Možemo li doista reći da smo u Europi slobodni i neovisni? Možemo u smislu da je sloboda kao temeljno pravo upisana u naše osnivačke deklaracije, ustave i ugovore. Međutim, u pitanje je dovode naši računi za energiju. Proteklih su mjeseci na naše mogućnosti da grijemo svoje domove i kupujemo hranu po pristojnim cijenama utjecali događaji u 33 km širokom morskom tjesnacu na drugoj strani svijeta. Došlo je vrijeme da Europa uzme stvar u svoje ruke.
Ako smo iz ove krize išta naučili, to je da za Europu nema stvarne neovisnosti bez energetske neovisnosti. Svaki pravi pokret za neovisnost kreće iz naroda, pa tako i ovaj. Prve iskre elektrifikacijske revolucije već vidimo u svim krajevima Europe. U prva tri mjeseca ove godine u EU-u je registrirano više od 500 000 električnih automobila. U istom je razdoblju samo u Francuskoj, Njemačkoj i Poljskoj ukupno prodano više od 400 000 dizalica topline za kućanstva.
Građani Europe biraju električnu energiju, a očito je i zašto. Na primjer, nedavno sam bio u Finskoj, gdje prema našim podacima trošak vožnje električnim vozilom iznosi 2,60 eura na 100 km, dok je trošak vožnje na benzin na istu udaljenost čak 9,20 eura! Prema mišljenju skupine za strateško promišljanje Concito kombiniranjem električnih vozila i dizalica topline europska kućanstva mogu uštedjeti između 1700 i 3000 EUR godišnje. Europskim građanima jasno je što se događa – ne samo da su spremni za prelazak na čistu energiju nego su ga spremni i voditi.
Jedino je pitanje što još vlade EU-a mogu poduzeti da budu ukorak s njima. Prije svega moramo proizvoditi više električne energije u Europi iskorištavajući vlastite resurse. Moramo graditi više vjetroelektrana. Ugrađivati više solarnih ploča. A u zemljama koje odaberu nuklearnu energiju moramo raditi na novoj generaciji elektrana i tehnologija. Samo tako možemo svoje gospodarstvo osloboditi skupog uvoza fosilnih goriva i umjesto toga ga razvijati oslanjajući se na vlastitu čistu i priuštivu energiju.
Drugo, moramo olakšati prijenos električne energije unutar kontinenta. Za to je potrebno modernizirati električne vodove i kabele, poboljšati prekogranične veze i izgraditi više baterijskih sustava radi veće fleksibilnosti u skladištenju i distribuciji električne energije. Za to će pak biti potrebna ulaganja. Međutim, ta ulaganja imaju smisla i donose uštede.
Do 2040. morat ćemo uložiti 1,2 bilijuna eura u našu elektroenergetsku mrežu, ali do iste će nam godine svaki uloženi euro donijeti 2 eura uštede na troškovima sustava. Ako Europa tome pristupi zajedničkim ulaganjem i strateškim planiranjem, uspjet ćemo smanjiti troškove i povećati koristi. Na koncu moramo podupirati dijelove našeg gospodarstva i društva u kojima elektrifikacija zaostaje, posebno u industriji, prometu i sektoru zgrada.
Rješenja ima: električne peći u tvornicama; električna vozila i postaje za punjenje na našim ulicama; pametna brojila, solarne ploče i dizalice topline u našim domovima. Tako izgleda uspješna elektrifikacija Europe. Moramo se pobrinuti i da u tom procesu nitko ne bude zapostavljen. Na primjer, Austrija pomaže svojim građanima kojima je to potrebno da kotlove na fosilna goriva zamijene čistim alternativama. Francuska ima program socijalnog leasinga za električna vozila, koji kućanstvima s niskim prihodima omogućuje najam novog električnog vozila po pristupačnim cijenama. Donošenjem dobrih odluka možemo postići da val elektrifikacije ide u korist svim našim građanima.
Europska komisija uskoro će predstaviti Plan elektrifikacije za Europu, s ovim i drugim praktičnim koracima koji će nas približiti našem konačnom cilju Europe kao prvog elektrificiranog kontinenta. Taj je cilj ambiciozan, ali nužan jer je došlo vrijeme da s Europe zbacimo lance ovisnosti o fosilnim gorivima. Iskorištavanje energije koju sami proizvedemo i elektrifikacija Europe našim građanima mogu donijeti novo doba slobode: u svakom domu i tvornici, u svakom selu i gradu, za svakog radnika i svakog vlasnika poduzeća. Vrijeme je da se svi udružimo, povedemo elektrifikacijsku revoluciju i osiguramo neovisnost Europe.