Svjetska trržišta goriva signaliziraju tijesnu opskrbu, uz ograničene rafinerijske kapacitete i rusku zabranu izvoza dizela do kraja mjeseca, primjećuju analitičari, upozoravajući da će Europa možda morati krenuti u natjecanje s drugim kupcima. Cijene energenata snažno su rasle ovog proljeća zbog američko-izraelskog napada na Iran i odluke Teherana o preuzimanju kontrole nad Hormuškim tjesnacem. Teheran je zabranio tranzit brodovima povezanim sa SAD-om, Izraelom i njihovim saveznicima, a brodovi "prijateljskih" zemalja prolazli su kroz Hormuz u koordinaciji s iranskom vojskom.
U takvim je uvjetima promet kroz tjesnac kojim je prije sukoba prolazila otprilike petina svjetskih isporuka nafte drastično pao. Sredinom lipnja SAD i Iran usuglasili su okvir za pregovore o završetku rata koji predviđa i postupnu normalizaciju tranzita kroz Hormuz. Cijene nafte naglo su pale nakon objave o američko-iranskom potpisivanju memoranduma o razumijevanju da bi ponovo umjereno porasle zbog novih neprijateljstava koje je pokrenulo upravljanje Hormuzom.
Cijene goriva zadržale su se pak na povišenim razinama, signalizirajući da inflatorni pritisci koji opterećuju industriju i potrošače i zabrinjavaju središnje banke vjerojatno neće posve splasnusti čak i ako se stanje u Hormuzu poboljša. Pritisak na tržišta goriva pojačala je i ovotjedna ruska zabrana izvoza dizela do kraja srpnja kako bi se osigurala opskrba domaćeg tržišta. Rusija je do sada Zabrana je do sada vrijedila samo za trgovce, a sada je proširena i na proizvođače, uz napomenu vlade da su iznimka tek isporuke prema međuvladinim ugovorima. Takve aranžmane Moskva je do sada sklapala sa članicama Euroazijske ekonomske unije Bjelorusijom, Kirgistanom, Kazahstanom i Armenijom, te s Mongolijom i Uzbekistanom.
U takvim je uvjetima razlika između cijena goriva i sirove nafte, pokazatelj rafinerijskih marži, naglo porasla. Rafinerije u Europi i u SAD-u preplavljene su sirovom naftom iz strateških zaliha, ali i s Bliskog istoka, primjećuju analitičari. "Svijet jednostavno nema dovoljno kapaciteta za preradu toliko nafte", objašnjava analitičar Sparta Commoditiesa Neil Crosby, uz napomenu da bi visoke cijene goriva mogle uskoro zakočiti potražnju. Nakon što je Rusija najavila zabranu izvoza dizela, rafinerijske marže za to gorivo u Europi dosegnule su u srijedu rekordnih preko 60 dolara po barelu.
Benzin je u Europi ovaj tjedan bio skuplji od nafte za otprilike 41 dolar, što je najveća razlika od ljeta 2022. godine. U SAD-u je pak 8. srpnja pokazatelj profitabilnosti rafinerija dosegnuo rekordnih 64,58 dolara po barelu, navodi Reuters. Ruski izvoz dizela i benzina bilježio je pad i prije najnovijeg vala ukrajinskih napada, kliznuvši na najnižu dosad evidentiranu razinu, od oko 400 tisuća barela dnevno, pokazuju podaci analitičke kompanije Kpler. Od početka srpnja obujam ruskog izvoza dizela i više je nego prepolovljen u odnosu na tu razinu.
Azijske dizelske marže porasle su na najvišu razinu u oko mjesec dana, odražavajući očekivanja trgovaca o tješnjoj opskrbi na zapadnim tržištima, iako bi Azija i dalje trebala biti više-manje dobro opskrbljena. Ruska izvozna zabrana prisilit će velike kupce, uključujući Brazil, Tursku i zemlje u sjevernoj i zapadnoj Africi da potraže zamjenske isporuke iz SAD-a, s Bliskog istoka i iz Indije. U tom će se slučaju Europa možda morati natjecati za manju količinu goriva, upozorava stručnjakinja Natalia Losada iz savjetodavne kompanije Energy Aspects.
Nestašica u opskrbi dizelom došla bi u nezgodno vrijeme za poljoprivrednike diljem sjeverne polutke, koji se suočavaju s višim troškovima goriva uoči jesenske žetvene sezone. I rafinerijske marže za benzin snažno su porasle zbog naznaka slabije opskrbe na početku ljetne sezone vožnje na sjevernoj polutci. Američke zalihe benzina pale su u tjednu zaključno s 3. srpnja na najnižu razinu za to doba godine od 2021., pokazali su tjedni podaci američkog ministarstva energetike.
U Aziji su niske razine zaliha zadržale cijene na visokim razinama usprkos nagađašnjima o većim isporukama iz Kine. Ukupne zalihe naftnih proizvoda članica Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) blago su se oporavile od proljeća, ali su još uvijek ispod prosjeka u razdoblju od 2015. do 2019., signalizirajući da ponuda na svjetskim tržištima tek skromno nadmašuje potražnju i ranjivost na eventualne nove poremećaje u opskrbi.