proizvedenog u SAD-u odlazi inozemnim kupcima, dok domaći potrošači trpe posljedice visokih cijena.
Trumpova administracija navodno je razmatrala i zabranu izvoza dizela kako bi povećala količine dostupne na domaćem tržištu i snizila cijene. Međutim, američki ministar energetike Chris Wright 23. rujna izjavio je da je takva zabrana malo vjerojatna te da se razmatraju druge mogućnosti. Dogovor s Putinom očito je jedna od tih mogućnosti. No umjesto da se ograniči izvoz američkog dizela, administracija pokušava osigurati dodatne količine iz Rusije. Takva strategija mogla bi biti politički privlačnija jer Washingtonu omogućuje da istodobno zadrži izvoz američkog goriva i najavi nove isporuke koje bi trebale ublažiti pritisak na cijene. Ipak, bez znatnijeg povećanja ukupne ponude nije izvjesno da će takav pristup donijeti željeni rezultat.
Clayton Seigle iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) također ne očekuje da će dogovor dovesti do značajnijeg sniženja cijena dizela u SAD-u. Prema njegovoj procjeni, dogovor bi, međutim, mogao imati jasniju financijsku korist za Rusiju jer bi Moskvi pomogao nadoknaditi dio prihoda izgubljenih zbog poremećaja u izvozu i ograničenja povezanih sa sankcijama. Upravo je to jedna od ključnih točaka kritika na račun Trumpove odluke. Ako Washington ublaži sankcije kako bi omogućio ruski izvoz, Rusija bi mogla dobiti priliku za dodatnu zaradu, dok bi korist za američke vozače, poljoprivrednike i prijevoznike mogla biti minimalna. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odmah je oštro kritizirao dogovor, upozorivši da bi Rusija dobila dodatna sredstva za financiranje rata protiv Ukrajine. Putin je, s druge strane, poručio kako je uvjeren da će dogovor pozitivno utjecati na svjetsko gospodarstvo. No energetski stručnjaci upozoravaju da takva procjena zanemaruje razmjere poremećaja na tržištu i činjenicu da se dodatnim isporukama ne može jednostavno nadoknaditi manjak uzrokovan ratom, zastojima u rafinerijama i problemima s transportom.
Za Trumpa je pitanje cijena dizela mnogo više od energetskog problema. Riječ je o pitanju koje bi moglo utjecati na raspoloženje birača uoči međuizbora, posebno u ruralnim područjima i među skupinama koje ovise o prijevozu i poljoprivredi. Ako cijene ostanu visoke unatoč najavljenom dogovoru, administracija bi se mogla suočiti s dodatnim kritikama zbog obećanja koja nisu donijela očekivano olakšanje. Istodobno, ublažavanje sankcija Rusiji moglo bi otvoriti politički neugodno pitanje zašto se Moskvi omogućuju novi prihodi ako američki potrošači od toga nemaju jasnu korist. Prema izvješću njemačkog Spiegela, dogovor je već izazvao kritike i među američkim demokratima i među dijelom republikanskih dužnosnika. Pritom nije sporno samo to može li ruski dizel sniziti cijene nego i politička cijena približavanja Moskvi u trenutku kada Rusija nastavlja rat protiv Ukrajine. Za sada je, dakle, mnogo izvjesnije da će dogovor otvoriti novu raspravu o američkoj energetskoj i vanjskoj politici nego da će brzo riješiti problem skupog goriva.
rusije nema dovoljno dizela ni za sebe, izvoz dizela su sami zabranili. Ovo je samo propagandno obećanje koje ne košta ali realno ništa od toga. Osim toga, tu su na snazi ukrajinske dalekometne sankcije.