HDZ je pustio s lanca male radikalno desne stranke da za njega odrađuju prljav posao

Bivši predsjednik Republike Ivo Josipović kaže kako je ukidanje Mesićeva ureda besmislena politička osveta, a za Vladu Tihomira Oreškovića da nagriza socijalnu narav naše države.

Lider stranke “Naprijed, Hrvatska! Progresivni savez” razočaran je demontiranjem kurikularne reforme, Josipović za to krivi HDZ koji je male, radikalno desne stranke “pustio s lanca da za njega odrade prljav posao”. Bivši predsjednik RH tvrdi kako je Hrvatska već ozbiljno zakoračila u fazu ekstremnog nacionalizma i šovinizma.

Kako komentirate ukidanje Ureda bivšeg predsjednika Stjepana Mesića?

Riječ je o prilično besmislenoj političkoj osveti. Predsjednik Mesić radio je kao bivši predsjednik dobar posao za gospodarstvenike, a svojim nastupima pridonosio ugledu države. Da je štednja bila iskren i istinit motiv, Vlada bi ga pozvala i s njim dogovorila racionalizaciju sredstava. Ali razlog nije bila štednja, već politička osveta čovjeku koji je drukčijih uvjerenja od vladajućih. Za razliku od Mesića, ja sam odlučio vratiti se Sveučilištu, politici i glazbi i djelovati aktivno s drugih pozicija, ne s one bivšeg predsjednika.

Kakvi su vaši planovi u politici, hoćete li se ikada više natjecati za neku funkciju u izvršnoj vlasti?

Mislim da to što sam osnovao novu političku stranku Naprijed, Hrvatska govori dovoljno. Da, sa svojim stranačkim kolegama natjecat ću se na političkoj sceni i siguran sam da će za nas biti mjesta. 

Stopiranje kurikularne reforme potpuna je katastrofa. Jasno je, vladajuća je koalicija bacila ideološke balvane na put našoj ambiciji o društvu znanja. Vidimo, posebno su glasni oni iz malih radikalno desnih stranaka

Je li vam žao što ste napustili SDP? Postoji li šansa da se vratite u tu stranku?

SDP je jedina stranka kojoj sam ikada pripadao, sve donedavno. Napisao sam prvi statut SDP-a. U toj stranci djeluju moji mnogi prijatelji, mnogi dragi ljudi, rekao bih idealisti. S njima dijelim temeljni svjetonazor. Ali s vodstvom SDP-a ne dijelim politiku i viziju Hrvatske. Još kao predsjednik države SDP-ovoj sam Vladi predlagao velike i važne reforme na jedini način koji je moguć: promjenom Ustava. Predlagao sam regionalizaciju i decentralizaciju zemlje, racionalizaciju i smanjenje državne uprave, veliku reformu pravosuđa, jačanje efikasnosti državnih institucija, jačanje odgovornosti u politici, jačanje socijalne države... Ako SDP ponovno dođe na vlast, držat će opet Hrvatsku u agoniji. Jer, očekivati promjene nabolje, a ne poduzimati ništa ozbiljno da se promjene dogode naprosto nije realno. Bio bih sretan da se steknu uvjeti da u Hrvatskoj ljevica i lijevi centar imaju jednu jaku, demokratsku i dobro vođenu stranku i da budem njen dio. Ali bojim se da skoro očekivati takvo što nije realno.

Doživjeli ste velik poraz na parlamentarnim izborima. Može li se vaša stranka uopće oporaviti od tog poraza i kako?

Iskreno, očekivati da stranka koja djeluje oko dva mjeseca prije raspisivanja izbora ostvari veliki ili zapažen rezultat nije bilo realno. Građani su glasali za one stranke koje su im tada svojom organiziranošću i dotadašnjim djelovanjem ulijevale nadu da mogu ostvariti njihove političke želje. To je bilo i vrijeme redukcije političkih stavova na sintagmu “ili mi ili oni“. Obje su velike stranke, i HDZ i SDP, forsirale takav pristup, a mediji zdušno podržavali. Našu perspektivu tek ćemo vidjeti nakon što stranka Naprijed, Hrvatska! jedno vrijeme bude kontinuirano djelovala na političkoj sceni. Evo, imali smo u Zagrebu osnivačku skupštinu, izašli smo s ambicioznim programom za Zagreb, a i s vlastitim kandidatom za gradonačelnika Mislavom Žagarom. Tome je prethodilo osnivanje organizacije u svim zagrebačkim gradskim četvrtima. Uskoro ćemo osnovati i prilično veliku organizaciju u Samoboru. Želimo, hoćemo i možemo. A kontinuirani rad jedini je način da se stranka nametne biračima.

Kako ocjenjujete rad Vlade Tihomira Oreškovića? Što je dobro, a što loše?

Vrlo je malo ičega, i dobrog i lošeg, što je ova Vlada iznjedrila. Ipak, rekao bih da su joj dosadašnji rad obilježile afere i unutarnji sukobi. A afere koje su bile i one koje se valjaju nisu ni male ni beznačajne. Nema ni naznaka ozbiljnih reformi, posebno ne institucionalnih koje smatram nužnima za izlazak iz krize. Vidjeli ste, HDZ odbija teritorijalnu reformu, zajedno s predsjednicom ustraje na sadašnjim neefikasnim i skupim županijama, centraliziranoj državi unatoč enormnom broju preskupih jedinica lokalne samouprave. U pravosuđu se najavljuju neke manje, kozmetičke reforme, a odustajanje od kurikularne reforme smatram naprosto katastrofom. Kad tome dodamo i pad proračunskih sredstava za znanost, obrazovanje i kulturu, jasno je da je Hrvatska ušla u novu eru antiintelektualizma, ograničavajući time mogućnosti svog razvoja. S druge strane, promjene u zdravstvenom sustavu nagrizaju socijalnu narav naše države. Naravno da svi razumijemo kako trošak zdravstva mora biti pokriven. Ali nedopustivo je da taj trošak razmjerno više snose siromašni nego imućni. Da se mene pita, siromašni bi građani imali potpuno besplatno dopunsko osiguranje, srednji sloj bi plaćao kao i do sada, a imućniji bi morali više pridonijeti, najbogatiji i osjetno više nego do sada. I manje bogato društvo od našega pravednom raspodjelom financijskog tereta može osigurati barem održavanje postojeće razine socijalne države. Ali, da bi to bilo moguće, treba srezati nepotrebne javne troškove, korupciju i sustav učiniti efikasnim.

Hrvatska je ozbiljno zakoračila u fazu ekstremnog šovinizma. Čitajte ozbiljan europski i američki tisak. Vrlo realno sagledavaju stanje naše politike

Upravo je propala kurikularna reforma. Kako to komentirate i tko je kriv?

Jasno je, vladajuća je koalicija bacila ideološke balvane na put našoj ambiciji o društvu znanja. Vidimo, posebno su glasni iz malih, radikalno desnih stranaka. Očito, HDZ ih je pustio s lanca da za njega odrade prljav posao.

Treba li Tomislav Karamarko dati ostavku i napustiti Vladu?

Gospodin Karamarko zaista je pod teškim sumnjama. Mislim da, dok se ne otklone sumnje u sukob interesa, pa i moguću korupciju, ne bi trebao obnašati visoku javnu dužnost. Slika stanja sigurno se neće razbistriti nabacivanjem uvredama među pristašama i oponentima g. Karamarka. Postoji jasna metodologija utvrđivanja činjenica i očekujem da nadležna tijela provjere je li gđa Karamarko radila poslove vezane za Inu i MOL i kakve su naravi bili ti poslovi, je li uopće radila ikakve poslove za g. Petrovića ili je ugovor bio samo pokriće za financiranje g. Karamarka. Isto vrijedi i za aranžmane drugih tvrtki povezanih s g. Karamarkom. Ako ikada, danas u ovom slučaju Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa mora postupati brzo i efikasno, kao i druga, eventualno angažirana državna tijela. Ako se postupci odulje ili potvrde sumnje, mislim da treba odstupiti. Prvi potpredsjednik Vlade mora uživati povjerenje javnosti i biti bez sumnji da ugrožava vitalne nacionalne interese. Ako u konačnici sumnje otpadnu, sigurno je da će se osnažen vratiti na dužnost.

Koji je zapravo “krimen” gospodina Karamarka i koliko je težak?

Govorimo o sumnjama. Ako su one točne, krimen je velik. Prvo, nedopustivo je i nezakonito da se političari financiraju netransparentno. To je indikator korupcije. Drugo, posebno smo osjetljivi ako je riječ o aranžmanu koji dovodi u sumnju da u sporu naše države s MOL-om vezano za našu stratešku energetsku kompaniju visoki državni dužnosnik, predsjednik vladajuće stranke, radi u korist države, već da možda služi oponentima. Upravo zato što su sumnje ozbiljne, protivnik sam međusobnog nabacivanja blatom i očekujem da Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i druga tijela rade brzo i nepristrano i utvrde osnovanost sumnji.

Što mislite kako će u Saboru proći glasanje o nepovjerenju prvom potpredsjedniku Vlade Tomislavu Karamarku? Hoće li ga u Saboru “srušiti”? Kako će glasati zastupnici Mosta?

Ne znam. Vrlo je teško predvidjeti što će učiniti nepredvidivi Most. Ne znam ni imaju li kakve drukčije ili detaljnije podatke od onih o kojima čitamo i čujemo u medijima. U svakom slučaju, mogući su različiti raspleti, od onog “ujeo vuk magare“, slaganja nove većine u Saboru ili novih izbora. Ali ono što zabrinjava je i izjava predsjednice Grabar-Kitarović koja se, kao, neće miješati u taj slučaj. Neprihvatljivo je da, dok se trese Vlada, a vlast raspada, dužnosnica koja po Ustavu ima zadaću brinuti se o jedinstvenom i usklađenom djelovanju državnih tijela, koja je obećala lupati šakom o stol, djelovati kao moralna vertikala, o svemu što se događa nema mišljenje. Kao ni o ugrožavanju socijalne države zdravstvenom reformom ili propasti reforme obrazovanja. Zanimljivo, ni mediji ne inzistiraju čuti što misli o gorućim problemima države.

Bez obzira na ishod glasanja, je li ovo zapravo početak kraja Karamarkove političke karijere?

Mislim da će odlučujući biti nalazi i odluke Povjerenstva i drugih državnih tijela. Ako se sumnje pokažu opravdanima, teško će opstati u visokoj politici, pa i u samom HDZ-u.

Hoćemo li na prijevremene parlamentarne izbore? Kada?

Mislim da nije jako vjerojatno da ćemo na parlamentarne izbore prije lokalnih izbora. Možda budu zajedno.

Ako izbori budu ove godine, tko će pobijediti?

Ljevica. Ne jedna lijeva stranka.

S kime ćete vi i vaša stranka izaći na sljedeće parlamentarne izbore, bez obzira na to kada oni bili?

Izaći ćemo vjerojatno samostalno. Ali dobre koalicije uvijek su moguće.

Kakvo je uopće stanje u “Naprijed, Hrvatska! – Progresivni savez”, koliko članova imate? Čini se da ste pasivni, nema vas nigdje u medijima, u anketama stojite vrlo loše...

Stanje bih opisao kao optimistično i poletno. Imamo nešto manje od dvije tisuće članova, uz kontinuirani rast. Imamo mnogo mladih i obrazovanih ljudi, ali i nekih osoba vrlo etabliranih na javnoj sceni. Možda je najbolji primjer naša zamjenica predsjednika stranke u Zagrebu, gospođa Dunja Vejzović. Riječ je o vrhunskoj umjetnici svjetskog glasa, istaknutoj aktivistici među kulturnjacima koji se bore za demokratski karakter naše zemlje. Imamo nekoliko županijskih, gradskih i općinskih vijećnika, sveučilišne profesore, gospodarstvenike, ali i radnike i poljoprivrednike. Što se pasivnosti tiče, ne bih se složio. Dosta je inicijativa i akcija. Ali svakako se slažem da nas nema u medijima. Čak i neke važne inicijative, poput prijedloga zakona kojim rješavamo ostvarivanje prava građana s kreditima u švicarskim francima nakon kolektivnih tužbi, nisu zanimale medije. Vjerojatno zato što su u predizborna vremena dominirala nadmetanja dvije najveće stranke, a poslije njih sve ove afere i porazni rad Vlade. Što se tiče rejtinga, točno je, on je nizak, kreće se oko 1%, ali uglavnom je veći nego kod drugih izvanparlamentarnih stranaka. Uostalom, tek nas čeka prava bitka za podršku građana.

Zašto se niste vi kandidirali za gradonačelnika Zagreba?

Naravno da neću biti kandidat na lokalnim izborima. Imamo dovoljno mladih, obrazovanih i stručnih ljudi za lokalne izbore. Što se mene tiče, imam političko iskustvo potrebno za izgradnju stranke i vođenje politike na nacionalnoj razini.

Prijeti li Hrvatskoj ulazak u fazu ekstremnog nacionalizma i šovinizma, jesmo li već u toj fazi?

Mislim da je, na žalost, Hrvatska ozbiljno zakoračila u tu fazu. Svim onima koji tezu o desnom radikalizmu i pojavi neoustaštva u Hrvatskoj smatraju lokalnim politikantstvom preporučujem da pročitaju ozbiljni europski i američki tisak. Ondje vrlo realno sagledavaju stanje i trendove naše politike.

Ali od same politike više zabrinjava stanje u društvu. Pogledajte sve one izljeve mržnje na sportskim terenima, pročitajte bezbrojne tekstove i komentare na portalima, posebno onim vulgarno ekstremnim desnim, poput dnevno.hr, emisije poput Bujice, mnoge “no name“ portale radikalno desnog profila, priloge na YouTubeu. Radikalizam na medijskoj sceni, sportskim terenima i društvu općenito te radikalizam u politici međusobno se hrane i potiču.

Kako gledate na jačanje konzervativnih ideja i pokreta? Je li to nužno opasno za društvo?

Konzervativizam nikako nije ni zao ni opasan za društvo. To je legitimna politička i svjetonazorska opcija.

Problem je kad se pod njegove skute sakrije i iz njih djeluje radikalizam koji bi ljude dijelio po naciji i vjeri, koji bi uskraćivao prava i slobode, rušio dosegnute razine našeg demokratskog i civilizacijskog razvoja.