Gubitak zdravog razuma cijena je koju svi plaćamo kad se "zakvačimo" za mrežu

Još je svježe sjećanje na oduševljenje koje je pratilo pojavu interneta. Mnogi su nam stručnjaci tada objašnjavali kakva nas sjajna budućnost čeka s tim novim izumom. Informacije će biti dostupne svima, govorili su, znanje više neće biti privilegij nekolicine. Slijedi nam novi val demokratizacije u kojem ćemo u realnom vremenu moći sudjelovati u odlučivanju o svim relevantnim pitanjima. Ali, kao što to obično biva s velikim oduševljenjima, ta su utopijska predviđanja pomiješala želje sa stvarnošću. Malo je tko uopće razmišljao o tome tko će kontrolirati te procese. Pretpostavljalo se kako će društvo ostati kakvo je i bilo, dok će internet biti samo alat koji će unaprijediti stvari u željenom smjeru unutar iste strukture. Ali, internet je promijenio samo društvo i donio nove izazove. To vidimo i na primjeru javne rasprave koja se povela u Hrvatskoj u povodu inicijative Ministarstva obrazovanja za zabranu mobitela u školama. Netko bi mogao primijetiti kako su škole, kao rasadnici znanja, prve istupile protiv "demokratizacije znanja". Podjele su dobile očekivan oblik – dok su nastavnici i roditelji za zabranu, učenici i pripadnici mlađe generacije protive se uvođenju zabrane. No, tu nije riječ samo o generacijskom sukobu, već o sukobu dviju stvarnosti, fizičke i one virtualne. Radi se o sukobu pripadnika dviju različitih epoha, sukobu pripadnika analogne i digitalne ere. A možda je i ta podjela zastarjela, jer mi "analogni" još uvijek pravimo razliku između fizičke i virtualne stvarnosti, dok je "digitalna" generacija rasla s internetom i ona ne zna za svijet bez interneta. Stoga je ovaj spor dobar ogledni primjer za pitanje o budućnosti virtualnog društva. Svi znamo kako virtualna stvarnost nije preslika fizičke stvarnosti.