Financijski rezultati privatnih zdravstvenih ustanova ponovno su u fokusu javnosti, govori se više o tome koliki su prihodi, no rjeđe se otvara pitanje koliko se tih sredstava vraća u sam sustav. Istražili smo poslovanje Klinike Magdalena, specijalizirane za kardiovaskularnu skrb, najstarije i najveće privatne zdravstvene ustanove u Hrvatskoj, u kojoj je samo prošle godine obavljeno više od 5500 zahvata. Među njima je više od 900 PCI zahvata, minimalno invazivnih intervencija na koronarnim arterijama, više od 180 TAVI postupaka koji omogućuju zamjenu aortalnog zaliska bez otvorene operacije srca, više od 600 kardiokirurških operacija, oko 400 vaskularnih zahvata te oko 470 ablacija kod srčanih aritmija. Ta ustanova djeluje kao nastavna baza Medicinskog fakulteta u Osijeku sa znanstvenom djelatnošću, u sklopu koje su se tijekom godina školovali i usavršavali brojni kardiolozi i kardiokirurzi.
Takav opseg rada rezultat je kombinacije, tvrde u Klinici Magdalena, kontinuiranih ulaganja u opremu i zdravstvenu infrastrukturu, ali i redovitih godišnjih troškova ugrađenog i potrošnog materijala za liječenje pacijenata, koji na godišnjoj razini prelaze 17 milijuna eura. U praksi to znači da ovakvi sustavi preuzimaju dio najsloženijih zahvata i time funkcionalno rasterećuju širi zdravstveni sustav. Tijekom 2025. godine dodatno su investirali u hibridnu operacijsku salu vrijednu oko četiri milijuna eura, jednu od tehnološki najnaprednijih u ovom dijelu Europe. U takvom prostoru izvode se i najsloženiji zahvati na aorti, uključujući kombinirane kirurške i endovaskularne procedure koje zahtijevaju istodobno sudjelovanje više specijalnosti. Riječ je o operacijama koje su donedavno bile dostupne tek u nekolicini velikih europskih centara, što dodatno govori o razini sustava koji ih može kontinuirano izvoditi. Uz to, u Magdaleni 24 sata dnevno zbrinjavaju pacijente s akutnim infarktom miokarda i druge hitne slučajeve, dok se u pojedinim segmentima elektivnog liječenja postižu ishodi koji uključuju i iznimno nisku, pa i nultu stopu smrtnosti.
Troškovi zaposlenika na godišnjoj razini iznose gotovo 12,8 milijuna eura, što zajedno s ulaganjima u opremu i materijal čini najveći dio ukupnih rashoda ustanove. Riječ je ukupno o približno 30 milijuna eura koji na godišnjoj razini odlaze na tri ključne stavke – ljude, opremu i medicinski materijal, pri čemu u taj iznos nije uključena dodatna investicija u hibridnu operacijsku salu. Prihodi klinike su, doznajemo, u 2025. godini iznosili 38,2 milijuna eura, uz pozitivno poslovanje. Važniji od same brojke je, napominju, način na koji se takav kapacitet koristi i koliko se sredstava zadržava unutar samog sustava. Značajan dio aktivnosti Magdalene temelji se, naime, na razvoju vlastitog kadra.
U gotovo tri desetljeća rada kroz ustanovu je prošlo oko 80 liječnika, dok ih danas radi 44, uz ukupan broj zaposlenih koji se približava brojci 300. Oko 80 posto liječnika prošlo specijalizacije ili subspecijalizacije uz podršku same ustanove, što upućuje na model u kojem se kadar ne preuzima s tržišta, nego dugoročno razvija unutar sustava. "Time se Magdalena ne oslanja samo na kadar s tržišta rada, već ga sustavno razvija unutar same ustanove. U praksi to znači i da su liječnici angažirani isključivo kroz puni radni odnos, bez parcijalnih angažmana, čime se osigurava kontinuitet rada i stabilnost timova, što je preduvjet za izvođenje složenih medicinskih zahvata", ističu u bolnici.
Sličan model primjenjuje se i u radu s medicinskim sestrama. U suradnji sa srednjim medicinskim školama učenici dolaze na kliničke vježbe, a dio njih kasnije ulazi u sustav kroz praksu, mentorstvo i stipendiranje. "Program stipendiranja nije zamišljen kao izdvojena mjera, nego kao dio šireg modela u kojem se ljudi ne samo zapošljavaju nego i razvijaju. Njegova uloga je integrirati mlade u sustav u ranoj fazi i omogućiti im da u njega uđu pripremljeni, uz jasno definiran profesionalni put", kaže doc. dr. sc. Babić, glavna medicinska sestra. Takav pristup ujedno je i pokušaj rješavanja sve izraženijeg nedostatka medicinskih sestara na njegovu izvoru, još u fazi obrazovanja. Liječnici Magdalene kontinuirano se educiraju u vodećim međunarodnim centrima, dok istodobno stručnjaci iz tih institucija dolaze u Hrvatsku i sudjeluju u razvoju i uvođenju novih postupaka. Takav model razmjene znanja, u kojem se kadar istodobno šalje u vodeće svjetske centre i dovodi stručnjake iz tih institucija u Hrvatsku, jedan je od ključnih preduvjeta za uvođenje novih zahvata.
Primjerice, specijalist kardijalne kirurgije Filip Štembal dio je svoje edukacije proveo u Cleveland Clinic u Sjedinjenim Američkim Državama, jednom od vodećih svjetskih centara za kardiotorakalnu kirurgiju, gdje je sudjelovao u projektima vezanim za kirurgiju srčanih zalistaka i aorte. Istodobno, njegov kolega, kardiolog Vito Mustapić usavršava se u Sveučilišnoj bolnici u Grazu, gdje sudjeluje u kompleksnim elektrofiziološkim zahvatima i istraživanjima novih tehnologija u liječenju srčanih aritmija. Takav model ima i svoje uporište u tradiciji. Još od Magdalenine suradnje s prof. dr. sc. Markom Turinom, jednim od vodećih svjetskih kardijalnih kirurga i dugogodišnjim šefom kardijalne kirurgije u Sveučilišnoj bolnici u Zürichu, naglasak je na prijenosu znanja i razvoju vlastitog kadra, pristupu koji se tijekom godina ne samo zadržao nego i postao temelj načina na koji se sustav razvija.
"Vrlo rano shvatili smo da bez ulaganja u ljude dugoročno nema stabilnog sustava. To se posebno odnosi na medicinske sestre, ali jednako vrijedi i za liječnike. Zato smo odlučili da nećemo ovisiti o tržištu rada, nego ćemo kadar graditi sami. To znači ulagati u školovanje, slati ljude na specijalizacije i usavršavanja, omogućiti im rad u stabilnom timu i zadržati ih unutar sustava. Ako želite raditi složene zahvate i imati kontinuiranu razinu kvalitete, morate imati ljude koji su dio sustava", kaže ravnatelj Klinike Magdalena prof. dr. sc. Mihajlo Šesto.