Deset godina nakon usvajanja Pariškog sporazuma o klimi svijet se i dalje kreće u pogrešnom smjeru kada je riječ o proizvodnji fosilnih goriva. Globalni planovi za vađenje ugljena, nafte i plina i dalje, naime, daleko premašuju granice dopuštene za ublažavanje klimatskih promjena, pokazuje novo izvješće Stockholmskog instituta za okoliš u suradnji s brojnim partnerskim institucijama. Pariški sporazum, usvojen 2015. godine, bio je prvi univerzalni i pravno obvezujući klimatski dokument kojim su se države obvezale ograničiti globalno zagrijavanje na znatno ispod dva Celzijeva stupnja, po mogućnosti na 1,5 stupnjeva, u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Taj cilj trebao je poslužiti kao crvena linija koja čuva sigurnost budućih generacija. No realnost pokazuje suprotan trend.
"Vlade, zajedno, i dalje planiraju proizvoditi više nego dvostruko više fosilnih goriva do 2030. no što bi odgovaralo ograničavanju zagrijavanja na 1,5 stupnjeva", navodi se u izvješću objavljenom u ponedjeljak. Konkretno, planovi predviđaju čak 120 posto veću proizvodnju od razine usklađene s ciljem od 1,5 stupnja, odnosno 77 posto veću od razine koja bi bila kompatibilna s ciljem od dva stupnja. Analiza obuhvaća 20 najvećih svjetskih proizvođača fosilnih goriva, odgovornih za oko 80 posto ukupne globalne proizvodnje. Među njima su Sjedinjene Države, Njemačka, Kina, ali i druge zemlje, koje se često istodobno prikazuju kao predvodnici energetske tranzicije. Rezultati su zabrinjavajući: čak 17 od tih 20 država planira povećati proizvodnju barem jednog oblika fosilnih goriva do 2030. godine.
U usporedbi s izvješćem iz 2023. (Production Gap Report), situacija je još lošija – države sada predviđaju veću proizvodnju ugljena do 2035., kao i plina sve do 2050., nego što su to činile prije dvije godine. Autori upozoravaju da takvi planovi ozbiljno ugrožavaju ostvarenje globalnih klimatskih ciljeva te dovode u pitanje vjerodostojnost međunarodnih obveza. Posebno su kontradiktorni u odnosu na očekivanja da će potražnja za ugljenom, naftom i plinom doživjeti vrhunac već prije 2030. ako se nastave provoditi postojeće politike. Drugim riječima, vlade predviđaju rast proizvodnje upravo u trenutku kad bi potrošnja trebala padati.
– Godine 2023. vlade su formalno priznale potrebu postupnog napuštanja fosilnih goriva kako bi se ublažile klimatske promjene, što je naglasio i Međunarodni sud pravde. Naše analize pokazuju da, dok su se neke zemlje doista obvezale na tranziciju prema čistoj energiji, mnoge druge ne uspijevaju prekinuti s modelom oslonjenim na fosilna goriva – dapače, planiraju još veću proizvodnju nego prije dvije godine – podsjetio je glavni autor izvješća Derik Broekhoff, a da je riječ o alarmantnom trendu, smatra i Christiana Figueres, bivša UN-ova dužnosnica za klimu.
– Obnovljivi izvori energije neizbježno će zamijeniti fosilna goriva, no pitanje je koliko brzo. Potrebno je djelovati odmah kako bismo na vrijeme premostili jaz. Ovo izvješće treba shvatiti kao upozorenje i vodič. Sada nam trebaju hrabrost i solidarnost da krenemo naprijed s pravednom tranzicijom – naglasila je. Autori studije posebno ističu rast državnih subvencija za proizvodnju ugljena i plina, koje dodatno potiču nastavak ovisnosti o prljavim energentima.
Da vremena za odgodu više nema, potvrđuju i podaci europske službe za praćenje klimatskih promjena Kopernik. Prema njihovim mjerenjima, prošla je godina bila prva otkako se provode sustavna praćenja da je globalna prosječna temperatura premašila granicu od 1,5 stupnjeva u odnosu na predindustrijsko doba. Znanstvenici upozoravaju da će biti iznimno teško zadržati zagrijavanje ispod te granice. Kako bi se cilj ostvario, emisije stakleničkih plinova morale bi opasti najmanje 43 posto do 2030. godine. Uz to, potrebno je razviti tehnologije koje će uklanjati velike količine ugljikova dioksida i drugih plinova iz atmosfere.