Suverenitet na kušnji

Donose li se ključne odluke za Hrvatsku u Washingtonu i Bruxellesu ili u Zagrebu?

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Koliko je Hrvatska suverena država, a koliko pod utjecajem svjetskih centara moći
Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Šeks: Zagovaratelji teze da je Hrvatska vazal zatočenici su zastarjelih teorija suvereniteta
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Vladimir Bunjac
14.02.2017.
u 17:53
Predsjednica Grabar-Kitarović nikada nije bila kritična prema američkoj politici, kako Obame, tako i Trumpa, kaže sociolog prof. dr. Dražen Lalić, a ne očekuje, dodaje, ni da će se premijer Plenković suprotstaviti nekoj službenoj politici Europske unije
Pogledaj originalni članak

Vi ste bruxelleski projekt – kazao je posve mirno zastupnik Živog zida Branimir Bunjac usred parlamenta predsjedniku Vlade, a reakcija Andreja Plenkovića bila je tako burna da su se društveni kroničari danima bavili analizama prvog i još uvijek posljednjeg nekontroliranog istupa, u javnim nastupima, dotad odmjerenog premijera. Bunjac je, čini se, Plenkovića dirnuo direktno u žicu, što bi rekao narod, izuo ga iz cipela. Iza skeča u Saboru ostaje važno pitanje: je li reakcija bila tako žestoka jer je zastupnik rekao – istinu? Tih dana društvene su mreže gorjele, a jedna od slikovitijih fotomontaža prikazala je bijesnog premijera uz uvrnutu parafrazu J. F. Kennedyja: “Ne pitajte što Europska unija može učiniti za vašu zemlju, već pitajte što vaša zemlja može učiniti za Europsku uniju.”

Uistinu, što smo i koliko učinili za zajednicu europskih naroda, za našu europsku obitelj, kako joj voli tepati svaka hrvatska vlast, i ima li u toj zajednici reciprociteta? Što su hrvatskoj politici donijeli premijer, dojučerašnji dužnosnik Bruxellesa ili pak predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, na Pantovčak pristigla s visokih dužnosničkih pozicija NATO-a? Koliko je istine u tome da se sve ključne odluke za Hrvatsku donose izvan Hrvatske, je li glavni grad još uvijek Zagreb ili su to ipak Washington i Bruxelles, je li Hrvatska samostalna ili pod političkim protektoratom centara moći, je li podaničkim politikama ugrožen naš suverenitet?

Pitate li Branimira Bunjca, dvojbe nema. – Apsolutno, sve to stoji – rezolutan je saborski zastupnik. – Ako mi nemamo svoju vlastitu vojsku, ako smo u NATO-u koji navodno štiti naše nebo pa više ne ulažemo u protuzračnu obranu ni u avijaciju, ako se odričemo svoje valute, onda ne možemo reći da smo suvereni. Ako smo se odrekli svoje optičke mreže, ako se odričemo Imunološkog zavoda i svoje krvi i svojih lijekova, sve su to pitanja nacionalne sigurnosti i bez toga nema suverene države. To su samo neki od elemenata koji upućuju na to da Hrvatska postaje poput neke ispostave EU, nešto poput neke pogranične postaje koja u stvari ne odlučuje ni o čemu – kaže Bunjac. Potom kaže da je vrlo žalosno što se ključne političke odluke o našoj sudbini donose izvan granica jer su se neke zemlje poput Mađarske, Poljske ili Češke tome uspjele oduprijeti, što dokazuje da nije nužno ni da država u borbi za svoju suverenost napušta EU, već je ključno znati se postaviti, što u Hrvatskoj nije slučaj. Tvrdi da nema suvereniteta sve dok se hrvatski proračun šalje u Bruxelles, kada se ondje odlučuje koliki ćemo imati deficit, kada se ondje odlučuje o prioritetima na koje će Hrvatska trošiti novac. – Sve to znači da definitivno jesmo pod protektoratom – kaže. – Ove godine u Sabor nam dolaze EU direktive, čak 71 europski zakon kojima smo zasipani, ali pitam na koji način mi o njima možemo odlučivati ako su svi ciljevi toga zakona i zaključci već unaprijed određeni, ako mi ne možemo raspravljati o zaključcima, nego samo o načinima na koji će se određeni zaključak provesti.

Govoreći o Plenkoviću, Bunjac kaže da on ne može biti autentični hrvatski premijer, na isti način na koji to nije mogao biti ni Tim Orešković.

A Merkel se kritiziralo!

– Slušao sam premijerovo izvješće iz Europe koje me uznemirilo i uvjerilo u to da on ne radi nužno u nacionalnom interesu, nego u interesu Europske unije. On je konkretno rekao da vjeruje u EU i to je dva puta ponovio, pa sam morao pitati kakva je to religija da se u to mora vjerovati, dakle, bez ikakve distance, da je barem malo opreza pokazao. Ovako, dokazuje da pripada onih 0,5 posto stanovništva koju čine političke elite, korporacije, banke, čimbenicima koji su izgubili svaki stvarni doticaj sa stvarnošću. Plenković bolje razumije Bruxelles nego hrvatske građane, stanujući ondje izgubio je osjećaj za stvarnost i ne zna što žele ljudi iz Tenje ili Perušića, ali vrlo dobro zna što žele bruxelleski birokrati. Nakon što se 20 godina kretao u tim krugovima, nema taj kontakt ni osjećaj za stvarnost i zato sam reagirao tijekom njegova izlaganja – kaže Bunjac pa dodaje kako je europarlamentarcima u interesu nametati tamošnje politike jer imaju i do 100 tisuća kuna mjesečnih primanja bez kojih će ostati ako ne surađuju s Bruxellesom. Potom odapinje strelicu i prema predsjednici.

– Kako vrijeme prolazi, to je jasnije da predsjednica ruši dignitet te institucije. Njezini nastupi u javnosti poput posjeta Americi koji su proceduralno neozbiljni, potom najave služenja vojnog roka i nepotrebnog zaoštravanja s Rusijom, pa ako hoćete i s BiH i Srbijom, sve to upućuje na to da ona zaista srednjoročno razmatra mogućnost da Hrvatska uđe u vojni sukob na strani SAD-a. Hrvatska ne zna da zahvaljujući NATO-u već sudjeluje u ratovima, jer šaljemo vojnike u Ukrajinu i dajemo oružje takozvanim sirijskim pobunjenicima. Mi jesmo u ratu, ali potezi predsjednice pokazuju da je ona spremna žrtvovati našu mladost u ratovima za koje nam nitko nije objasnio koja im je prava svrha. Došlo je do situacije gdje možemo sumnjati je li predsjednica sposobna zaštititi nacionalni interes – kaže Bunjac, koji inzistira da Hrvatska preispita odnose s EU, da postavimo zahtjeve koji su nama prioritetni, da inzistiramo na njima pa, ne dođe li do prihvaćanja tih zahtjeva na način da Hrvatska bude ravnopravni partner poput Njemačke ili Španjolske, u tom slučaju sugerira poduzimanje koraka: raspisivanje referenduma o izlasku iz EU jednako kako je to učinila i Velika Britanija.

Sociolog dr. Dražen Lalić, pak, naglašava potrebu razumijevanja vrlo delikatnog odnosa između nacionalnog suvereniteta kojim Hrvatska raspolaže i suvereniteta koji smo prenijeli na EU.

– Kao građanin ove zemlje ne mogu prihvatiti da bismo morali biti u vazalskom odnosu prema EU zato što smo prenijeli taj suverenitet i zato što smo najmlađa članica EU. Realno, mi smo ekonomski i na druge načine slabi, ali smo punopravni čimbenici u toj zajednici i naši vodeći političari ne trebaju lupati šakom o stol, ali trebaju katkad iznositi i ona mišljenja koja se EU ne sviđaju – kaže profesor Lalić. Potom analizira ulogu premijera i predsjednice pa govori kako njihovi prethodnici ni izbliza nisu bili tako snažno vezani uz centre političke moći u Washingtonu i Bruxellesu.

– Ni Josipović ni Mesić prethodno nisu imali formalne dužnosti pa vjerojatno ni tako bliske i kolegijalne veze s akterima u parlamentu EU ni u nekim globalnim političkim organizacijama, a s druge strane ni Orešković ni Milanović nisu imali tako snažne međunarodne političke veze. I aktualni premijer i predsjednica došli su iz tih miljea i logično je pitanje jesu li im ti kontakti pripomogli za dobivanje kandidatura za najviše političke dužnosti. Sjetimo se da Kolinda Grabar-Kitarović mnogima u HDZ-u nije bila prvi izbor za predsjedničku kandidaturu, a Plenković je na famoznom Saboru HDZ-a u Lisinskom bio u još goroj situaciji, Pale sam na svijetu. O tome nemam nikakvih dokaza, ali imam indicije i logičko razmišljanje da su dobili mig od vodećih međunarodnih aktera. Za to postoje i neki pokazatelji u njihovu daljnjem djelovanju. Predsjednica nikada, baš ni u jednom trenutku nije bila kritična prema američkoj politici, kako Obame, tako i Trumpa, štoviše, ona je hrlila pod noge Trumpovoj administraciji i prije nego je službeno došao na vlast, i ne vjerujem da će ona ikada nešto kritički reći o njemu. Uistinu me zanima kakav je stav šefice države u vezi s Trumpom, imigrantima i manjinama, uostalom, podsjetio bih da je sama rekla da će Hrvatska sukreirati američku vanjsku politiku, što je doista jedna od bizarnijih poruka koje je dužnosnik ikada izgovorio. Netko će reći da ona mora biti diplomatična, no ja se u ovom trenutku s time ne slažem i mislim da se hrvatski vodeći političari moraju oglasiti o strahotama koje se trenutačno događaju u SAD-u. Netko se također može zapitati zašto bi ona bila kritična prema hrvatskim saveznicima, ali podsjećam da je, u vrlo osjetljivom političkom trenutku, bila kritična prema našem najvećem savezniku, a to je Angela Merkel – kaže profesor Lalić, dodajući da ne očekuje ni to da će se Plenković suprotstaviti nekoj službenoj politici Bruxellesa, premda ističe da je premijer ipak pokazao svojevrsnu samosvojnost u vezi s problematikom Ine.

Uopće nisam simpatizer Tuđmana, ali i on je radio neke stvari koje nisu odgovarale Njemačkoj

Dražen Lalić

– No, za razliku od njega, predsjednica apsolutno nije, a prema mom očekivanju i neće učiniti ništa protiv interesa SAD-a, gdje se školovala i gdje ima jake veze. Ovakvu kritiku ne bih možda ni davao da se ona nije krajnje snishodljivo i za ovu naciju ponižavajuće ponašala prilikom svog posljednjeg posjeta SAD-u slikajući se ispred ograde poput turista. Ne razumijem da je tako snishodljiva prema stranim državnicima, a tako arogantna prema nekim skupinama građana ove zemlje. Ne znam kome ona duguje vjernost, ali trebala bi je dugovati isključivo hrvatskom narodu – kaže Dražen Lalić.

Podzemna politika

– Postoji nadzemna i podzemna politika. Podsjetio bih da je i Tim Orešković jako čudnim kanalima osvanuo na položaju premijera, nadalje, postoji mogućnost i da je Milanović imao neku potporu izvana. Sjetimo se hrabrog nastupa kad se kandidirao, sjetimo se i Stjepana Mesića kojemu su prve ankete davale par poena potpore. Netko bi ova razmišljanja mogao nazvati teorijom zavjere, ali možda će sve to neka CIA za 30 godina obznaniti u svojim izvještajima. Upozoravam da je kod kandidiranja aktualne predsjednice i premijera utjecaj stranih zapadnih čimbenika bio izraženiji no što bi to bilo primjereno za jednu republiku. Normalno je da strani čimbenici imaju neki utjecaj, ali nije normalno kad je taj utjecaj odlučujući – kaže profesor Lalić, pa podsjeća na utjecaj Rusije i Mađarske kad je vodeći političar ove zemlje bio Tomislav Karamarko te na utjecaj Rusije tijekom predsjednikovanja Stjepana Mesića.

– Uopće nisam simpatizer Tuđmana, ali i on je radio neke stvari koje nisu odgovarale Njemačkoj. Također, nije mogao biti samostalan za operacije Oluja, ali sigurno je bio puno samostalniji nego spomenuti akteri – zaključio je profesor Lalić.

Fino tkanje

HDZ-ov veteran Vladimir Šeks, pak, odbija tezu da je Hrvatska pod političkim protektoratom svjetskih velesila i smatra da nam suverenitet ničim nije ugrožen. Upozorava na moderno poimanje suvereniteta koje se uvelike razlikuje od početka 20. stoljeća. Koncepcija suvereniteta kao potpuna i neograničena vlast na određenom državnom području, ta teorija o apsolutnom suverenitetu, u praksi i životu uvijek je, tvrdi, bila samo iluzija i utopija.

Te teorije da je hrvatska politika od ulaska u EU poslušnik prema Bruxellesu lišene su svakog realnog temelja

Vladimir Šeks

– A osobito u mirnodopskim razdobljima države kada ulazi u različite asocijacije, kao što je Hrvatska ušla u sustav EU ili NATO-a, tu se drukčije treba poimati pitanje suvereniteta. Tu se radi o vrsti drukčijeg zajedničkog djelovanja gdje Hrvatska prihvaća i zajedno sudjeluje u izgradnji europskog pravnog poretka, to je jedno fino tkanje gdje i Hrvatska ima svoju ulogu i značaj. Jasno da glas Hrvatske ima drukčiju političku težinu nego, primjerice, Njemačke, ali Hrvatska je ulaskom u EU i promjenom svoga Ustava dragovoljno prihvatila reviziju Ustava na stanovit način i o tome je postignut konsenzus ljevice, desnice i centra prvi put nakon Domovinskog rata. To nije podjela suvereniteta, nego moderno poimanje suvereniteta – kaže Vladimir Šeks dok mi domećemo kako se neke aktualne vlasti diljem Europe manje oslanjaju na Bruxelles i Washington no što je slučaj s hrvatskom aktualnom, djelomično i prethodnim vlastima.

– Te teorije da je hrvatska politika od ulaska u EU poslušnik prema Bruxellesu lišene su svakog realnog temelja. Bitan je odnos snaga, moći i utjecaja, a Hrvatska je taj odnos pokazala u nekoliko navrata kad se usprotivila i danas se protivi nekim potezima EU, podsjećam, Europska komisija sada zahtijeva da izmijenimo svoj zakon koji se odnosi na privatizaciju Ine, gdje hrvatska Vlada to otklanja. Ovi koji zagovaraju tezu da je Hrvatska u nekom vazalskom odnosu prema Bruxellesu nemaju pravo, oni su zatočenici zastarjelih teorija suvereniteta – kaže Šeks kojeg podsjećamo na izjavu u izbornoj noći kada je upozorio na sumrak parlamentarne demokracije u cijeloj Europi pa i u Hrvatskoj, ali i na neformalne grupe političkih gremija koji donose stvarne političke odluke koje se provode putem vlade i na kraju samo tehnički uređuju u parlamentu. Pitamo je li se s novim sazivom Sabora išta promijenilo.

Nisu izravno instalirani, ali...

– Nadajmo se da će u ovoj konstelaciji snaga, gdje više nema one klasične bipolarnosti političkih sustava, gdje su se pojavile nove političke snage sa svojim specifičnim pogledima na politiku kao što je Most, parlament postati značajniji faktor odlučivanja – zaključio je Vladimir Šeks.

Politolog prof. dr. sc. Anđelko Milardović, ravnatelj Instituta za europske i globalizacijske studije, upozorava da je u vremenu globalizacije došlo do transformacije koncepta suvereniteta, koji slabi usred aktera globalizacije: pojavljuje se čitav niz aktera koji utječu na slabljenje suvereniteta države, a to su korporacije, međunarodne financijske institucije poput Svjetske banke, MMF-a...

– Ima tu najmanje pet-šest novih igrača u toj globalnoj areni koji sužavaju manevarski prostor, autonomiju odlučivanja i kapacitet suverenosti neke države – kaže profesor Milardović kojeg pitamo je li, uvjetno rečeno, Bruxelles ili pak Washington glavni grad Hrvatske?

– Pojava novih igrača unutar hrvatskog političkog sustava, poput premijera Plenkovića i predsjednice Grabar-Kitarović je visoko kompatibilna s ovim prethodnim čimbenicima. Očito je da je predsjednica došla na vlast uz potporu i pomoć SAD-a i NATO krugova te da je podršku na razini EU imao Plenković. No, nisu oni izravno instalirani, oni jesu produkt izbornog procesa, ali znamo da prolazite samo ako imate potporu velikih igrača. Na taj način se smanjuje količina suverenosti RH, jer neke se stvari ne mogu autonomno napraviti bez globalnih igrača, zato ću s primjesom ironije reći da se Hrvatskom upravlja iz malog sela Buzin pokraj zagrebačke zračne luke Pleso. Mi smo dio NATO sustava pod kontrolom SAD-a sa snažnim proameričkim lobijem u hrvatskoj vladi, s orijentacijom novih aktera prema SAD-u. Dosta je elemenata u prilog tezi da se odluke ne donose autonomno – tvrdi profesor Milardović. No, koliko je to štetno za Hrvatsku?

‘Halo, je li to Buzin?’

– Ne mora neka država, koliko god joj je u globaliziranom svijetu suverenitet skučen i sužen, biti reducirana na banana republiku.

Pa nismo mi puki američki protektorat da za svaku odluku slijedi konzultiranje što ćemo i kako ćemo. Ne mora se predsjednica ujutro probuditi i s Pantovčaka oglasiti sa: halo, je li to malo selo Buzin, dajte nam instrukcije što ćemo danas raditi. Hrvatska funkcionira u međunarodnim odnosima po modelu pritiska na dugme: broj jedan za američku ambasadu, broj dva za Bruxelles, potom pritisnite tri i sačekajte upute za djelovanje. Ma pokažite samouvjerenost i dostojanstvo – kaže profesor Milardović pa apelira da se zaustavi taj podanički mentalitet.

– Nositelji vlasti se podanički postavljaju i ponašaju u odnosu na aktere o kojima ovise, a u odnosu na nas građane nemilosrdno gaze gdje god mogu. Treba istaknuti taj dualizam u ponašanju. Prema unutra gaze i ignoriraju, ne uvažavaju, podcjenjuju, ismijavaju i ugrožavaju građane. Ne ponašaju se sve članice EU tako podanički ni vazalski, i pojedinac i država moraju imati svoje ja, treba reći “dobar dan” kad treba, ali isto tako i “idi u vražju mater” kad je nužno. Građane vrijeđa kad su političari prema unutra nasilni, a prema van servilni – kaže profesor Milardović pa zaključuje: – Nije bitna veličina države, nego kako je organizirana, kakvu političku elitu ima, je li voljna preuzeti odgovornost pa biti kreativna i slobodna. Ovako, kad se treba otvoreno suprotstaviti, ona bježi od odgovornosti, od reakcije, od budućnosti jer se ukrcala u taj visokoregulacijski sustav, stala pod kišobran pa što Bog da. To nije država, to je prepuštanje i ukrcavanje u jedan brod, ali kapetan je netko drugi.     

>> Bunjac otkrio zašto Plenkovića smatra 'briselskim projektom' i što je naučio nakon dizanja 6 kredita

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

MR
MrkiMedo
06:50 15.02.2017.

Buahh!!! Iz izjave "Vjerujem u EU" zakljuciti da smo mi "neka pogranicna postaja". Ne ide li to malo predaleko? Ovi neokomunisticki sociolozi zaista pretjeruju. A i novinari koji to prenasaju da bi popunili papir. A ne shvacaju da upravo zato hrvatski narod iseljava upravo u tu groznu EU. Jer ih se ovdje stalno plasi baukom EUa, a narod se ne da zavarati. Na kraju ce ostati Lalic & Co. Jer oni jedini imaju siguran i dobro placeni kruh u RH. Uz malo rada!