Dva desetljeća nakon Ugovora o zabrani mina (Ottawska konvencija) – globalnog sporazuma o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina – neke zemlje nastavljaju proizvoditi i čuvati ovo oružje. Najnovija izvješća otkrivaju da se diljem svijeta nalazi oko 50 milijuna protupješačkih mina.
Jednostavnost i isplativost mina glavni su čimbenici koji objašnjavaju raširenu uporabu mina u brojnim zemljama koje se sada suočavaju s problemom onečišćenja minama. Otkrivanje i uklanjanje protupješačkih mina u današnje vrijeme ozbiljan je problem političke, ekonomske, ekološke i humanitarne dimenzije. Nažalost, treba reći da je još dug put do dana kada
će svijet postati slobodan od protupješačkih mina.
Prema izvješćima, u 2020. godini razminirano je oko 150 četvornih kilometara zemlje, a više od 200.000 mina je uništeno. Smatra se da golema onečišćenja, s ukupnom površinom većom od 100 kvadratnih kilometara po zemlji, postoje u zemljama među kojima su Afganistan, Azerbajdžan, Bosna i Hercegovina, Kambodža, Turska i Jemen.
Većina zabilježenih žrtava mina su civili (87%), što je veći omjer nego posljednjih godina. Otkada je 1999. godine započelo njihovo globalno praćenje, zabilježeno je oko 130.000 žrtava mina.
Azerbajdžan je jedna od minama najzagađenijih zemalja na svijetu, s minama koje je Armenija neselektivno postavila na međunarodno priznatim teritorijima Azerbajdžana, ilegalno okupiranima od Armenije gotovo tri desetljeća. Štoviše, Armenija je dio tih mina postavila neselektivno i bez vojne nužde tijekom povlačenja svojih oružanih snaga s okupiranih teritorija Azerbajdžana, u skladu s Trilateralnom izjavom koju su čelnici Azerbajdžana, Rusije i Armenije potpisali 10. studenoga 2020. godine.
Namjerno i neselektivno postavljanje mina od Armenije predstavlja izravnu prijetnju civilima te grubo kršenje međunarodnog humanitarnog prava s povezanom kaznenom odgovornošću. U posljednjih 12 mjeseci od potpisivanja trilateralne izjave u eksplozijama mina ubijeno je ili teško ranjeno 175 osoba, uključujući žene i djecu. Od 1992. godine više od 3500 osoba poginulo je ili je osakaćeno od mina i eksplozivnih tvari koje su ostale nakon rata.
Golemo onečišćenje oslobođenih teritorija minama također ozbiljno otežava realizaciju opsežnih planova sanacije i obnove koju je pokrenula Vlada Azerbajdžana. I to, što je najvažnije, utječe na ostvarivanje neotuđivog prava stotina tisuća interno raseljenih osoba na siguran i dostojanstven povratak svojim domovima nakon gotovo 30 godina etničkog čišćenja.
Azerbajdžan podržava filozofiju, svrhu i ciljeve Ottawske konvencije. Moja zemlja nastavlja davati doprinose provedbi tih ciljeva. Azerbajdžan je dostavio izvješća o transparentnosti prema članku 7. Konvencije i u vremenu koje slijedi podnijet će novo izvješće. Na temelju svoje potpore Ottawskoj konvenciji, Azerbajdžan je također dosljedno glasao za rezolucije o provedbi Ottawske konvencije na Općoj skupštini UN-a. Istodobno, mi dijelimo stav da Konvencija ima značajnu prazninu zanemarujući odgovornost države koja je postavila mine na teritoriju drugih država.
Neuspjeh Armenije da ispoštuje svoje obveze, uključujući objavljivanje informacija o minama zbog kojih i dalje stradavaju ljudi, otvoreni je izazov međunarodnom humanitarnom pravu koje bi trebalo biti u interesu svim zemljama. Armeniju treba potaknuti da hitno objavi informacije o svim minama koje je postavila na teritoriju Azerbajdžana i da snosi troškove odgovarajućih protuminskih akcija. Bez pozivanja Armenije na odgovornost nije moguće pridonijeti vjerodostojnosti međunarodnih napora usmjerenih protiv uporabe nagaznih mina i istaknuti važnost Ottawske konvencije.
Karte koje je podijelila Armenija imale su svrhu informirati o mjestima na kojima se nalazi oko 200.000 protutenkovskih i protupješačkih mina koje su postavljene u tri nekad okupirana okruga Azerbajdžana, a to su Agdam, Fuzuli i Zangilan. Međutim, terenski stručnjaci otkrili su da je samo 25% tih formulara u kojima je riječ o minama pouzdano, a ostali su ili potpuno lažni ili ne sadrže nikakve informacije vezane uz razminiranje. Ova činjenica pokazuje da Armenija nije postupila iskreno u objavljivanju nekih minskih karata i da se ne može smatrati vjerodostojnim i pouzdanim partnerom.
Potvrđeno je ili se sumnja da postoji velika količina mina na oslobođenim područjima Azerbajdžana, uključujući polja usjeva, oranice, groblja i mnoge društvene objekte. Štoviše, u nekim su slučajevima mine postavljene duboko u tlu pa ih nije moguće otkriti konvencionalnim detektorima mina.
Restrukturirana 2021. godine kako bi se bolje nosila s golemim zadatkom, Azerbajdžanska agencija za razminiranje već je uspjela očistiti i koordinirati čišćenje više od 19 tisuća hektara zemljišta te je pronašla i uništila više od 50 tisuća mina i drugih eksplozivnih naprava. Da to stavimo u pravu perspektivu, iako istraživanje tek treba završiti, 19 tisuća hektara čini oko dva posto svih potvrđenih i sumnjivih minskih polja.
Azerbajdžan je predan napretku prema ostvarenju društva bez protupješačkih mina i spreman je podržati međunarodne napore koji pridonose ovom važnom cilju. Unatoč ogromnim resursima koje je izdvojila vlada Azerbajdžana, operacije razminiranja i dalje zahtijevaju više sredstava s obzirom na veličinu kontaminiranih područja.
Iako je jedna od minama najviše kontaminiranih zemalja na svijetu, Azerbajdžan je u skupini zemalja koje primaju najmanje međunarodne pomoći.
Želio bih iskreno zahvaliti onim organizacijama i zemljama koje su već dale financijsku pomoć i pomoć u naravi. Kako bi bila učinkovita, takva pomoć treba se temeljiti na potrebama i prioritetima zemlje domaćina te uskladiti napore kako se ne bi nepotrebno udvostručavali. Zahvaljujemo relevantnim institucijama Ujedinjenih naroda (UNDP, UNMAS i UNICEF) na potpori protuminskom djelovanju u Azerbajdžanu i očekujemo da će oni u sklopu svojih mandata ojačati i udvostručiti svoje napore u tom smjeru.
Takva pomoć ne samo da će stvoriti sigurno okruženje za stanovništvo, pogodno za održivi razvoj, već će smanjiti i jednu od točaka napetosti i pozitivno utjecati na regionalnu sigurnost i suradnju.