Iako se bave istim poslom, zajedno ne provode baš puno vremena. Janica i Ivica Kostelić, najskijaškiji brat i sestra na svijetu, zajedno su tijekom ljetnih priprema i to je uglavnom sve. No, zato postoje SMS poruke, a kako je Cronet njihov izdašan sponzor, računi nisu baš prevelik problem.
- Stalno šaljem Ivici poruke, raznorazne, najviše viceve o plavušama, ali on je škrt na mobitelu. Ne da mu se odgovarati, pa ja moram stvarno imati posebnu sreću i čast da mi gospodin brat odgovori (smijeh) - špota Janica svojeg bracu, zaboravljajući da se možda Ivici ne sviđaju vicevi o plavušama. Ili ima zabranu smijati im se. Jer, njegova je djevojka - plavuša.
- Ma nee, nema to veze. Vicevi su vicevi - brani se senzacionalan pobjednik iz američkog Aspena.
Ipak, premda je, kako sestra kaže, škrt na odgovorima, Ivici poruke dosta znače. Posebno u nekim prilikama.
- Fora mi je bila Janičina poruka koja mi je stigla u Söldenu. Nakon što sam se plasirao u drugu vožnju, na mojoj nokiji javio se signal:
"Buraz, fenomenalno je bilo. Ali nemoj sad zakenjati, pojedi drugi lauf!"
- Kaj to nije dobro, ha-ha!
Onda, kad sam bio četvrti i šesti na dvjema Nor-Am utrkama u Americi, prije Svjetskoga kupa, Janica je vidjela da sam imao bolja vremena i od ovih sa samog vrha. Pa mi je poslala poruku preko direktora reprezentacije Vedrana Pavleka jer naši mobiteli tamo ne funkcioniraju: "Rasturaš, buraz, ali tak onda moraš i u Svjetskom kupu!"
- Morao sam je poslušati, Janica je stroga!
I Ivica je doista poslušao dvije godine mlađu sestru.
- Ipak, najdraža poruka, koja me je stvarno dirnula, stigla mi je kad sam se ozlijedio neposredno prije Svjetskog prvenstva u austrijskom St. Antonu. Stigao sam tamo s treninga u Innerkremsu, tek toliko da budem na Svjetskom prvenstvu. Bilo je jasno da od nastupa ne bu niš.
Ivica nam je pokazao zaslon svojeg mobitela jer je poruka, premda stara devet mjeseci, još unutra. Od sitnih točkica, na pritisak tipke, stvorilo se veliko srce. Ispod toga je pisalo: "I love you very much!"
- Eto, to mi je najdraža poruka koju sam ikad primio. I stvarno me raznježila, a raznježim se i sad, kad god je otvorim.
DAN FIGENWALD